Dokaz da su vještine i iskustvo bitniji od karizme

Često je rasprava rađa li se netko kao vođa, ili se to može naučiti kroz iskustvo. Istraživači na Sveučilištu Stanford i Erasmus su tom pitanju pristupili iz sasvim novog kuta gledišta.

Pitajte nekoga koje su karakteristike vođe, i često ćete čuti: karizma, uvjerljivost, i karakter. Dokazi za to su i izbori u Hrvatskoj, gdje se nekoliko puta dogodilo da na parlamentarnim izborima pobijedi upravo stranka s najkarizmatičnijim vođom.

Ali Lindred Greer sa Stanforda, tvrdi da je slika karizmatičnog vođe previše romantizirana, i da dobar vođa mora zaraditi svoj autoritet.

Rezultati studije, koji će biti objavljeni u sljedećem broju “Journal of Applied Psychology”, otkrivaju važnost zapošljavanja i promoviranja vođa u skladu s jasnim podacima i procjenama učinkovitosti, naspram postavljanja vođe prema sposobnosti upravljanja timom.

Istraživači su ovo zaključili nakon više provedenih studija. Najveća od njih bila je terenska studija provedena na 49 timova s ukupno 1 126 zaposlenika u nizozemskoj tvrtki: Kad su trebali napraviti reviziju proračuna kako bi otkrili financijske prevare i izbjegavanje poreza, timovi čiji su vođe bili stručniji u reviziji, imali su bolje rezultate. “Ako vođa tima nema duboko, tehničko razumijevanje prevare na porezima, odvest će tim u krivom smjeru.”, rekla je Greer u intervjuu za “Harvard Business Review”.

Greer je dodala da ustaljeno mišljenje da treba “glumiti dok ne uspijete” nije loša metoda za napredak, i da postoje znanstveni dokazi da neke vođe stječu moć čisto na račun svoje osobnosti i uvjerljivosti, ali da nas to odvlači od toga da “vidimo koji ljudi uopće posjeduju potrebne kvalitete.”

U drugom segmentu istraživanja, studija je prikazala proces odabira vođe. Nisu ih pitali da rješavaju svakodnevne poslovne zadatke, već su pitali timove da izaberu s popisa predmete koje bi uzeli nakon preživljavanja pada aviona u pustinji. Njihov odabir predmeta usporedili su s izborima stručnjaka za preživljavanje u prirodi. Jedan tim je imao autonomiju, dok su drugom timu istraživači naložili da postave vođu u situaciji da se ne mogu složiti. Svih 49 timova su bili svrstani u prvu odnosno drugu grupu.

Tijekom pauze, grupama koje su odabrale vođu bilo je rečeno koliko je svaki pojedini član tima znao, i koji je bio opći rezultat grupe. Potom su ih pitali da se ponovo sastanu, i naprave ponovljen izbor predmeta. Također im je omogućeno da izaberu novog vođu.

Čak i kad su imali saznanje tko je bio najkompetentniji i najuspješniji, njihov izbor je sve iznenadio. Greer je rekla:

“Ovo me potpuno šokiralo. Samo 55% timova su izabrali najstručniju osobu. Četrdeset pet posto nije izabralo najvećeg stručnjaka, čak i kad su znali tko je najbolji. Umjesto toga, izabrali su osobu koje su bile primjerice više, glasnije, ili samopouzdanije.”

Timovi koji nisu trebali odabrati vođu na kraju nisu imali toliko dobre rezultate kao oni koji su odabrali najkompetentniju osobu, ali su bili bolji od onih koji su slijepo vjerovali osobi s najviše karizme. Greer tvrdi da su slične vježbe tijekom godina donijele iste rezultate.

Potaknuta rezultatima studije, Greer vjeruje da tvrtke trebaju iskoristiti tri strategije kako bi osigurale da odabiru pravog vođu:

Birajte najkompetentniju osobu. Iskoristite objektivna mjerenja stručnosti, i nemojte vođe određivati po vezama, uvjerljivosti, ili “dojmu autoriteta”.

Držite se podataka. Dobar vođa će cijeniti tuđe vještine i stručnost, i bit će voljan dijeliti moć kad smatra da nije najprikladnija osoba za donijeti odluku.

Redovito provjeravajte vještine. Greer predlaže da bi tvrtke redovito trebale provjeravati koja je osoba najstručnija za pronaći rješenje pojedine situacije. “Bolje ćete odabrati vođe kad znate tko je jak u kojem području, a čak tijekom jednog projekta se znaju mijenjati prioriteti, sukladno problemima koji su ispred vas.” Rekla je.

Zaključuje da je za svaku tvrtku problematično kad “precjenjuju karizmu vođe, a podcjenjuju vještine i iskustvo.”

(preuzeto s fastcompany)