SHARE

Svake godine u ovo vrijeme pojavi se niz istih ili sličnih savjeta, napomena i naputaka o tome kako se dovesti u formu, kako izglancati tijelo da bude baš onakvo “kakvo treba biti” za poglede drugih – hranom koju ćemo ili nećemo konzumirati i tjelovježbom koju ćemo početi prakticirati. Nemam ništa protiv toga da ljudi “uređuju” svoje tijelo kako bi ga ponosno pokazivali u proljetno ljetnim mjesecima no ono što me pomalo smeta jest manijakalna usmjerenost vježbanja samo i prvenstveno ka estetskom cilju, pogotovo kad se isti očekuje ostvariti unutar dva mjeseca napornog rada. Lijepo je imati lijepo tijelo (gdje ono što je lijepo ipak trebate odrediti vi) no još je bolje imati tijelo kojem vjerujete. Kako se ono gradi, što sve možemo naučiti od njega i koje lekcije s treninga valja usvojiti i za druge sfere ?

Izdržljivost

Izdržljivost se definira kao sposobnost tijela da podnosi zadano opterećenje kroz duži vremenski period bez značajnijeg pada radnog učinka. Jednostavnije rečeno, biti izdržljiv znači ne umarati se lako pri određenom radnom procesu. Jasno je da se izdržljivost gradi, fizička, mentalna, emocionalna. Sve su one povezane i sve ih imamo priliku testirati u svakodnevnom životu, privatnom i poslovnom. Koliko toga možemo podnijeti, koliko toga trebamo, a kada je vrijeme za reći dosta. Cijela ta matrica lako se prenosi s područja treninga (koji nikada nije isključivo fizički test) u bilo koju drugu domenu našeg života. Recimo da ste u izdržaju i trebate izdržati još trideset sekundi, nešto više od onog na što ste navikli. Komunikacija koja se događa unutar vas, između mogućnosti vašeg tijela da izdrži zadano vrijeme i vaše mentalne želje da izdržite to vrijeme izvrstan je način za upoznavanje sebe i testiranje svojih granica. Kada se radi o tome da vaše tijelo još nije došlo do te minutaže, što treba poštovati, a kada se radi o tome da vi sami ne želite pomaknuti svoje granice jer vam je, eto, nelagodno?

Kad govorim o izdržljivosti, ne govorim o forsiranju tijela i uma do krajnih granica svaki put – ono što je ključno jest naučiti slušati sebe i znati razliku između onoga što možemo podnijeti jer nas nekuda vodi i onoga što ne trebamo podnositi jer nam donosi više štete nego koristi, odnosno nas vodi u smjeru koji nije za nas. Kada to naučimo upražnjavati u dvorani, znat ćemo to i izvan nje.

Koncentracija

Kad ste na treningu, onda ste na treningu. Tijelom u dvorani, “glavom” u tijelu. Tu i sada jedina je i najvažnija realnost za vas jer biste se inače mogli ozlijediti. Fokus je lako izgubiti, a teško ga je graditi i zadržati. Sport je kao i drugi oblici tjelesne aktivnosti (pogotovo ples) odlično mjesto na kojem ste ga primorani vježbati. Možemo reći da puno toga ovisi i o tipu treninga jer će negdje , kao na primjerice boksu, posljedice njegova gubitka biti vidljivije, no činjenica je da što god radili, ako to radite pravilno, morate obratiti pažnju na niz segmenata koji se vežu uz neki pokret – pravilnu tehnike, disanje, aktivaciju mišića, praćenje koreografije. Ne samo što tako učite osluškivati vaše tijelo i kontrolirati pokrete već povećavate intenzitet i duljinu sposobnosti koncentracije na pojedinu radnju unutar niza radnji. Ta vas sposobnost može spasiti iz toliko stresnih situacija – omogućuje vam da odradite zadatak/radnju koju trebate u bilo kojoj domeni, bez obzira na kontekst te garantira veću smirenost odnosno promišljeniju reakciju.

(Samo) Kontrola

Znati kontrolirati tijelo u pokretu znači biti svjestan svog tijela i svojih reakcija, model koji se gotovo nesvjesno prenosi iz dvoranske sfere u uredsku, a višestruko je vrijedan. Ponekad je znati izbrojati do deset prije negoli reagiramo puno važnije od genijalnosti ideje koju smo došli prezentirati jer, budimo realni, s ljudima nije uvijek lako raditi. Samokontrola kroz tjelovježbu se uči na nerestriktivan način: istovremeno omogućuje da izbacite višak energije i agresije, da “eksplodirate” u legitimnim uvjetima za to, a s druge strane vas uči da budete u kontroli vlastitog tijela dok to radite.

Strpljenje

Činjenica je da u životu stalno moramo nešto čekati – sebe da steknemo određena znanja, da sazrijemo, razvoj vanjske situacije na koju ne možemo uvijek utjecati, rezultate natječaja na koji smo se prijavili, trenutak kad ćemo pogoditi dobitnu loto kombinaciju. Na ovo posljednje možda ne bismo trebali previše računati, no strpljenje je osobina (ili vještina?) koja vas u određenom trenutku može spasiti od puno nepotrebnog stresa i dati vam osjećaj kontrole nad vama samima. Štogod trenirali, strpljenje ćete svakako izbrusiti – od toga da znate i prihvaćate činjenicu da prvo morate proći zagrijavanje kako biste došli do centralnog dijela treninga, do toga da uvažavate vremenski period potreban da vaše tijelo savlada određenu tehniku i/ili pređe na višu razinu rada.

Upornost

Svi znamo koliko je važno biti uporan kada ganjamo neki cilj. Bio to konkretni posao, pozicija ili domena u kojoj se vidimo i želimo dokazati, bez upornosti nema uspjeha. Treba moći otrpjeti 99 zatvorenih vrata da bi se ona stota otvorila. Karikiram, ali jasno vam je o čemu govorim. Svima nama trebaju vanjske potvrde, no prije negoli krenemo u “osvajanje svijeta” moramo pokazati sebi da to što radimo jesmo mi, da zaslužujemo i da možemo. Ponekad taj osjećaj nije lako dobiti – pogotovo ako ulazimo u nove vode – no prostor tjelovježbe sjajan je za provjeriti samog sebe. Ta domena omogućuje da si postavite konkretne ciljeve čije ostvarenje jasno možete vidjeti i osjetiti, potvrditi sebi da možete kad hoćete. Možda trenirajući nešto otkrijete da taj tip tjelovježbe nije za vas što je sasvim legitimno i nipošto ne znači da na taj način odustajete od aktivnog sebe. Znati kada pustiti neke stvari jednako je važno kao i znati inzistirati na drugima.

Sigurnost i samopouzdanje

Treniranje gradi, fizički, ali i mentalno. Ako mu pristupate na pravi, zdravi način, od njega možete imati puno više koristi od vidljivih mišićnih kontura. To je prostor u kojem slamate i iznova gradite sebe, iskušavate svoje mogućnosti i svoje granice, upoznajete se sa sobom na način koji nije uvijek ugodan jer se susrećete i sa svojim slabim točkama. Ali biti svjestan njih, jednako kao i svojih jakih strana temelj je izgradnje vas kao u sebe sigurnih protagonista vlastita života. Samopouzdanje nije nešto što egzistira samo na vanjskim značajkama našeg rada i izgleda, ono se gradi iznutra i obuhvaća sve aspekte nas, područja izvrsnosti kao i područja slabosti. Samopouzdanje znači samopoznavanje. I ono se ne govori, ono se vidi.