Kad se govori o prijevarama vezanim uz EU fondove u Hrvatskoj, ključna pitanja često nisu vezana samo uz tehničke detalje ili brojke – nego uz to kako su nadležni akteri reagirali, što su govorili i koliko su bili spremni otvoreno priznati propuste. Od Vlade, preko resornih ministarstava, DORH-a, Uskoka i SAFU-a, pa sve do europskih institucija poput OLAF-a i EPPO-a, svaka institucija ima svoje narative, svoje objašnjenje i svoje – često suprotne – perspektive na istu situaciju.
Izvršna vlast, odnosno Vlada Republike Hrvatske po pitanju europskog novca ima vrlo nezavidnu komunikacijsku situaciju: konstantno je razapeta između hvaljenja svojih uspjeha i pripisivanja sebi zasluga za iznose ukupnih sredstava ‘izlobiranih’ za Hrvatsku, dok s druge strane negira i očite probleme ili ne zna kako bi komunicirala kad europski istražitelji sa sumnjama u prijevaru pokucaju na vrata nekog bivšeg ili čak sadašnjeg ministra. Premijer Andrej Plenković tijekom svih godina svog mandata u mnogim je javnim nastupima naglašavao kako je njegova vlada napravila velike preokrete u borbi protiv korupcije. Nakon prošlotjednog godišnjeg izvješća o stanju nacije, premijera su oporbeni zastupnici ponovno prozivali zbog brojnih korupcijskih afera u kojima su glavni akteri ministri, državni dužnosnici ili visokopozicionirani članovi HDZ-a, a on je na to uzvratio: ” Da postoji nekakva šapa ili, ne daj Bože, utjecaj na tijela kaznenog progona, onda ne bi bilo nikakvih visokoprofilnih koruptivnih djela. Netko bi nazvao nekog Peru u USKOK-u, DORH-u, EPPO-u da drži to ladici i zaboravi, ali toga nema. Pokazali smo da ne može nikome ništa proći iz koje god stranke bio i što god radio. Vjerujem da ljudi polako shvaćaju tu politiku, svatko je osobno odgovaran imenom i prezimenom”. Ipak, s obzirom na brojne slučajeve dosadašnjih prijevara vezanih uz EU fondove, sve se češće javljaju oni koji ističu da velike pronevjere europskog novca itekako utječu, naravno negativno, na sredstva koja će Hrvatskoj biti na raspolaganju u budućnosti, odnosno u sljedećim financijskim perspektivama Unije. Na to se nadovezuju i neutralni promatrači koji procjenjuju da će s godinama, budući da se Hrvatska ipak gospodarski i financijski pozitivno razvija, logično doći do smanjivanja sredstava ili, poetski rečeno, da će ‘bunari europskog novca za Hrvatsku’ – presušiti. Na pitanje što će biti kada “presuše” europski fondovi, premijer je u nedavnom velikom intervjuu za Hrvatski radio tu tezu ocijenio lažnom: ” To je besprizorna laž i floskula i ja molim vas, vaše kolege, političare, komentatore, ekonomiste da prestanete to govoriti”, rekao je. Plenković je još naglasio kako će Europski proračun u idućoj financijskoj perspektivi 2028.-2034. za Hrvatsku biti veći nego ovaj danas: “Prema preliminarnim kalkulacijama veći je za dvije milijarde. Laž je da će presušiti EU fondovi, bit će ih, EU je tu, Hrvatska je u srcu integracije “, pojasnio je.
Sljedeći bitni akteri u prijevarama s EU fondovima su Državno odvjetništvo i Uskok, od kojih je hrvatska javnost navikla na manjak javnih istupa ili šturo komuniciranje. Ipak, u studenom 2021. dogodio se dramatičan moment kad su u javnost dospjele indicije da je tadašnja glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek neistinito govorila u Hrvatskom saboru na temu afere Softver, vezane uz nekadašnju ministricu Gabrijelu Žalac. Epilog je bio da su se u javnosti samo pojačale već postojeće sumnje da institucije poput DORH-a žmire ili štite kriminal na najvišim razinama, te da bi Gabrijela Žalac izbjegla bilo kakav pravosudni rasplet da se u njezin slučaj nije upleo EPPO nad kojim hrvatska vlada nema kontrole. Kontroverzni odnos s europskim istražiteljima brojnih prijevara nastavio je i novi glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, koji je u veljači 2024., neposredno nakon imenovanja u jednom intervjuu ustvrdio kako “nisam siguran da smo trebali osnovati EPPO”, pojasnivši svoj stav tvrdnjom da institucije poput EPPO-a “niz zemalja niti nema i funkcioniraju”. Kasnije je Turudić tvrdio da su njegove izjave izvučene iz konteksta, pa su snimke intervjua pokazale da nisu, te je u konačnici njegovo kasnije poricanje samo dodatno narušilo povjerenje javnosti ne samo o njemu, nego i o stvarnoj volji hrvatskih institucija da otkrivaju i kažnjavaju prijevare s europskim novcem. U međuvremenu je Turudić dao nekoliko izjava u kojima je naglašavao da ured europskog tužitelja doživljava suradnikom, no i danas je u javnosti uvriježen dojam da DORH percipira europske institucije više kao nepotrebnu konkurenciju nego kao partnera.
A Europski ured javnog tužitelja, razumljivo, također nije odveć bogat komunikator. Osim svojih godišnjih izvješća, u kojima se fokusira na činjenice i brojke, EPPO je poznat kao institucija koja ne komentira političke izjave niti ulazi u javne polemike. Za razliku od EPPO-a koji ima ovlasti za kazneni progon, OLAF ili Europski ured za borbu protiv prijevara je institucija koja provodi administrativne istrage i s javnošću komunicira na sličan način kao i EPPO. Ipak, glavni direktor OLAF-a, Finac Ville Itälä u godišnjim izvješćima često iznosi impresivne brojke poput: ” U 2024. nastavili smo borbu: preporučili smo povrat 871,5 milijuna eura u proračun EU-a, spriječili zlouporabu 43,5 milijuna eura te zaključili 246 istraga”, kazao je.
Kad je riječ o prijevarama vezanim uz europski novac, u Hrvatskoj bi najrelevantnija adresa trebao biti SAFU – državna agencija zadužena za odobravanje, kontrolu i praćenje EU projekata. Osnovan 2007., SAFU je od tada potpisao više od 3.000 ugovora za projekte vrijedne više od 6,1 milijardi eura, a na svojim internetskim stranicama jasno potiče na prijavljivanje svih sumnji u nepravilnosti. Međutim, javnosti nisu dostupni podaci o tome koliko prijava SAFU dobiva godišnje, koliko njih rezultira istragama i koliko je projekata zaustavljeno zbog nepravilnosti. Nadalje, SAFU nema glasnogovornika koji redovito komunicira s medijima, a njihova priopćenja su uglavnom tehnička i ne ulaze u političke ili etičke aspekte problema. Sličnu šturu komunikaciju vezanu uz ove teme imaju i resorna ministarstva, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU te Ministarstvo financija. Oni rijetko daju detaljne i jasne komentare o prijevarama, a kad u javnost dopre neki novi slučaj, postoje tri uobičajena odgovora: ” Slučaj je preuzeo EPPO, pa ne možemo komentirati”, „Provodimo interne revizije” ili „Surađujemo s nadležnim tijelima”.
Tijekom rada na ovom serijalu tekstova, autor je službenim kanalima komunikacije zatražio suradnju od svih relevantnih aktera vezanih uz sprječavanje prijevara s europskim fondovima: hrvatsku vladu, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU te Ministarstvo financija, DORH, SAFU te OLAF i EPPO. Unatoč nastojanjima da unutar navedenih institucija dobijemo sugovornika ili sugovornike za intervju ili briefing, većina njih su se oglušili na naše molbe, što može značiti da im cjelokupna tematika velikog broja prijevara i njihova sprječavanja očito nije tema o kojoj žele javno istupati. Ipak, dopuštamo mogućnost da nekima od njih treba vremena za odluku ili za odgovaranje na pitanja, pa ćemo u dodatku ovog članka notificirati odgovore ako oni stignu zaključno do 30. studenog ove godine.
NOVO (17.11.2025.):
Nakon objave ovog članka e-mailom smo primili pisani odgovor iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije u kojem stoji: “Poštovani,
u sklopu aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira 2021. – 2027., Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije je Upravljačko tijelo za Program Konkurentnost i kohezija 2021. – 2027. (PKK) te Integrirani teritorijalni program 2021. – 2027. (ITP). U skladu s ovlastima, Upravljačko tijelo je izradilo Pravila PKK 2021. – 2027. i Pravila ITP 2021. – 2027. namijenjena tijelima u sustavu upravljanja i kontrole (SUK) korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova, u kojima je u bitnom navedeno:
Sva tijela sustava upravljanja i kontrole sudjeluju u procesu upravljanja nepravilnostima koje uključuju aktivnosti koje se odnose na prevenciju, otkrivanje, postupanje, izvještavanje o nepravilnostima te praćenje postupanja po utvrđenim nepravilnostima i sumnjama na prijevaru, s ciljem zaštite nacionalnih financijskih interesa i financijskih interesa Unije. Svaka sumnja na nepravilnost mora se prijaviti, bez obzira na njezine karakteristike i (ne)postojanje namjernog postupanja.
Ako sumnja na nepravilnosti sadrži elemente koji ukazuju na postojanje kaznenog djela (tzv. sumnja na prijevaru), tijelo SUK koje je uočilo navedene elemente bez odgode obavještava nadležnu instituciju (Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) i/ili EPPO) te dostavlja sve relevantne podatke i dokumente koji se mogu smatrati dokazima, uključivo obrazac za prijavljivanje sumnje na nepravilnost i odluku o nepravilnosti (…).
Spomenuta Pravila su javno dostupna te su objavljena na internetskoj stranici eufondovi.gov.hr (https://eufondovi.gov.hr/eu-fondovi/program-konkurentnost-i-kohezija-2021-2027/pravila-pkk-2021-2027/; https://eufondovi.gov.hr/eu-fondovi/integrirani-teritorijalni-program-2021-2027/pravila-itp-2021-2027/).
Za više informacija molimo da se obratite nadležnim institucijama (DORH i EPPO).”.
NOVO (24.11.2025.): DORH: Ne pitajte nas ništa, pitajte EPPO
Danas smo dobili i e-mail odgovor od Državnog odvjetništva. Evo sadržaja šturog odgovora: “
Poštovani,
Nastavno na Vašu e-mail poruku, a imajući u vidu sadržaj Vašeg traženja, upućujemo da se s istim obratite nadležnom tijelu – Uredu europskog javnog tužitelja (EPPO).
S poštovanjem,
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske “
Ovaj novinarski projekt ostvaren je u okviru financijske potpore novinarskim radovima Agencije za elektroničke medije u okviru projekta poticanja novinarske izvrsnosti i slobodan je za korištenje i prenošenje.