Sretan vam predstojeći svjetski dan mentalnog zdravlja! Da, svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se svake godine 10. listopada, a pokrenula ga je 1992. godine Svjetska federacija za mentalno zdravlje u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. U ovom serijalu članaka “Jeste li vi normalni?” bavimo se detabuizacijom psihičkih bolesti u Hrvatskoj, pa možda vrijedi započeti na Šprajcov način: kakvo je, po pitanju mentalnog zdravlja, naše stanje nacije?
Počnimo ipak sa svjetskom statistikom: prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, približno jedna od četiri osobe širom svijeta tijekom svog života doživjet će neki oblik mentalnog poremećaja. Trenutačno se procjenjuje da u svijetu od mentalnih poremećaja pati oko 450 milijuna ljudi, no ta se procjena temelji na osobama koje su ušle u statistiku, odnosno koje su zatražile pomoć. Stvarne brojke mnogo su veće, a procjene idu i do brojke od 970 milijuna ljudi u svijetu, odnosno čak jedna od osam osoba.
Kad je riječ o Hrvatskoj, prema podacima iz 2022. godine imali smo registrirano ukupno 824.486 osoba s dijagnozama iz skupine mentalnih poremećaja, pri čemu je osoba, bez obzira na broj eventualnih različitih dijagnoza, registrirana samo jednom. Iste godine registrirano je čak 30.522 hospitalizacija zbog mentalnih poremećaja, a oni su ujedno bili i vodeći uzrok hospitalizacija u Hrvatskoj s ukupno 858.654 dana bolničkog liječenja. Prema uzrocima, 18.2 posto otpada na mentalne poremećaje uzrokovane alkoholom, 14 posto otpada na shizofreniju, dok udio depresivnih poremećaja iznosi 9,9 posto. Reakcije na teški stres, uključujući PTSP iznosio je 6 posto. Općenito, Hrvati su treći u Europskoj uniji po udjelu oboljelih od kronične depresije.
Za mišljenje o stanju nacije pitali smo i psihijatra Krešimira Radića, koji je dugi niz godina radio u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju “Vrapče”, a odnedavno je voditelj mobilnog tima Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti NZZJZ-a ,,Dr. Andrija Štampar”. Premda statistike mogu biti zabrinjavajuće ako se promatraju izdvojeno, pitali smo ga kakvi su Hrvati u odnosu na druge nacije. Evo što je rekao: ” Ako bismo govorili po potrošnji lijekova, onda smo dosta zdravi. Ali opet, treba uzeti u obzir i onaj vic koji kaže da nema zdravih, samo nepregledanih, pa je možda stvar i u tome. Po nekim parametrima ipak odskačemo od prosjeka, značajno više koristimo benzodiazepine, to su sredstva za smirenje, pa bi se iz toga možda mogao izvući zaključak da smo nešto živčanija nacija kojoj treba smirenje. No, veća potrošnja benzodiazepina je karakteristična za slabije bogate zemlje, pa možda možemo očekivati da će rastom BDP-a i ta situacija mijenjati. Ako govorimo o potrošnji alkohola, onda smo prosječni u odnosu na ostatak svijeta, ali pripadamo regiji u kojoj se značajno više pije nego u drugim dijelovima svijeta. Ako bismo gledali po ovisnosti o kocki, u zadnjih petnaestak godina je broj kockarnica i kladionica porastao dvadeset puta. Jednostavnog odgovora nema, ali moji kolege zaista imaju puno posla”, zaključuje Radić.
Prema podacima Eurobarometra, čak 89 posto građana Hrvatske izjavilo je da je u posljednjih nekoliko godina bilo događaja koji su negativno utjecali na njihovo mentalno zdravlje. Tih 89 posto Hrvata ističu osjećaj tuge, potištenosti, pretjerane strahove ili brige, nisko samopouzdanje, poteškoće s koncentracijom, socijalno povlačenje i naposljetku gubitak interesa, odnosno užitka u aktivnostima u kojima su prethodno uživali.
S obzirom na takve brojke, na žalost ne čude ni činjenice o jednoj od velikih tabu tema u medijima i javnosti – suicidu. O samoubojstvima se vrlo malo piše i govori, prvenstveno zbog teze da bi to moglo povećati njihov broj, no u kontekstu pregleda mentalnog zdravlja u cijeloj zemlji valja navesti šokantne podatke: svakog dana u Hrvatskoj dvije osobe pokušaju ili izvrše samoubojstvo. Po podacima iz 2022. godine, te je godine u Hrvatskoj izvršeno 529 samoubojstava, a zabilježeno je 734 pokušaja. Posebno su zabrinjavajući podaci da posljednjih godina snažno raste broj izvršenih suicida u dobnoj skupini od 15 do 25 godina.
Kao velik problem psihijatar Krešimir Radić ističe probleme ovisnosti, koji itekako zahvaćaju značajan dio hrvatske populacije: ” Mnogo je ovisnosti, alkohol je definitivno bestseller. Na tome se radi jako malo, to je propust čitavog sustava, iako postoje naznake da je problem s alkoholom doista velik. I to ne samo kod nas, nego u cijeloj Europi. Primjerice, svaka peta smrt mlade osobe, govorimo o pubertetliji odnosno adolescentu, je povezana s alkoholom. Nadalje, kod nas nema ozbiljnijih akcija suzbijanja pušenja, iako je alarmantno da oko 30 posto odrasle populacije puši. Marihuana se dosta banalizira, ali i ona je problem. Na mom sadašnjem radnom mjestu često mi dolaze mladi ljudi koji imaju problem s marihuanom, ali društvo je dosta popustljivo prema toj vrsti droge. Najviše žmirimo kad je riječ o ovisnostima o sredstvima za smirenje, to se čak i ne bilježi. Neki podaci pokazuju da većina ljudi koji koriste sredstva za smirenje u velikoj mjeri imaju za to recept od obiteljskog liječnika ili čak specijalista, dakle potpuno su legalno ovisni, što nam je potpuno prošlo kroz prste. Psihijatri koji su se bavili tradicionalnim ovisnostima su se bavili i opijatskim ovisnicima, dakle heroin i ostalo. U Americi je trenutačno veliki boom sa fentanilom i oksikodonom, ali Hrvatsku to zasad nekako mimoilazi i opijati opadaju kao problem. Opijatski ovisnici se smanjuju, ali se pojavljuju novi ovisnici koji koriste psihostimulanse, amfetamine i metamfetamine, kokain. Pogotovo je zanimljivo kod kokaina da njegovi ovisnici dolaze iz različitih društvenih skupina. Nekad smo ga pripisivali nekom glamuru, džet setu ili estradi, danas to više nije tako. Imao sam pacijente koji rade u mesnici ili spremačice. Dakle, proširio se izvan krugova osoba s velikim platežnim sposobnostima. Što se tiče pušenja, iz stručnih krugova postoje ideje i inicijative da obiteljski liječnici povedu borbu protiv pušenja, ali oni su već ionako prenapregnuti s količinom posla, imamo ih sve manje jer mnogi odlaze u mirovinu a novih nemamo, pa je ozbiljno pitanje kome će pripasti ta razina intervencije”, ističe Radić.
Ovaj novinarski projekt ostvaren je u okviru financijske potpore novinarskim radovima Agencije za elektroničke medije.
