Naš omiljeni bloger Leo Babauta na putovanju je po Europi. Odveo je svoju osmeročlanu obitelj na četiri tjedna dugo putovanje, ali je odlučio da će tijekom putovanja pronaći vremena za rad i fitness. Evo kako mu za sada ide s tjelovježbom:
Moram reći da sam jednako fit kao i kad sam krenuo na put, prema nekim mjerilima čak i više fit – mogu napraviti više sklekova i dulje hodati, primjerice. Nisam se baš savršeno hranio, ali nisam niti bio grozan. A s vježbanjem mi je išlo prilično dobro, pa se sve izjednačilo.
To je velika pobjeda za mene, vjerujte mi. Obično se ne držim dobre fitness rutine kad putujem – pokušavam, ali nikad to nije kao kod kuće. Ovo putovanje mi je donijelo veliku promjenu, i volio bih podijeliti kako sam uspio i postao mršaviji.
Evo 6 stvari koje su funkcionirale:
1. Treninzi su kratki i minimalni
Svakog dana izmjenjujem po 10 minuta pisanja s vježbom za taj dan – sklekovima ili čučnjevima. Samo jedna vježba izvedena težinom vlastitog tijela, 4-6 setova, ne brojeći zagrijavanje, do otkaza. I to je to. Čak i s tom minimalnom količinom vježbe, povećala mi se snaga i osjećam da napredujem. Kako je vježba toliko jednostavna, teško je reći ne. Ali to nije sve u danu! Još u daljnjim točkama.
2. Ne dopuštam sebi izbor
To je vjerojatno najveća promjena koju sam uveo na ovom putovanju. Obično odustajem od vježbanja jer moja rutina sadrži četiri ili pet različitih vježbi i doima se preteškom. Ovaj put sam je pojednostavnio na jednu vježbu, pa ne odlažem vježbanje. Kako sam pretvorio ovo putovanje u veliki eksperiment, tijekom kojeg vas moram o svemu obavijestiti, osjećam odgovornost pa ne smijem propustiti trening. Svakog jutra nekoliko minuta meditiram, odradim sat vremena posla (pisanje i mailove), i odradim jednu vježbu za taj dan, bez iznimke. Rutina dobro funkcionira dok god sebe držim odgovornim.
3. Puno hodam
Eva, djeca i ja svakog dana puno hodamo. Obično satima. To je mnogo više nego kod kuće, pa smo od šmokljana u nekoliko tjedana postali bogovi hodanja. Istina, zastanemo radi sladoleda i odmaramo se na javnim trgovima, ali većinu vremena provodimo hodajući uskim popločanim ulicama, diveći se kipovima, kafićima i svjetlu koje mekano osvjetljava grad koji je star, ali nama nov.
4. Trčim uz svake stepenice
Dok istražujemo gradove, nailazimo na mnogo stepenica koje vode uz mostove (Venecija), iz stanica podzemne željeznice, na ulazima u lijepe muzeje… a ja trčim uz svake. Ako vidim stepenice, radosno potrčim uz njih, preskačući po dvije ili tri. Ponekad se penjem stotinama stepenica (Eiffelov toranj, slavoluk pobjede), pa trčim samo uz neke od njih, ali volim sve vrste stepenica!
5. Sprintam pa sam mršaviji
Svakog dana barem nekoliko puta sprintam. Možda se utrkujem s djecom do spomenika, možda niz usku uličicu iz zabave. Za mene je to igra. Ne idem na duga trčanja dok sam na odmoru, ali koristim priliku za sprintanje. Obično sam do kraja dana iscrpljen.
6. Pokušavam biti svjestan i ne prejedati se
Iskreno, hrana koju jedem nije baš najzdravija – tjestenina, pizze, francuski kruh, veganski sladoled. To je u redu – znao sam se na putovanjima držati zdrave prehrane, i to nije bilo zabavno. Na ovom putovanju, moj cilj je da svjesno jedem i ne prejedam se. Donekle sam uspješan – prejedao sam se više nego bih htio, ali manje nego u prošlosti. Ipak, mislim da sam bio prilično dobar i dane u kojima sam pretjerao sam iznivelirao tjelovježbom.
7. Plešem i skakućem s djecom
Naposljetku, najzabavniji dio. Držim svoju kćerku za ruku i skakućem europskim ulicama. Manje se sramim kad držim dijete za tuku. Ne bih bio tako hrabar da sam sam. Također, plešem s njima u javnosti. Nisam najbolji plesač na svijetu, ali mogu oplesti dobru disko groznicu.
