SHARE

Trent Hamm sa Simple Dollara ovaj tjedan ima izvrstan članak na temu kako uložiti u sebe, ali bez novca. On je inače jedan od ponajboljih blogera na temu osobnih financija, a ovaj njegov poduži članak zaista vrijedi pročitati u cijelosti.

Ono što je nama zapelo za oko je treća po redu od devet strategija koje on predlaže, “Nikad ne jedite sami”. Evo što kaže:

To je i naslov veoma zanimljive knjige Keitha Ferrazzija i Tahla Raza koja se bavi jednim središnjim uvidom: vrijeme obroka je vrijedno vrijeme za gradnju odnosa, a kad odlučite jesti sami, žrtvujete tu priliku.

Ideja je jednostavna: pronađite način da svaki obrok jedete u društvu, bilo člana obitelji, prijatelja, suradnika ili nekog četvrtog, te provedite svaki obrok u aktivnoj diskusiji s osobom koja jede s vama. Dio vašeg cilja trebao bi biti i taj da sugovornika navedete da govori, te ga aktivno slušate i promišljate, jer je to najbolja prilika da nešto naučite, ali i izgradite čvrstu povezanost s tom osobom.

Pokušajte isplanirati tko će vam biti društvo za svaki obrok koji jedete te se potrudite taj obrok pretvoriti u pamtljivu prigodu za razgovor.

Ja, primjerice, uživam u svojoj ulozi roditelja kad svakog dana doručkujem sa svojom djecom i jedem obiteljsku večeru sa svojom djecom i suprugom gotovo svake večeri. Ako nisam s obitelji na večeri, to znači da sam s nekom drugom skupinom u mojoj zajednici. Preko tjedna su mi ručkovi najteži, jer ću ih ili preskočiti (kako bih bio produktivniji u nečem drugom), ili ću povremeno jesti vani s drugima, ili svratiti do prijatelja doma na ručak.

Pokušavam nikad ne jesti sam, jer je jedenje s drugima zlatni rudnik za izgradnju odnosa s drugima, a ne košta nas ništa osim stvarne cijene obroka.

Trent ima pravo – koliko ste puta pojeli ručak za svojim radnim stolom, umjesto da ste tih 15 ili 20 minuta uložili u to da istodobno sjednete s kolegom za stol u kantini ili na klupu u parku? Ili na brzinu nešto progutali s nogu kod kuće, umjesto da sjednete za stol sa svojom obitelji?

Vrijeme koje trošimo na jedenje ionako ćemo potrošiti, radije neka to bude u društvu drugih. Podijelimo li obrok s nekim, bit će ugodniji, a ostat će nam jača povezanost za budućnost.