U potrazi za radnim mjestom: isplati li se posao snova čekati 6 mjeseci

posao snova
flickr.com/photos/nationalassemblyforwales/

Honey Smith s portala Get Rich Slowly, odlučila je podijeliti svoju priču oko potrage posla, sa savjetima za dobivanje bolje plaćenog posla odnosno posao snova. Njeno iskustvo je uvelike usporedivo s iskustvima kakva imaju tražitelji posla u Hrvatskoj, osim činjenice da je u SAD-u broj dana bolovanja ograničen na godišnjoj razini.

Ovako je postupila:

Uredila je svoje profile na društvenim mrežama

Na svom Facebook profilu je postavila stroge postavke privatnosti jer ne voli raspravljati o poslu na toj društvenoj mreži. Kaže da je puno bitnije imati lijepo uređen LinkedIn profil, pa se čak prijavila na njihov premium service na mjesec dana.

Nije se strogo ograničila svojom diplomom

Ima doktorat i skoro cijeli radni vijek radila je na fakultetima. U SAD-u su akademski poslovi lošije plaćeni nego slični poslovi u privatnom sektoru. Budući da je dugo bezuspješno pokušavala napredovati na svom stalnom poslu, odlučila je pokušati tražiti posao koji nije nužno vezan uz akademsku djelatnost. I uspjela ga je naći.

Razgovarala je s potencijalnim poslodavcem

Kad je zatražila razgovor s poslodavcem, već je imala stalan posao, pa se usudila postavljati mnogo pitanja oko toga što bi njen budući posao uključivao, budući da u toj industriji nikad nije radila.
Drago joj je da se usudila, jer je kroz ta pitanja shvatila da ipak ima iskustva koja su potrebna za to radno mjesto. Pomoglo joj je i da sazna koje bi svoje osobine trebala naglasiti; da uživa raditi u timu, i da se smatra osobom koja brzo uči.

Plaća joj nije bila jedina bitna

Iz razgovora s poslodavcima je saznala da je atmosfera na novom poslu opuštenija, i nudio joj je pogodnosti koje joj nisu bile ostvarive na fakultetu, kao što su mogućnost određivanja vlastitog radnog vremena i rad izvan radnog mjesta. Ali trajanje godišnjeg odmora i bolovanja nije bilo baš dugo, a ni osiguranje nije bilo dobro kao na prethodnom poslu.

Ipak je uzela plaću u obzir

U početku joj je bila nuđena plaća nešto viša nego što je dobivala na fakultetu, ali ne ne dovoljno visoka da bi bez razmišljanja napustila siguran i stalan posao u kojem je bila iznimno dobra. Tijekom razgovora ponudili su joj čak nižu plaću od inicijalne. Pokušala je pregovarati za višu plaću, ali nije joj uspjelo, pa je posao odbila.

Krenula je dalje, ali nije odustala

Bilo joj je žao što nije uspjela dobiti bolje uvjete, ali nije stalno razmišljala o neuspjehu. Nije ni imala vremena jer je saznala da ima herniju diska. Prošla je mnoge operacije i fizikalnu terapiju. U to vrijeme pokušala je tražiti povišicu na fakultetu, budući da joj se opseg posla i učinak povećao, ali ni to joj nije pošlo za rukom.

Ostala je otvorena za prilike

Nekoliko mjeseci nakon što je odbila posao na koji se prijavila, javili su joj se iz te tvrtke. Ovog puta su joj rekli da su popravili proračun i da bi joj sada mogli platiti znatno veću plaću za mjesto na koje se bila prijavila. Također su joj rekli da će moći napredovati unutar šest mjeseci od zaposlenja.
Morala je ponovo obaviti razgovor s njima, no ovoga puta su oni nju pokušavali nagovoriti da prihvati posao. Plaća koju su joj ponudili bila je viša od one koju je inicijalno tražila.

Željela je napraviti prijelaz posla što ugodnijim

Sa svog posla je htjela otići dostojanstveno pa si je ostala mjesec dana da dovrši veće projekte na kojima je radila zajedno s nadređenima. Budući da je vrijedno i dobro radila više od 7 godina na fakultetu, bila je malo uvrijeđena time što je nisu niti pokušali zadržati. No toj joj je samo potvrdilo da je njena odluka o odlasku bila ispravna.

Počela je s novim poslom!

Nakon tjedan dana na novom poslu već je uživala. Plaća joj je bila 25 posto veća a i uvjeti osiguranja su postali bolji nego što joj je bilo nuđeno na prvom razgovoru. Posao joj je savladiv, i sretna je što radi u timu gdje njih sedmero rade istu stvar. To znači da ima više ljudi kojima može postavljati pitanja, a i lakše se dogovoriti oko rasporeda godišnjeg odmora( na fakultetu je bilo razdoblja kad nikako ne bi mogla uzeti godišnji jer je bila jedina u svom sektoru).

Zaključila je

Najveći dojam joj je ostavilo to što je prošlo 6 mjeseci od razgovora do prvog dana na poslu! Da je bila nezaposlena, vrlo vjerojatno ne bi odbila posao nakon prvog razgovora i pregovora oko plaće, što znači da bi se ranije zaposlila na novom mjestu ali bi dugotrajno zarađivala puno manje.

Playlista uz pomoć koje ćete ‘zdrobiti’ svaki trening

trening
trening

Jeste li za jedan trening? Što je na vašoj playlisti za trening i vježbanje? Evo što je na našoj.

Muzika za trening

Ja volim kombinirati, bitno mi je da je to glazba koju volim i koja me potiče da uložim malo više truda nego bih uložio bez nje.

Evo 52-minutne liste koju slušam dok trčim:

Playlista: Moj trening

Bitno je napomenuti da na biciklu nikad ne slušam glazbu jer smatram da je to nesigurno i opasno. Pogotovo u prometu.Ne slušam je ni kad planinarim – mislim da me odvaja od prirode i njenih zvukova. Za mene to je cijela svrha planinarenja.

Trčanje kao trening

Ali za trčanje mi treba mala pomoć, pogotovo ako želim poboljšati svoje rezultate i trening.

Lista za trening koju sam objavio je vrlo eklektična. U njoj ima glazbe u rasponu od prošlogodišnje do stare više od 30 godina, od indie rocka do cajuna.

Većina je izvođača američka, ali ima tu i jedan bend iz Zimbabvea. Predivni Mokoomba. Sve je to, naravno, stvar osobnog ukusa. Ali i drugih objektivnih okolnosti.

Poznajem naizgled normalne ljude koji u teretani slušaju samo trash metal jer ih on jedini motivira za vježbu. OK, bolje i to od onoga što inače svira putem razglasa.

Mladen Grdović

Mladen Grdović

“Nije u šoldima sve.”

Mladen Grdović

Od ‘gljive’ je postala maratonka u šest mjeseci i otkrila pet velikih životnih lekcija

životnih lekcija
Simon Thalmann / flickr.com/photos/80240627@N04/

Bloggerica Reece s portala dumblitteleman, otrčala je svoj prvi maraton za 21. rođendan i naučila pet velikih životnih lekcija.

Iako do 6 mjeseci prije tog rođendana nije bila uopće sportski tip, baš suprotno, određeni trenutak prosvjetljenja(ili kako ona kaže ludosti) ju je natjerao da se počne spremati za otrčati 42 kilometra.

Željela je dokazati i sebi i svijetu da ona to može, pa je odmah krenula s treningom. U početku je bila vrlo loša, nije mogla istrčati više od kilometra, ali se nije predavala. Nailazila je na mentalne barijere, prvo na 10 km, a potom na 16 km. Tih 16 kilometara(10 milja) joj je bila posebno velika prepreka, jer nije vjerovala do može toliko istrčati.

Na kraju je uz teške muke, i uz pratnju prijateljice koja ju je bodrila i ohrabrivala istrčala i tih 16 km. Nakon toga je znala da će moći istrčati maraton, što je i učinila na svoj 21. rođendan i za to je trebalo 4 sata i 27 minuta.

Evo koje je životne lekcije is toga naučila:

Lekcija #1

Sve je u tvojoj glavi. Bolan dan na koji je razbila granicu od 16 kilometara ostao joj je zauvijek ugraviran u sjećanje, jer je to dan kad je počela vjerovati u sebe. Nakon toga je znala da će istrčati maraton.
Svi mi imamo naše osobne barijere koje ne znamo kako probiti. Ali ako nastavimo ići, unatoč boli i preprekama, svijet će nam se otvoriti. Sve se čini mogućim nakon toga.

Lekcija #2

Disciplina. Jedini razlog zašto je završila maraton je zato što je 6 mjeseci prije istrčavanja trenirala 5 puta tjedno. Nekad je bilo teško; došla bi doma umorna nakon posla i ne bi htjela potrošiti slobodno vrijeme na trčanje 20 kilometara. Ali ipak je to činila. I nevjerojatno joj je ponosna zbog toga.
Disciplina ti omogućuje da postigneš velike stvari u životu, iako nekad ne želiš raditi ono što si namjeravao. Svi mali uspjesi na putu prema konačnom cilju ti pomažu da ga i dostigneš.

Lekcija #3

Osjećaj postignuća je fenomenalan. Resse kaže kako ni ne može opisati svoj osjećaj kad je prešla cilj, ali kaže da svaki umor nestaje kad si 100 metara od cilja. Bila je u stanju delirija, u nevjerici. Osjećaj je fantastičan jer si radio jako puno da ga postigneš. Taj osjećaj postignuća ostaje s tobom do kraja života. Ovo nije ograničeno samo na sportske uspjehe; što više truda uložiš u nešto, to ćeš se bolje osjećati kad uspiješ u namjeri. I nitko ti to ne može oduzeti.

Lekcija #4

To je tek početak. Jednom kad završiš maraton, želiš opet. Želiš krenuti na veće i bolje stvari. Osjećaš se kao da možeš postići sve.
Shvatit ćeš da u životu ima toliko stvari za raditi ako samo kreneš i probaš. Pitat ćeš se za mnoge stvari “zašto ja to ne bih mogao?”

Lekcija #5

Prijateljica joj je pomogla da pređe granicu od 16 kilometara. Bez nje, nikad ne bi razbila tu mentalnu barijeru. Isto je u životu – nekad nam treba osoba koja će vjerovati u nas kad mi sami ne vjerujemo.
Od tog dana, Reece želi pomoći drugima da ruše svoje granice. To je jedan od najvećih darova koje nekome možemo dati – pokazati im da su sposobni za puno više od onog što trenutno misle da mogu.

Kaže da je maraton puno više od trčanja. Promijenio ju je kao osobu i počela je propitkivati vlastita uvjerenja. Istrčati maraton znači nadići vlastite mentalne barijere do uspjeha.

Svi pravimo izlike – ne mogu trčati, nisam dovoljno kvalificiran za taj posao, nemam dovoljno iskustva za pokrenuti biznis. U stvarnosti, te barijere ne postoje. Savršeno si sposoban postići sve što zacrtaš, samo treba ići korak po korak i nastaviti prema cilju.

Lista 20 razlika između bogatih i siromašnih koja je uznemirila Ameriku

bogatih
Michael D Beckwith / flickr.com/photos/118118485@N05/

Američki financijski savjetnik Tom Corley, autor knjige Rich Habits, na svom je blogu priredio popis dvadeset navika bogatih ljudi.

Rezultat je to njegova istraživanja na dvjestotinjak bogataša, njegovih klijenata, te nešto manje od 200 siromašnih ljudi. Popis je uznemirio američku javnost, i mnogi su blogeri iznijeli uvjerljive argumente zašto smatraju da su razlike posljedica, a ne uzrok siromaštva, pa uz tu ogradu donosimo Corleyev popis:

1. 70 posto bogatih jede manje od 300 kalorija iz brze hrane dnevno. 97 posto siromašnih jede više od 300 kalorija brze hrane dnevno. 23 posto bogatih kocka, 52 posto siromašnih kocka.

2. 80 posto bogatih fokusira se na postizanje nekog jedinstvenog cilja. Samo 12 posto siromašnih to radi.

3. 76 posto bogatih vježba aerobno četiri dana u tjednu. 23 posto siromašnih radi isto.

4. 63 posto bogatih sluša audio knjige dok putuje na posao, u usporedbi sa samo 5 posto siromašnih.

5. 81 posto bogatih ima to-do listu, naspram 19 posto siromašnih.

6. 63 posto bogatih roditelja traži od djece da pročitaju dvije ili više publicističkih knjiga mjesečno. Samo 3 posto siromašnih radi isto.

7. 70 posto bogatijih tjera svoju djecu da volontiraju 10 ili više sati mjesečno, u usporedbi s 3 posto siromašnih.

8. 80 posto bogatih čestita rođendan ljudima iz svoje okoline. Isto radi 11 posto siromašnih.

9. 67 posto bogatijih je zapisalo svoje ciljeve. 17 posto siromašnih je uradilo isto.

10. 88 posto bogatih svaki dan čita pola sata ili dulje građu koja im je potrebna za karijeru naspram 2 posto siromašnih.

11. 6 posto bogatih kažu svima sve što misle, za razliku od 67 posto siromašnih.

12. 79 posto bogatih mjesečno izdvaja pet ili više sati za networking. Samo 16 posto siromašnih to radi.

13. 67 posto bogatijih gleda manje od jednog sata televizijskog programa dnevno, u usporedbi s 23 posto siromašnih.

14. 6 posto bogatih i 78 posto siromašnih gledaju reality televizijske programe.

15. 44 posto bogatijih budi se tri sata prije početka radnog vremena. 3 posto siromašnih radi isto.

16. 74 posto bogatijih uče svoju djecu dnevnim navikama za uspjeh, u usporedbi s 1 posto siromašnih.

17. 84 posto bogatih vjeruje da priliku stvaraju dobre navike, a ne sreća, dok isto vjeruje tek 4 posto siromašnih.

18. 76 posto bogatijih vjeruje da je loša sreća posljedica loših navika, u usporedbi s 9 posto siromašnih.

19. 86 posto vjeruje u cjeloživotno obrazovanje i rad na sebi, naspram 5 posto siromašnih.

20. 86 posto bogatih i 26 posto siromašnih voli čitati.

10 najgorih zamki u koje upadaju i iskusni javni govornici

govornici
Martin Luther King Jr. bio je jedan od najboljih govornika u povijesti Flickr / flickr.com/photos/kheelcenter/

Stranica Lifehack nedavno je objavila članak koji bi mogao pomoći svima koji u svom životu, u poslovne ili druge svrhe, zatrebaju održati govor pred određenom publikom.
Znajući koliko malo ljudi može uopće vizualizirati nastup pred slušateljstvom, te koliko trema može utjecati na kvalitetu govora, priložili su nekoliko savjeta za izbjeći česte pogreške koje neiskusni govornici rade. Jer ipak, javni govor ima jako malo veze s talentom, a puno više s vještinom na kojoj se radi.

1. Nemojte žuriti

Tijelo u panici se počinje tresti, bilo rapidno raste, puno misli prolazi kroz glavu. To znači da se ubrzava i ritam govora. Trebate moći usporiti i vratiti se u normalan ritam, jer u suprotnom gubimo fluentnost, a publika teže drži pažnju.

2. Ne dopustite da vas obuzmu negativne misli

Fokusiranjem samo na razloge za neuspjeh stvaramo si bespotreban strah. Čak i kad izazov nije toliko velik, doživiti ćete negativni potencijal situacije, budući da ste samo na njega usmjerili pažnju.

Umjesto takvih misli, pokušajte se pozitivno stimulirati. Zamislite to kao prijateljsku sportsku utakmicu; budući da nema puno pritiska, pobjednički mentalitet dolazi prirodno. „Ja to mogu“ stav možda zvuči kao klišej, ali funkcionira, i pomaže da se riješite viška negativne energije.

3. Nemojte nastupati kao da želite nešto prodati

Želite li biti elokventan govornik, trebate se kloniti pristupa prodavača. To ne znači da ne smijete pokušati biti šarmantni, interesantni, zabavni ili inspirirajući, ali svakako se pazite da se ne dovedete do toga da zvučite kao da želite nešto zaraditi od publike kojoj se obraćate.

4. Ne izbjegavajte gledati publiku u oči

Pri nastupu pred većom publikom, ljudi često izbjegavaju gledati publiku u oči, i time čine nastup neosobnim. Iako gledanje u bezličnu publiku može biti manje stresna opcija za neke izvođače, recimo gitariste, to je jako loš pristup pri javnom govoru. Gledanje publike u oči je pristojno, i stvara osobni kontakt između vas.
Najbolji način za uspostaviti očni kontakt je izabrati osobu čiji je govor tijela afirmativan prema onome što govorite, a preskočiti ljude koji su nezainteresirani ili u očitoj averziji prema vašem govoru. Nakon što nađete pozitivnu osobu, održite kontakt očima do kraja govora.

5. Nemojte zaboraviti paziti na pravilan naglasak

Iako je gramatička ispravnost puno važnija od pravilnog naglaska, nekim će ljudima biti isprva teško dešifrirati vaš govor. Ljudsko uho je dosta prilagodljiv organ, ali mu treba određeno vrijeme da se navikne na određene zvukove. Stoga je dobra stvar napraviti kratak uvod, relativno sporo izgovoren, da ne bi izgubili pažnju publike tokom glavne biti govora.

govornici
Flickr / flickr.com/photos/kheelcenter/

6. Nemojte zaboraviti disati

U stanju stresa, naše se tijelo ukoči, a mišići stežu. Kao kod anksioznog napadaja, ljudi upadaju u paniku, zaborave disati, i počnu zamuckivati, a neki se i sruše. Zato se valja podsjetiti na disanje. Prije početka svakog govora uzmite nekoliko dubokih udisaja zraka. Bez brige, publika vam neće zamjeriti. Sjetite se toga i uzmite si nekoliko sekundi za odmor tokom govora. Ta kratka pauza je puno bolja opcija od govora punog promjene ritma, tenzije i gubitka fluentnosti.

7. Ne radite nervozne pokrete tijelom

Lupkanje nogom, pucanje prstiju, dodiri lica i slični pokreti automatske su radnje koje naše tijelo radi kad se sprema za borbu ili bijeg. No, kod javnog govora imaju negativan efekt; umjesto da nas smire, ti pokreti stvaraju još veću nervozu, koja je publici očita, a time ruši kredibilitet onoga što pokušavamo reći. Također valja uvijek paziti i na tempo, jer se lako možemo zadihati, rušeći kvalitetu dikcije i fraziranja.

8. Nemojte promašiti ton teme koju predstavljate

Velika je pogreška koristiti humor kad za njega nije vrijeme, kod ozbiljne teme valja ostati ozbiljan. S druge strane, želimo li govorom inspirirati nekog, ton ne bi trebao biti stalan i dosadan. Treba prilagoditi razinu uzbuđenja sa sadržajem koji govorimo. Profesionalni govornici se igraju s tonom kako bi izazvali dramatične reakcije, ali prvo treba biti jako dobro upoznat s temom koju predstavljamo da bismo našli njen prirodan ton. Nakon toga tek možemo eksperimentirati.

9. Ne zaboravite istražiti publiku kojoj govorite
Razna okruženja imaju razne običaje i socijalne norme, pa se treba moći prilagoditi. Slično kao i na društvenim mrežama, treba uložiti vrijeme za pronaći pravi način obraćanja pojedinoj publici.

10. Ne zaboravite se zahvaliti na pažnji

Ljudska pažnja je dar i treba biti zahvalan na njoj. Publika vam je poklonila određeni dio života da date svoj govor i to ne treba shvaćati olako, jer je to bezobrazno. U stvari, ljudi bolje pamte i bolje reagiraju na pristojne govornike što je apsolutno ključno za dobrog govornika.

Samokontrola kod javnog govora je svakako esencijalno umijeće na koje treba usmjeriti vrijeme i pažnju.
Malo talenta, uz jako puno rada i produktivne vježbe vodi do perfekcije.

Sedam koraka do bogatstva najvećeg američkog financijskog gurua

bogatstva
nab.org

Dave Ramsey je najveći američki guru osobnih financija i bogatstva. Zvijezda je vlastitog radijskog showa, koji se emitira na više od 500 radijskih postaja, gostovao je na svim najgledanijim emisijama, uključujić i The Oprah Show, napisao je desetke knjiga. Njegova se osobna financijska filozofija zasniva na jednoj maksimi – riješite se dugova.

Ramsey vjerojatno dobro zna o čemu priča. Njegova je poslovna karijera počela sjajno – prije tridesete je imao jedan od najuspješnijih biznisa s nekretninama u rodnom Tennesseeju, ali je zbog promjene bankovnih pravila preko noći ostao bez svega, s dugom od 1,2 milijuna dolara.

Ramsey se uspio iskopati iz duga i shvatio da ima dar da drugima prenese svoja saznanja o tome kako mogu dovesti svoje osobne financije u red. Danas je, procjenjuje se, težak oko 55 milijuna dolara, zarađenih na knjigama, radijskoj emisiji, motivacijskim govorima i partnerstvima s osiguravajućim kućama.

bogatstva
Flickr / epsos.de

Njegov program se, u najkraćim crtama, zasniva na sedam kronoloških malih koraka, “baby steps”:

1. Ustanovite fond za hitne slučajeve

Prije bilo čega, odvajajte od mjesečnih primanja dok ne skupite dovoljnu svotu za hitne slučajeve. Pokvarit će vam se auto, raspast će vam se perilica za rublje, izgubit ćete posao – za Ramseya nije pitanje hoće li se nešto od toga dogoditi, nego kada. Njegova je preporuka imati fond s barem 1000 USD za takve slučajeve. U hrvatskim prilikama bi bilo razumno imati barem 3-5 tisuća kuna, jer hitni slučajevi vjerojatno neće biti puno jeftiniji nego u SAD-u.

2. Otplatite sve dugove metodom snježne grude

Ono po čemu se Ramsey razlikuje od ostalih financijskih gurua je metoda snježne grude. Kaže da s otplatom duga treba krenuti od najmanjeg iznosa prema najvećem, a ne od onog s najvećom kamatom. Mnogi se u tome ne slažu s njim, ali istraživanja su pokazala da je njegova metoda najbolja.

3. Uštedite za 3-6 mjeseci troškova

Prije investiranja trebate se osigurati da imate dovoljno novca za 3-6 mjeseci života u slučaju gubitka posla ili druge životne katastrofe. Toliko novca trebate imati u štednji kao osiguranje da se nećete vratiti u dugove.

4. Uložite 15 posto mjesečnog prihoda

Ramsey preporučuje ulaganje u dioničke fondove, što je zaista dobra strategija za osobe koje štede za mirovinu. Tržište na dugi rok uvijek pobjeđuje, stoga Ramsey preporuča fondove vezane uz burzovne indekse, sa savjetom da dobro pazite na to kolike su naknade. Drugi savjetnici ga kritiziraju jer smatraju da je takvo ulaganje suviše rizično – recesija u trenutku umirovljenja može ozbiljno umanjiti veličinu ušteđevine, pa preporučaju kombiniranje s obveznicama.

5. Štedite za obrazovanje djece

Jedno od ključnih ulaganja u budućnost za Amerikance je štednja za školarine u visokom obrazovanju. U Hrvatskoj je državno visoko obrazovanje još uvijek besplatno, ali privatni fakulteti su sve bolji, i neki već daju bolje šanse za uspješnu karijeru od svojih državnih pandana. Stoga bi bilo dobro razmotiri ovaj potez, a možda taj novac na kraju ne bude potrošen na obrazovanje nego na ulaganje u potomkov prvi startup.

6. Otplatite stambeni kredit ranije

U šestoj fazi dolazi trenutak kad se približavate snu da se riješite mjesečne otplate stambenog kredita. Naravno, ako niste jedan od pobornika teorije da je kupovina nekretnina u Hrvatskoj bacanje novca, što se tijekom proteklih sedam godina pokazalo točnim.

7. Bogatite se i podijelite bogatstvo

U sedmoj fazi Ramsey očekuje od svojih klijenata da se obogate, ali i da vrate drugima: da ostave nasljedstvo svojoj djeci, podijele novac dobrotvornim organizacijama i doprinesu svojoj zajednici

Ramseyevi opći savjeti uvelike su primjenjivi i u hrvatskim okolnostima. Neki su, pak, specifično američki – kod nas ne možete dopuniti budžet na način da počnete raditi drugi posao, ako ste zaposleni na puno radno vrijeme, zakon vam zabranjuje da vikendom, primjerice, zaradite koju kunu više na ispomoći u ugostiteljstvu, što je Amerikancima normalno i nije im ispod časti.

 

Odbacivanje kreditnih kartica ima dvije mane, od kojih je jedna opasna

kartica
he who would be lost / flickr.com/photos/saintdesespoir/

Prelazak na isključivo gotovinsko plaćanje jedna je od metoda koju većina financijskih gurua predlaže za dovođenje osobnih financija u red, bilo da je vaš cilj izlazak iz dugova, štednja za krupnije izdatke poput putovanja ili automobila, ili priprema za umirovljenje.

Studije su pokazale da su ljudi manje spremni potrošiti novac kad ga zaista moraju izbrojati, nego kad samo provuku karticu. To je najveća mana upotrebe debitne kartice, a kod kreditnih kartica treba dodati još i opasnost trošenja iznad mogućnosti te kamate koje se pripisuju na potrošeno. Stoga je jedna od ključnih preporuka kod upravljanja osobnim financijama prelazak na gotovinskih budžet. Popularne metode obično preporučaju podizanje cijelog iznosa plaće i raspoređivanje u koverte – stanarina, režije, hrana, zabava, odjeća… Metoda je prokušana, ali nosi dvije velike mane.

Najveća mana gotovinskog budžeta je da je nepraktičan. Trebate na početku mjeseca podići cijelu plaću u gotovini, rasporediti je, a kad izlazite iz kuće trebate ponijeti pravu kovertu, ovisno o tome što planirate kupiti ili platiti. Nepraktično je premetati sve te novce po džepovima i torbama, a i plaćanje u gotovini traje dulje od kartičnog. Doduše, kod nas je još uvijek prilično uvriježeno, pa vam se neće dogoditi da vas na blagajni cijeli red iza vas prostrijeli pogledom kad vidi da vadite gotovinu, kao što bi vas zadesilo u Americi.

Druga mana gotovinskog budžeta je ta što se izlažete riziku krađe ili gubitka novca. Kreditne kartice osigurane su i banke će vam podmiriti štetu nastalu ako vam netko ukrade karticu i počne trošiti, a zamjena izgubljene kartice je najčešće besplatna ili stoji oko 35 kuna. Novac koji ste izgubili, izgubili ste, bez obzira je li samo zametnut ili je ukraden. Jedan od način osiguranja protiv krađe je da prije kupnje izdvojite novac iz koverte i prebacite ga u novčanik. Veliki je problem i odlučiti se, nositi sav novac sa sobom ili ostaviti ga kod kuće. U Hrvatskoj je još uvijek sigurnije nositi ga sa sobom – rizik o provale je puno veći od rizika da ćete negdje na cesti biti orobljeni, ali mnogima nošenje velike količine gotovine izaziva nelagodu. Moguće polurješenje je da i dalje ne koristite kartice, ali da plaću podignete iz banke u dva ili tri navrata, kako biste minimizirali rizik.

Ono što je ključno jest da sami odvagnete, jesu li ova dva rizika dovoljna da vas odvrate od prelaska na gotovinski budžet. Jer on se u praksi pokazao jednom od najboljih metoda uređenja osobnih financija.