SHARE

Dvadesete godine izuzetno su bitno razdoblje čovjekova života. Tijekom tog vremena oblikujete većinu svojih navika, koje će najvjerojatnije ostati s vama tijekom vaših tridesetih, četrdesetih godina, i dalje.

Međutim, mnogi ljudi u njihovim dvadesetim godinama ne pridaju previše pozornosti svojim odlukama i djelima, jer ne znaju kako oni utječu na budućnost. Oni očekuju da će se moći kasnije mijenjati, no te pretpostavke se gotovo uvijek izjalove.

Poznati bloger hrvatskog podrijetla, Steve Pavlina, nudi savjete za mlade ljude. Izvrsni su:

Karijera

Tijekom vaših dvadesetih godina, možda mislite da imate bezbroj opcija što se tiče karijere. Mislite da možete raditi svašta. To je tehnički istina.

Međutim, kasnije u životu, ljudi imaju tendenciju poistovjetiti se sa svojim poslom. Oni ne rade posao. Oni jesu taj posao. Ljudi u četrdesetima ne prodaju nekretnine; oni su agenti za nekretnine. Ne rade u službi za korisnike; oni su predstavnici službe za korisnike. Oni ne programiraju; oni su programeri.

Često sam vidio da ljudi u dvadesetima nađu privremeni posao, znajući da to nije nešto što su oduvijek htjeli raditi. Posao su prihvatili samo kako bi krpali troškove jedno vrijeme, očekujući da će se kasnije baviti nečime što ih inspirira.

Premotajte njihov život dvadeset godina unaprijed, i dalje su na istom poslu, samo što to sad nije posao. To je dio njihova identiteta. Ne kažu “Radim nešto u računovodstvu.” Kažu: “Ja sam računovođa-”

Nikad nisu željeli da im privremeni posao postane dugogodišnja karijera. To se samo dogodilo nekako. Negdje između pete i desete godine od prve odluke, oni su izgubili sposobnost odvajanja karijere od vlastitog identiteta. U nekom trenutku morali su si priznati (barem podsvjesno): “Ovo radim toliko godina, pa mora da sam računovođa.” A kad to kažu naglas, vidite im tugu u očima. Toga se često možete nagledati na godišnjicama mature!

Kad ste u dvadesetim godinama, budite posebno pažljivi da vas “privremeni” posao ne zatoči na dugo godina. Dobra tehnika za to izbjeći jest da se pitate biste li voljeli raditi isti posao za 10 godina. Ako je odgovor “Nipošto!”, možda biste trebali otići s tog posla, i tražiti nešto bolje. Ako vam očajnički treba novac, to je u redu, no budite pažljivi da vam kratkoročne odluke ne postanu dugotrajne navike.

Ako nemate jasnu strategiju za odlazak, možda tek otiđete s lošeg posla nakon nekoliko desetljeća!

Konzumiranje medija

Razmislite o tome koje sve medije konzumirate u vašim dvadesetim godinama (uključujući i društvene mreže). Biste li željeli imati iste navike gledanja televizije, i posjećivanja istih internet stranica u svojim četrdesetima?

Neke navike su vam možda ugodne i inspirativne, primjerice čitanje dobrih knjiga ili gledanje dobrih filmova i serija. No druge navike znaju biti ružne, i misao da biste ih nastavili prakticirati desetljećima, vas zgražava.

Koje medije konzumirate danas redovito, a ne biste to htjeli nastaviti u svojim tridesetim, četrdesetim, pedesetim godinama? Obratite pozornost na te grozne navike, izbacite ih, ili ih zamijenite boljima dok još možete.

Kad upitam ljude koji su strastveni korisnici društvenih mreža bi li htjeli i dalje visiti na Facebooku i Twitteru za 10 godina, gotovo uvijek kažu: “Nema šanse! To bi bilo zaista tužno!” Čak i ljudi koji koriste društvene mreže za marketing ne uživaju u pomisli da će to raditi za 10 godina. Ljudi očito imaju zamršen odnos s takvim stranicama. Sviđaju im se društvene pogodnosti, no ne vole ovisnosti, i rastresenost koje društvene mreže izazivaju. Ljudi vole biti društveno povezani, no ne vole biti ovisnici o društvenim mrežama.

Mnogi dvadesetogodišnjaci koji svaki dan gledaju društvene mreže će to raditi i u četrdesetima. Možda će se društvene mreže malo promijeniti, ali navika će ostati ista. Bihevioralni obrasci će ostati.

Koje god navike konzumiranja medija imate trenutno, kad big vas pitao biste li ih imali za 30 dana, što biste rekli? Veći na bi priznala da će i za mjesec dana raditi isto. Ako vas pak za 30 dana pitam isto pitanje; tj što biste radili za 60 dana, odgovor bi vjerojatno bio isti. I tako to ide desetljećima.

Očekivati da će se promjena dogoditi kasnije je najčešće isto kao vječno odugovlačenje promjene. U budućnosti ćete vjerojatno isto odlagati promjenu za budućnost. Dakle, očekujete li promjenu unutar 5 godina, a potom unutar 10 godina, i dalje ćete očekivati od svojeg budućeg “ja” da se mijenja unutar 5 godina. Promjena će se uvijek dogoditi “nekad”, a nikad “sad”.

Stoga je izuzetno bitno uspostaviti zdrave navike ranije u životu. Da, možete ih mijenjati u budućnosti, ali bit će mnogo teže. Ako postanete ovisnik o društvenim mrežama u dvadesetima, vjerojatno ćete biti u četrdesetima, pedesetima, pa i dalje.

Isto vrijedi i za TV serije, filmove, vijesti, porniće, i slično. Što ranije usvojite te navike, to ćete ih se teže otarasiti.

Budući da su ljudi bića navike, nemojte si govoriti da ćete probleme riješiti kasnije. Ako vidite da skrećete s kursa, vrijeme za promjenu je ODMAH. Ako ne želite odmah mijenjati kurs, jeste li voljni pristati biti rob loših navika sljedećih dvadeset godina? To je vaš izbor: odmah i sad.

Zdravlje

Steve posjećuje mnoge zdravstvene konferencije, i većinom su ljudi stariji od 40 godina. Vrlo rijetko na predavanja dođu dvadesetogodišnjaci, osim ako je predavanje o fitnessu. Ljudi u dvadesetim godinama često misle da o zdravlju trebaju razmišljati tek kada malo ostare, ili kad se razbole. Smatraju da imaju mnogo vremena za napraviti poboljšanja, ako, i kada to bude potrebno.

Međutim, ovo razmišljanje je problematično, jer zdravstvene NAVIKE također razvijamo u dvadesetima (nekad i ranije). Ti će se obrasci vrlo vjerojatno nastaviti desetljećima, a što ih dulje imamo, to ih je teže mijenjati.

Prije nekoliko godina, jedan je od Steveovih kolega s radionica umro od raka. Imao je 28 godina. Čak i u životnoj opasnosti, koje je bio svjestan posljednjih 18 mjeseci svojeg života, bilo mu je izuzetno teško natjerati se da jede zdravije, ili da si na drugi način povisi izglede za preživljavanjem. Dijagnoza ga jest otrijeznila, i naravno da se raspitao što bi trebao mijenjati, no to ga nije automatski natjeralo na promjenu. Vjerojatno mu je samo nagomilalo stres.

Čovjek bi pomislio da će dijagnoza raka nekoga motivirati da promjeni zdravstvene navike, no iznenadili biste se kako je teško promijeniti smjer, čak i kada vam je život na kocki. Zamislite da trebate unijeti sve te promjene dok vas čeka kemoterapija, zračenja, operacija, detoksifikacija, alternativne terapije i slično. Mnogi ljudi tada čeznu za komforom i sigurnošću, koje proizlaze iz poznatoga, a ne novoga.

Trenutne navike u dvadesetim godinama

Čak i ako se ne želite robotizirati u dvadesetim godinama (što je posve razumljivo), preporučujem da odvojite neko vrijeme tijekom dvadesetih kako bi uspostavili uistinu zdrave navike u raznim poljima života. Tada će vam, čak i ako privremeno odbacite te navike, biti mnogo lakše vratiti im se nekada u životu, ako vam budu potrebne, ili ako to želite.

Steve predlaže da za tu praksu zdravih navika, odvojite od 6 do 12 mjeseci. Možete početi i s 30-dnevnim izazovom, a kad prođete trideseti dan, samo nastavite. Ili se možete odlučiti da ćete nešto raditi od 6-12 mjeseci, znajući koliko vam je to bitno za budućnost.

1997. godine (kad je Steve navršio 26), za Novogodišnju odluku je zacrtao da će svaki dan u godini vježbati aerobne vježbe barem 25 minuta. Također je išao na tečajeve borilačkih vještina 3 do 4 puta tjedno, ali njih nije ubrajao u te aerobne vježbe. Smatrao je da će mu, ako se drži plana da vježba svaki dan u godini, kasnije biti mnogo lakše održati tu naviku. Uspio je u naumu (što mu je nakon prvih nekoliko tjedana bilo i lako), i razvio je naviku od koje mu se i danas teško odvojiti. Unatoč tome što mu ponekad prođe i nekoliko tjedana bez vježbanja, uvijek se vrati nekom obliku redovite tjelovježbe, i to mu ne bude teško. Svaki put kad kreće na novu vježbu, samo budi dobro uspostavljenu naviku.

Pavlina ima još jednu zanimljivu priču: 2008. godine jeo je 100% sirovu hranu punih 6 mjeseci, i nakon toga se vratio kuhanoj hrani. No, sada kad želi ponovo jesti smo sirovu hranu, zbog zdravlja, energije, ili mentalne bistrine, vrlo mu je lako vratiti se starim navikama, i jesti sirovo tjednima. Takvo ponašanje mu je već poznato, i ugodno, jer samo se vraća starim navikama, a ne stvara nove.

Ako vas ikad zadesi ozbiljna zdravstvena tegoba, vrlo će vam teško biti poboljšati zdravstvene navike u tom trenutku, pogotovo ako je stanje stresno. Međutim, ako samo osvježavate poznate navike iz prošlosti, bit će vam mnogo lakše. Tada ćete se lako moći okrenuti najzdravijim praksama iz svojeg asortimana, primjerice sirovoj hrani, svakodnevnoj meditaciji, jogi, detoksifikaciji, i slično. A što je najbolje, ne biste trebali prolaziti period stjecanja navika.

Steve kaže da je izuzetno sretan što je uspostavio dugoročno zdrave navike i prakse tijekom svojih dvadesetih, ne znajući koliko će mu biti korisne kasnije u životu. Potičem vas da napravite isto – da izgradite “alatnu kutiju” zdravih navika – kasnije će vam biti drago.

Vaše “buduće Ja”

Jednog dana će se vaše “buduće ja” morati nositi s posljedicama navika koje ste uspostavili u dvadesetima. Hoće li ta osoba gledati na vaše odluke sa žaljenjem i prezirom, ili sa zahvalnošću i ponosom? Hoće li on/ona zapeti u odvratnim ovisnostima ili uživati u zdravim navikama? Hoće li on/ona imati u zalihama pozitivne činidbe koje može lako povratiti u bilo kojem trenu?

I Pavlina je u dvadesetima mnogo griješio. Propadao je puno češće nego je uspijevao. No vrlo je zahvalan na tome što je radio na svojem razvoju, što je nastavljao učiti, eksperimentirati, i što nije odustao. Danas i dalje ubire plodove osobnog razvoja kojeg je započeo u devedesetim godinama prošlog stoljeća.

Zbog toga je postao poduzetnik, maratonac, i vegan. Nikad nije pušio. Nije postao alkoholičar. Svoje dvadesete je započeo s kriminalnim dosjeom, i bio je protjeran s fakulteta – nimalo dobar početak. Bio je problematičan tinejdžer, no uspio je preokrenuti stvari, i naučio je kako brinuti o budućnosti. Zbog toga uživa u svojim četrdesetima.

Tijekom dvadesetih je zamišljao razgovore sa sobom 5 do 10 godina unaprijed. Zamislio je kakav bi čovjek mogao postati ako se nastavi razvijati. Pitao je savjete “budućega sebe”. To je bila moćna praksa. Natjerala ga je da pažljivo razmišlja o tome kako će njegove odluke u dvadesetima utjecati na njegov život u tridesetima, četrdesetima, i nadalje.

Kontinuirano se trudi da to radi i dalje, da bude suosjećajan prema verziji sebe u pedesetima, odnosno šezdesetima. Želi mu priuštiti ugodan i ispunjen život, premda to značilo da će morati riješite teške izazove u četrdesetima.

Dok budete radili na osobnom razvoju tijekom vašeg trenutnog desetljeća života, potrudite se što bolje možete pokazati suosjećanje prema svojem “budućem ja”. Zamislite da je ta osoba već stvarna, i odmah sagledajte rezultate svojih današnjih odluka. Koliko vas je briga za njega/nju? Možete li mu/joj poslati malo ljubavi? Možete li se danas potruditi malo više, što će on/ona cijeniti?

Fokusirajte se na viziju svoje buduće verzije, kao sretne, zdrave, voljene, pozitivne osobe. Potom se vratite u sadašnjost i razmislite što buduća verzija vas mislila o vašim sadašnjim navikama. Na kojima bi se zahvalila? Zbog kojih bi rekla “Molim te, nadiđi ovo?”

Ako primijetite da se trebate mijenjati, SADA je vrijeme da krenete. Ovo je vaš trenutak.

(preuzeto s bloga StevePavlina.com)