SHARE

Svakodnevno na internetu čitamo o tome kako Facebook, Google ili neka treća velika kompanija iz Silicijske doline obasipa svoje zaposlenike nevjerojatnim pogodnostima. Od specijalno izgrađenih kampusa, koji ne izgledaju poput tvrtki nego poput sveučilišta budućnosti, preko soba s igračkama, kapsula za spavanje na radnom mjestu, vrhunskih kuhara, besplatnih sokova, bicikala za vožnju kampusom do na licu mjesta dostupnih usluga poput vrtića ili kemijskih čistionica. Međutim, sva istraživanja pokazuju da za zadovoljstvo zaposlenika nisu ključni ni obijesne pogodnosti, povlastice, niti velike plaće. Evo četiri čimbenika koji su mnogo važniji:

1. Dobro vodstvo

O tome što je vodstvo, ili leadership, ispisane su cijele knjižnice knjiga. Mnogo je dobrih definicija, a američki psiholog dr. Robert Hogan nedavno ga je u intervjuu za Stratego definirao ovako: “Integritet, kompetencija, rasuđivanje i vizija. Studije pokazuju da su to najvažnije osobine koje sljedbenik traži u lideru.”

To znači, lider mora biti osoba od integriteta – stajati iza onoga što govori i držati se svoje riječi. Iznad svega, voditi primjerom. Kompetentan lider vlada svim vještinama koje su potrebne za posao koji obavlja i nikad pred zaposlenicima ne izgleda kao neznalica. Zna rasuditi bitno od nebitnog, vrijednog zaposlenika od nemarnog. I, što je najvažnije, ima jasnu viziju što želi postići te uključuje svoje suradnike u realizaciju te vizije.

Ako zaposlenici rade za takvog lidera, neće imati problema ni s motivacijom, niti sa zadovoljstvom na radnom mjestu.

2. Priznavanje zasluga, a ne povlastice

Jako je važno da menadžment prepozna uspjehe članova tima. Još je važnije da ih pohvali, i to ne u privatnosti ureda, nego pred svima. Ljudima je priznanje važno. Studije su pokazale da je zaposlenicima daleko važnije da netko prepozna njihov rad, nego da im isplaćuje visoku plaću ili ih promovira na viši položaj. Štoviše, većina ih kaže da bi oni, da ih se postavi za menadžera, motivirali ljude na način da im priznaju zasluge u radu.

Raditi puno i obavljati dobar posao, a istodobno imati osjećaj da to nitko ne primjećuje ili nikome nije važno, u zaposleniku može izazvati duboko nezadovoljstvo. Za razliku od materijalnih potreba, koje zadovoljava plaćom, ovdje zaposlenik propušta zadovoljiti svoju emocionalnu potrebu da se osjeti korisnim u svojoj zajednici. Stoga dobar šef obraća pozornost na uspjehe svojih ljudi i priznaje im to.

3. Transparentnost u komunikaciji i poslovanju

Ljudi ne mogu biti sretni ako ne znaju što rade i zašto to rade. U nekim proizvodnim djelatnostima je stvar donekle jednostavna. Pekar svaki dan peče ukusan kruh, zna da ga ljudi kupuju i uživaju jedući ga. A što s uredskim radnikom?

Dobar šef jasno priopćava zaposlenicima viziju i misiju kompanije, bilo izravno, bilo kroz svoja djela i upute. Zaposlenici znaju cilj kompanije, pa znaju i što predstavlja njihov doprinos na putu do cilja. Tako ostvaruju osjećaj svrhe, veliki motivator u rad.

Također, dobar šef zna da zaposlenici moraju primati informacije o poslovanju tvrtke, raznim promjenama i sličnom. Nema gore stvari nego kad se za, primjerice, smanjenje broja zaposlenih ili preseljenje u nove urede, dozna na kavi s kolegama iz drugog odjela umjesto službenim putem. Onda se glasine množe, panika raste, a moral pada.

4. Pravo na pogrešku

To je jedno pravilo koje su uspješne tehnološke kompanije dobro shvatile. Njihovi inženjeri, programeri i drugi zaposlenici imaju pravo pokušati nešto novo i neiskušano, što bi potencijalno moglo donijeti revoluciju, ili barem poboljšati postojeće procedure i proizvode. I imaju pravo pri tome pogriješiti te ih nitko neće kazniti zbog utrošenog vremena i materijala.

Bez tog pravila, Google, Facebook ili Uber ne bi mogli biti inovativni. Ako tvrtka uvijek radi po starom, jednostavno iz razloga jer se uvijek tako radilo, izlaže se opasnosti da je konkurencija pregazi. Ali to je već tema za neki drugi članak. U kontekstu ove teme, bez prava na pogrešku zaposlenik je paraliziran. Čini mu se da će ga snaći manja kazna ako ništa ne učini, nego ako krene nešto raditi pa pogriješi. To truje radnu atmosferu i čini ljude nesretnima. Osobito one najvrijednije, koji žele nešto inovirati i poboljšati.