Vladimir Benić je osnivač i direktor CareerCentra, napredne digitalne platforme za efikasno provođenje procesa zapošljavanja. CareerCentar surađuje s brojnim vodećim tvrtkama, ali i s obrazovnim institucijama. S Benićem smo razgovarali po završetku ovogodišnjeg ciklusa Bernaysove CareerCentar Akademije, petotjedne serije predavanja i radionica održane studentima Edward Bernays Visoke škole. Tijekom Akademije, studenti su učili sve potrebno za zapošljavanje – od odabira karijere i analize natječaja za posao, do pisanja životopisa, priprema za razgovor za posao, a dobili su i uvid u to kako izgleda selekcijskih postupak u ozbiljnim korporacijama.
Koja je bila vaša motivacija za pokretanje CareerCentra?
Dva su glavna razloga, učiniti proces zapošljavanja jeftinijim i kvalitetnijim te olakšati zapošljavanje i prilike onima koji traže posao.
Osim u najboljim tvrtkama, zapošljavanje je kod nas zapostavljena tema, a zaboravljamo kako velik utjecaj na uspjeh tima ili tvrtke ima upravo odabir novih zaposlenika. Također često ignoriramo koliko je zapošljavanje zahtjevno i zamorno i jedna od ideja je bila kako olakšati taj proces menadžerima. Proces je skup, spor i često nekvalitetno odrađen. To su sve područja na koja želimo dugotrajno utjecati.
Drugi razlog je utjecati na sposobnost onih koji traže posao i njihov manjak vještina da odaberu karijeru i predstave se poslodavcima. To su veliki izazovi s kojima se razvijene zemlje već dugo vremena bore kroz razne programe, a mi smo odlučili dati svoj doprinos kroz CareerCentar.
Kako ste odlučili baviti se upravo zapošljavanjem?
Karijeru sam počeo kao analitičar u investicijskom bankarstvu, potom sam došao u telekom sektor gdje sam radio u području financija i kontrolinga. Međutim najviše vremena provodim upravo u temama zapošljavanja i karijernih odabira, još od vremena kada sam tražio prvi posao, shvatio sam koliko malo znanja imam u tom području i krenuo s raznim edukacijama i istraživanjem. Kako sam i sam postao menadžer, tema odabira zaposlenika me posebno počela zanimati. Imao sam prilike vidjeti neučinkovitost procesa zapošljavanja i zapravo već od tada sam jako motiviran olakšati taj proces managerima i onima koji odlučuju kod zapošljavanja.
Koje konkretne vještine podučavate?
U okviru suradnje sa školama radimo program vještina zapošljavanja. Srž programa je povećati razumijevanje procesa zapošljavanja jer je percepcija kandidata često negativna, a ta negativnost dolazi od nepoznavanja procesa. Zatim tu su standardne vještine pisanja životopisa, analize radnog mjesta te razgovora za posao kao ključnog koraka kod svakog zapošljavanja. Razgovor za posao je posebno bitna faza jer tu razvijate vještinu razumijevanja pitanja koje vam je postavljeno, vještinu učinkovite komunikacije, vještinu postavljanja pitanja, prodajne vještine te odlučivanje.
Je li točan dojam da studentima nakon završetka studija uglavnom nedostaju praktične vještine potrebne za snalaženje na tržištu rada?
U velikoj većini slučajeva je to točno, postoji naravno manji broj ambicioznijih koji rade na stjecanju bitnih vještina. Problem je što naš obrazovni sustav, a često i odgoj roditelja, potiče mlade da izbjegavaju praktična i radna iskustva. Tijekom studija praksa je često svedena na formalnost ili je uopće nema, uz iznimke nekih smjerova obrazovanja. Tu također vidim dobar rad na Bernaysu koji kreira puno praktičnih iskustava svojim studentima. Praksa, doticaj sa poslom i radnim aktivnostima je važnija za odabir posla i karijere od samih obrazovnih iskustava i predstavlja bitnu nadopunu obrazovanju.
Kakvo je vaše iskustvo rada sa studentima Bernaysa? Kakav feedback dobivate od njih i što im je najzanimljivije od onoga čemu ste ih podučavali?
Iskustvo je super zanimljivo i smatram kako su dosta napredniji od studentske populacije, možda i zato jer imaju dosta praktičnih iskustava što im omogućava sam program. Puno je tema i detalja koje smo uspjeli razjasniti, a to je neprocjenivo za mlade koji još nemaju pravu sliku o poslovima i profesionalnom razvoju. Vjerojatno će tek kasnije shvatiti primjenjivost svih savjeta.
Ključni dio područja koji smo radili je analiza posla na koji se prijavljuju, jer to je presudno za odluku žele li raditi takav tip posla, a potom i kako se pripremiti za selekciju i koje vještine i iskustva više istaknuti kako bi bili relevantni i olakšali poslodavcima prepoznavanje njihovih talenata i znanja.
Sljedeći najvažniji dio su razgovori za posao jer u tom području njima nedostaje najviše vještina, primjerice kako reagirati na pojedina zahtjevna pitanja, koja je svrha pitanja i kako konkretno odgovarati na pitanja. Sve to skupa jako utječe na razinu samopouzdanja kod zapošljavanja što onda možda ima i presudan faktor pri uspjehu i dobivanju posla.
Imate li neki praktičan savjet za čitatelje Stratega koji žele pronaći posao ili promijeniti radno mjesto?
Uh, imam ih puno, ali ključni bi bili:
- Dobro razmislite koje poslove (aktivnosti i zadatke volite raditi) i na kojim poslovima možete pronaći takve zadatke.
- Ako već radite, iskoristite kolege kako bi naučili puno više o različitim poslovima i funkcijama unutar tvrtke. Probajte napisati koje sve elemente svog posla jako volite, a koje biste htjeli promijeniti – pa onda pokušajte i djelovati u tom smjeru. U većini tvrtki moguće je dobiti i naučiti puno više od samog radnog mjesta na kojem se trenutno nalazite.
- Pronađite područje u kojem biste se htjeli razvijati i povežite ga s nekom poslovnom svrhom u poduzeću u kojem radite.
- Nemojte podcijeniti mogućnost razvoja različitih kompetencija i pronalazak novih karijernih izazova. Poslovi su često previše jednolični da bi vam duže vremena bili izazovni i zanimljivi, međutim sami morate raditi na tome da napravite pomak u karijernom ili profesionalnom smislu.
- Kolaboracija i timski rad je temelj uspješnih tvrtki. Jako pazite u koji tim dolazite raditi, kakva znanja i pristup poslu možete očekivati, s kakvim managerom i nemojte se bojati promijeniti radnu okolinu ako ste nezadovoljni poslom ili odnosima u timu.
Kako vidite daljnji razvoj tržišta rada? Mnogo se govori o trendovima zamjene ljudskog rada robotskim, a s druge strane trenutno u Hrvatskoj imamo gotovo punu zaposlenost, odnosno rade svi koji to žele, pa makar sezonski. Kako se pripremiti za te izazove?
Tržište rada se može promatrati iz globalne ili lokalne perspektive. Trendovi neće u svim industrijama i državama jednako utjecati na ljudski doprinos poslu. Svakako će automatizacija ostvariti značajan rast, ali opet će svjetski lideri koji mogu razvijati tehnologiju imati najveći utjecaj i na prihvaćanje automatizacije. Kod nas je ipak još Excel napredna tehnologija za većinu sustava.
Drugi bitan dio tržišta rada je struktura ekonomije i obrazovanje. S jedne strane naša struktura ekonomije zahtjeva puno nisko plaćenih pozicija što će biti stalni izazov svim tvrtkama koje trebaju takvu radnu snagu i rješenje će biti u većim plaćama i boljim uvjetima rada. S druge strane prostor za rast je većinom u visoko specijaliziranim IT uslugama, gdje je najveći faktor ograničenja rasta manjak stručnjaka. Postavlja se pitanje kako ćemo ekonomski rasti, u kojim sektorima i s kojim zaposlenicima?
Osobno me manje brinu dugoročni trendovi poput umjetne inteligencije i robotizacije, a više ovi koji su trenutno prisutni, a ignoriramo ih.
Najvažniji trend trenutno je kvaliteta odnosa prema zaposlenicima i razvoj, odnosno trening, zaposlenika, a još puno domaćih poslodavaca ignorira taj segment radnog odnosa. To podrazumijeva čitav niz aktivnosti kojima je cilj imati zadovoljne i sretne zaposlenike. Ne tako davno radnici su imali malo veća prava od robova pa su se kroz povijest izborili za humanije uvjete i bolje plaće. Moderno upravljanje ljudskim potencijalima nastalo je tek u zadnjih 30-ak godina, a u zadnjih 5 godina doživljava pravu revoluciju u svakom smislu. Sve upućuje na to da su ljudi presudan faktor uspjeha u modernim industrijama, što znači kako bismo trebali uhvatiti korak s tim trendom ako želimo graditi uspješne tvrtke i sustave.
