SHARE

Najveći šok za osnivače uspješnih kompanija vjerojatno je trenutak kad njihov biznis toliko naraste da njihov direktni angažman na temeljnoj djelatnosti više ne doprinosi uspjehu. Tada se od njih počinju tražiti vještine menedžmenta koje su često kontraintuitivne za ljude koji su navikli da se svaki problem može riješiti zasukavanjem rukava. Rad člana ili predsjednika Uprave toliko se razlikuje od rada običnog menedžera, da ga je nekad teško prepoznati kao rad

Blog I done this razgovarao je s Andyjem Groveom, nekadašnjim šefom Intela i legendom menedžmenta o tim problemima. Za njega je temeljni posao Uprave da prikuplja informacije. Preporuča učinkovitu, ali, za radoholičare, neugodnu metodu: nemojte raditi ništa.

Kako to, ne raditi ništa? Osnivači tvrtki navikli su od prvog dana biti uključeni u proizvodnju, dizajn proizvoda ili na neki drugi način biti involvirani u neposredno poslovanje. Međutim, jednom kad tvrtka naraste, mogu prepustiti titulu direktora profesionalcu ili se moraju osloboditi te navike.

Za Grovea je usmena komunikacija ključna, a do nje će doći samo ako uložimo mnogo vremena i truda u “nerad”.

Grove kaže, prošetajte se uredima bez ikakvog posebnog cilja. Šetajte polako i prevladajte instinkt koji vam govori da uvijek morate izgledati zaposleno. Razgovarajte sa zaposlenicima iako ih možda i ne poznajete. Doznajte što ih muči i pomozite im riješiti probleme – na taj način će se pročuti da vam se ljudi mogu obratiti i da će od toga imati koristi. Na kraju, neka vas ne zabrinjava što ne možete biti svačiji prijatelj. Prirodni instinkt većine ljudi je da se žele svima svidjeti – menedžer se mora boriti protiv toga u interesu posla.

Ostavi odgovor