SHARE

“Imamo dva uha i jedna usta kako bismo slušali dvostruko više nego što govorimo” – indijanska poslovica

Kad se nađemo pred publikom koja nam ne može pobjeći, mnogi od nas vole pričati o sebi. Nije to ništa čudno. Štoviše, prilično je normalno. Jedna od glavnih komponenti svakog dobrog međuljudskog odnosa je mogućnost dijeljenja činjenica o sebi verbalnim putem, a druga važna komponenta je osjećaj da je poruka stigla do primatelja.

Međutim, koliko god mi uživali u osjećaju koji imamo kad mislimo da je nekom stalo do toga što govorimo, to vrijedi i u suprotnom smjeru. Često zaboravljamo da, koliko god mislimo da je važno to što izlazi iz naših usta, većina ljudi misli isto o tome što oni imaju za reći.

Važno je uvijek imati na umu da svi želimo da nas se čuje.

Nedavno sam na plaži na pikniku srela ženu zbog koje sam o svemu tome počela dublje razmišljati. Bila je tako draga i spretna u konverzacijskim vještinama. Počela je s pitanjima o tome otkud poznajem domaćine, a nastavila razrađenijim pitanjima o nekim zajedničkim pričama koje domaćica piknika i ja dijelimo.

Nije me prekidala. Niti jednom.

Nije preuzela konverzaciju kako bi pričala o sebi. Nije se osvrtala niti dopuštala da joj druge stvari koje su se događale oko nas odvuku pozornost. Ta šarmantna žena slušala je s namjerom i stoga sam se osjećala vrijedno i važno. Nakon što sam malo razmislila o tome što sam točno osjećala u tom trenutku, shvatila sam da i ja želim da se ona osjeća jednako dobro.

Sasvim očekivano, koliko sam ja živnula dok sam pričala o sebi, toliko je i ona postala entuzijastična dok je govorila o svojim iskustvima. Naravno. Svi volimo kad nam ljudi daju na važnosti.

Postoji vještina između slušanja i dobrog slušanja

Biti stvarno prisutan i zaista čuti što druga strana govori je drugačije od samog slušanja. Iako to nije uvijek lako, naučite li postati dobar slušač, to će imati značajan i pozitivan utjecaj na vaše odnose. To je prava vještina.

Većina nas sluša napola dekoncentrirano vlastitim mislima i planovima što ćemo mi odgovoriti kad bude naš red. Ali, ako um okupiramo mislima o tome što bismo htjeli reći dok druga osoba još govori, možemo li je zaista čuti? Ili nam pozornost uzmu stvari koje se događaju oko nas. Ili prekidamo i počinjemo govoriti o sebi. Ništa od toga nije dobro slušanje.

Biti posve prisutan dok slušate znači usmjeriti svu pozornost na osobu koja govori. Pokušajte – zvuči lako, ali nije. I potrebno je mnogo prakse i želje da u tome postanete dobri.

Naravno, takvo slušanje nije prikladno za svaku situaciju, ali koristite li ga kad je prikladno, daleko ćete stići s ljudima. Razmišljajte o tome na ovaj način: kad govorite, a osoba kojoj govorite je stvarno zainteresirana za vas, kako se osjećate?

(Prilagođeno s bloga Pick the Brain)

2 KOMENTARI

Comments are closed.