Mark Manson je pisac, i dugogodišnji savjetnik za samorazvoj. Kaže da je naišao na mnoge zanimljive ideje i koncepte, i da ih je nekoliko i sam osmislio. Ali tvrdi da je ovo najbitnija rečenica na koju je naišao u životu:
“Djelovanje nije samo posljedica motivacije, već i njen uzrok.”
Mnogi ljudi se odluče djelovati tek kad se osjećaju motiviranima. A motiv dobiju tek kad osjete emotivnu inspiraciju.
Student će se motivirati na učenje tek kad ga bude strah posljedica. Ljudi počinju učiti svirati instrument tek kad ih inspirira želja da sviraju pred određenim ljudima..
Svi smo osjetili nedostatak motivacije. Pogotovo onda kad ne bismo smjeli. Letargični smo, i apatični prema ciljevima jer nam nedostaje motivacije, a motivacije nam manjka jer se ne osjećamo emotivno inspirirani da bismo nešto postigli.
Emotivna inspiracija –>Motivacija –> Željeno djelovanje
Ali postoji jedan problem s ovom formulom: promjene i činovi koji su nam najpotrebniji, često su inspirirani negativnim emocijama, koje nas istovremeno priječe da nešto napravimo.
Primjerice, ako netko želi popraviti odnos sa svojom majkom, osjećaji (bol, prijezir, pobojnost) se kose s potrebnim koracima za rješavanje (suočavanje, iskrenost, komunikacija). Ako netko želi smršavjeti, ali se strašno srami vlastitog tijela, onda će im sam odlazak u teretanu potaknuti negativne emocije koje su ih i prikovale za kauč. Traume is prošlosti, negativna iščekivanja, i osjećaji krivnje, srama i straha, često nas motiviraju da NE poduzmemo potrebne korake kako bi nadvladali te traume, negativna iščekivanja, i negativne emocije.
To je svojevrstan paradoks. Ali dobra stvar kod motivacijskog lanca je to što se on ne sastoji od samo tri karike, već od beskonačnog kruga:
Inspiracija –> Motivacija –> Djelovanje –> Inspiracija –> Motivacija –> Djelovanje –>Itd.
Vaše djelovanje potiče dodatne emotivne reakcije i inspiracije, koje vas motiviraju na novo djelovanje. Stoga, sad kad ovo znamo, možemo podesiti naš um na sljedeći način:
Djelovanje –> Inspiracija –> Motivacija
Zaključak: nedostaje li vam motivacije da donesete važnu promjenu u život, UČINITE NEŠTO, bilo što, i potom iskoristite reakciju na to djelovanje kao motivator.
Mark ovo naziva principom “učini nešto”. Razvio ga je slučajno dok je radio kao savjetnik, dok je pomagao ljudima koje potkopava strah, racionalizacija, i apatija.
Evo što Mark kaže:
“To sam pravilo osmislio jer je bilo praktično: platili ste mi da vas slušam, stoga poduzmite nešto. Nije me briga, bilo što!
I vidio sam da najčešće kad ljudi naprave nešto, čak i najmanji korak, dobiju inspiraciju i motivaciju da učine nešto drugo. Ti ljudi su dali signal sebi ‘OK, to sam napravio, valjda mogu još.’ I onda bi lakše nastavili savjetovanje.
Tijekom godina, primijenio sam pravilo “učini nešto” i u vlastitom životu.
Najočitiji primjer su moja web stranica i online biznis. Ja sam svoj gazda. Nemam šefa koji bi mi rekao što da radim, a što ne. Nadalje, često moram proračunato riskirati, emotivno i financijski (mjesecima pišem knjige, mijenjam marketing kampanju stranice, promoviram stare proizvode, itd.). To je ponekad izuzetno stresno, i često me obuzme sumnja i nesigurnost. A kad nemate nekoga da vas pogura, gledanje televizije cijeli dan može lako postati primamljivo.
Prvih par godina kad sam pokrenuo biznis, prošlo bi i nekoliko tjedana bez da bih postigao išta, samo zbog toga što sam bio anksiozan i nervozan zbog rada, pa sam ga odgađao. Brzo sam naučio da kad se natjeram da učinim nešto, čak i najmanji zadatak, brzo olakšam ostvarivanje velikih zadataka. Kad sam trebao napraviti novi dizajn stranice, natjerao sam se da sjednem pred računalo i rekao si: “OK, sad ću dizajnirati samo uzglavlje.” Ali kad sam dovršio uzglavlje, automatski sam krenuo i na druge dijelove. I prije nego sam se okrenuo, bio sam energiziran, i angažiran.
Ovu metodu koristim redovito u životu. Kad se trebam baciti u koštac s velikim projektom koji mi izaziva tjeskobu, ili kad se nađem u stranoj zemlji i trebam upoznati nove ljude, iskoristim pravilo “Učini nešto”. Odbacujem prevelika očekivanja, i odlučim: “OK, krenut ću od natuknica”, ili “OK, otići ću na pivo, i vidjeti što ima.” Ti sitni koraci me uvijek odnesu dalje.
Prikladno djelovanje će se pojaviti prije ili kasnije. Motivacija je prirodna. Inspiracija je iskrena. Općenito mi je na ovaj način puno ugodnije ostvarivati ciljeve.
Moj profesor iz matematike u srednjoj školi nam je govorio: “Ako ne znate kako riješiti problem, zapišite nešto, i vaš mozak će dokučiti kako doći do rješenja”. I dan-danas, ovo vrijedi. Jednostavno djelovanje potiče nove misli i ideje, koje nas vode do rješenja problema u životu. Ali nikad nećemo dobiti novi uvid, ako samo sjedimo i promišljamo.
Nedavno sam čuo priču o spisatelju koji je napisao preko 70 romana. Netko ga je pitao kako uspijeva pisati tako redovito, i kako održava motivaciju i inspiraciju svaki dan; budući da su pisci poznati po odugovlačenju, i borbi protiv “spisateljske blokade.” Pisac je rekao “Pišem 200 bedastih riječi svaki dan, to je sve.” Dakle, kad bi se prisilio da napiše 200 bedastih riječi, najčešće bi ga sam čin pisanja inspirirao, i bez većeg napora bi napisao tisuće riječi u danu.
Možda ste naišli na sličnu inačicu ovog pravila. Ali bez obzira kako ga saželi, izuzetno je korisna navika, koju trebate usvojiti odmah. Što više starim, shvaćam da je uspjeh u bilo čemu manje povezan sa znanjem i talentom, a puno više s djelovanjem, koje znanje i talent upotpunjuju. Možete postati uspješni u nečemu bez da znate što radite. Možete postati uspješni u nečemu bez da imate posebnog talenta. Ali ne možete postati uspješni bez da djelujete. Nikako.
(preuzeto s bloga Marka Mansona)