Mads Gilbert 2
Svaki poraz automatski ne znači i neuspjeh.
Pravi poraz ćete doživjeti samo onda kad
prestanete pokušavati.
Mads Gilbert
Mads Gilbert
Većina ljudi složit će se da je čitati dobro, ali nije svako čitanje jednako. Neki ljudi mogu izvući mnogo iz svakog svog čitanja, dok drugi ‘prelete’ knjigu i nakon nekoliko dana više je se i ne sjećaju. Evo 5 savjeta za najproduktivnije čitanje koje s nama podijelio blog productivity501 :
Čak iako nikad ne bude čitali te bilješke, sam proces bilježenja pomaže vam razabrati što vam je bitno i lakše pamtite informacije. Možete ih bilježiti na papir, a postoje i aplikacije kao Evernote i DevonTHINK uz koje je lako pronaći bilješke prema temi i slovima. S druge strane, mnogi imaju osjećaj da informacije bolje pamte ako ih zapišu rukom.
Jednom kad odlučite pročitati određenu knjigu, teško je od nje odustati dok je ne dovršite. Budući da postoji velik jako puno vrhunskih knjiga, a vaš životni vijek je ograničen, nema smisla nastaviti čitati knjigu iz koje ništa ne dobivate ništa. Osobno sam Faulknerov Krik i Bijes pročitao do pola i shvatio da nema smisla nastavljati; da mogu svoje vrijeme za čitanje iskoristiti na puno bolji način.
Iako ne želite odustati od knjige koja vam koristi, bitno je sebi zadati raznolike teme i stilove za čitanje koji nisu nešto što bismo inače uzeli. Svi lako upadamo u rutinu čitanja knjiga istog tipa. Nasumičan odabir ili namjerno traženje nečeg što nije inače vaš stil može nam biti od koristi jer nam daje drugu perspektivu.
Pročitati knjigu je jedna stvar, a moći se sjetiti pročitanog kad vam je potrebno je druga. Želite li se sjetiti onoga što ste pročitali, uzmite si vremena za analizu pročitanog. Pritom će vam pomoći bilješke. Idealno bi bilo kad bi mogli revidirati pročitano u rastućim vremenskim intervalima. Kad dovršite knjigu, stavite si u kalendar zadaću da ćete svaka 2 do 4 dana 15 minuta pregledavati bilješke. Potom 2 do 4 tjedna, pa 2 do 4 mjeseca. To će vam pomoći da utvrdite znanje i lakše ćete se moći sjetiti podataka kad vam zatrebaju.
Jedan od najboljih načina za izvući što više iz čitanja je raspravljanje s drugima. Bilo bi sjajno kad biste mogli uživo razgovarati s osobom, ali nemojte zanemariti moć interneta; povežite se s ljudima sličnih interesa diljem svijeta.
Eto, 5 savjeta za bolje čitanje. Ako vam se svidio ovaj članak, pročitajte i naše savjete za čitanje 52 knjige godišnje.
Većina nas radi u organizacijama koje su hijerarhijski ustrojene. Što se više ide prema vrhu, posao je zanimljiviji, odgovornost veća, a materijalni uvjeti poželjniji. Sa svime time najčešće dolazi i ugled te mnoge druge neopipljive dobrobiti.
Ako ste se ikad zapitali, zašto vas promaknuća zaobilaze, ili zašto mimo vas napreduju neki kolege koji su kasnije od vas zaposleni, naizgled nisu niti pametniji niti talentiraniji, bloger G. E. Miller misli da zna odgovor na ta pitanja – sve je u stavu.
Većina ljudi je nezadovoljna, ili nije posve zadovoljna svojim poslom. Prema američkim istraživanjima, nešto više od polovice Amerikanaca nezadovoljno je poslom. U Hrvatskoj je situacija bolja, ali većina Hrvata bi mijenjala nešto na svom poslu – plaću, kolege, radnu atmosferu.
Miller smatra da je za napredak karijere najvažniji pozitivan stav, koji se ogleda i u dinamici zaposlenikove interakcije sa suradnicima, koja je ključna za uspjeh. Pozitivan stav na poslu stvara sliku o zaposleniku kao pobjedniku koji može povesti druge i spreman je za ubrzanu promociju na bolju poziciju. Tri su jasna razloga zašto je to vjerojatno točno:
Današnja ekonomija se neprestano razvija u potrazi za profitom, i prilagodljivost je iznimno važna. Rasmislite samo o novinama. Svi znamo koliko su naklade pale zbog interneta. Medijska industrija morala je otpustiti mnoštvo ljudi, i panično se pokušava prilagoditi novim uvjetima.
Mislite li da će, kad krenu otpuštanja, svoj posao zadržati pesimist koji misli da je internet prolazna stvar i da će tisak jednom opet biti najvažniji? Oni koji su prihvatili da se ponašanje čitatelja promijenilo i procvali su u novim okolnostima imali su najbolje izglede da zadrže svoj posao, ili da se čak nađu na novom, boljem, radnom mjestu.
Prema američkim istraživanjima, 40 posto promjene zaposlenika događa se zbog posljedica stresa. Kad je o rukovodećim pozicijama riječ, to može biti iznimno skupo za poslodavca. Znamo li te statistike, ne čudimo se što će poslodavci radije promovirati na rukovodeću poziciju osobu s pozitivnim stavom, nego onu s negativnim.
Biste li radije radili s nekim tko je pozitivan i ugodan, ili s nekim neugodnim i pesimističnim? Odgovor je jasan. Štoviše, većina ljudi bi radije radila s nekim tko je ugodan, ali manje inteligentan od prosjeka, nego s jako pametnom osobom koja ima loš stav. Slično razmišlja i menadžment – a kad nekog promoviraju, ustvari biraju svoje najbliže suradnike.
Kako onda pokazati menadžmentu da ste pozitivac i timski igrač, spreman za promociju?
Ako radite u velikoj tvrtki, dnevno susrećete desetke i desetke ljudi. Koliko često vas ni ne pogledaju? Pozdravite ih i oslovite imenom – ljudi vole čuti svoje ime. Ako kolege o vam misle da ste samotnjak, nećete biti omiljeni niti će vas poštivati. Stoga nećete ni biti unaprjeđeni, a možda ćete čak i biti prvi na redu za otkaz. Promijenite se.
Svi smo imali bolne susrete pored uređaja za fotokopiranje ili spremnika za vodu s nekim tko je podijelo s nama tragičnu priču o svom poslu. Nemojte biti ta osoba. U tvrtki u kojoj radi mnogo ljudi, brzo se donose odluke želite li se s nekim družiti ili ne. I ostaju zauvijek. Ne možete kontrolirati tuđe mišljenje o sebi, ali možete mu dati elemente na osnovi kojih će donijeti to mišljenje. Pozitivan stav će vam osigurati da vas bitni ljudi neće izbjegavati.
Tvrdi se da 93 posto dojma na druge ostvarujemo neverbalnim čimbenicima kao što su ton glasa, izražajnost i položaj tijela. Samo sedam posto otpada na sadržaj onog što govorimo.
Ako nismo svjesni kako izgledamo dok komuniciramo s drugima, to nam može naštetiti. Pogrbljena ramena, gledanje u stranu dok netko drugi govori, poštapalice, sve su to znakovi koje ljudi mogu tumačiti kao negativnost i nezainteresiranost. Najbolji način da otkrijete svoje neverbalne signale je da se snimite kamerom dok komunicirate kod kuće ili držite prezentaciju (stvarnu ili simuliranu), te proučite snimke. Isprva će vam biti bolno vidjeti sebe, ali gledanje takvih snimki je jedini način da zaista doznate kako izgledate u komunikaciji s drugima.
Uz malo truda i pozitivan stav, brzo ćete pronaći uspjeh u karijeri.
Ljudima gotovo svih razina prihoda događa se isto: rade, zarađuju, trude se, a na kraju mjeseca jedva uspijevaju podmiriti račune. Ako još i ne vole svoj posao, a uz to se muče s financijama, život im je težak i nesretan.
Takvih ima mnogo među osobama skromnijih primanja, ali i među ljudima koji rade dobro plaćena zanimanja. Financijski stres onda im se prenosi na brak i obitelj i depresiji nema kraja.
Problem je u tome, smatra blog Dumb Little Man, što nas je naše društvo naučilo da budemo pohlepni i previše trošimo. Štoviše, uči nas da budemo neodgovorni. Koliko ste samo reklama vidjeli koje vas pozivaju da podignete kredit i kupite odmah ono što želite, iako trenutno nemate novca.
Evo 5 najčešćih razloga zašto većina ljudi ima problema s novcima:
U braku je dovoljno da je jedan od dvoje rastrošan. Neki ljudi jednostavno ne žele doći u dodir sa stvarnošću obiteljskih financija – teško je biti u braku s takvima. Ako oba partnera nemaju isti stav prema novcu, stvari imaju potencijal da se ubrzano pogoršaju.
Milijuni ljudi u svijetu žive na taj način. Jednostavno odbijaju ozbiljno razmisliti o svojim financijama. Kad bi to učinili, morali bi prestati trošiti novce na sve one stvari koje njihov cool susjed ima. A tko želi to?
Tipičan primjer su ljudi koji nasjedaju na podvale raznih multi-level marketing kompanija (kod nas je dugo bio popularan Amway). Takve tvrtke tvrde svojim sljedbenicima da samo moraju biti uporni, i sigurno će uspjeti. Tisuće ljudi misle da će se obogatiti za nekoliko godina. Na kraju shvate da samo daju novce u tvrtku, a nikad ništa ne zarađuju, i odustanu.
To ne znači da ne treba imati snove o uspjehu, ali oni moraju stajati na čvrstim nogama u stvarnosti.
Budžetiranje je riječ koja tjera strah u srce najhrabrijima. Zašto? Jer je dosadno, ograničavajuće i ponekad depresivno. Na poslu s lakoćom izrađujemo tablice u Excelu i prezentacije u PowerPointu, ali svejedno mrzimo raditi osobni budžet. Još gore je onima koji nisu navikli koristiti te softverske alate. Hoće li se oni odlučiti na budžetiranje. Teško.
Ovo je preočito, ali šokirali biste se time koliko ljudi ustvari ne prate svoju potrošnju. Ovo je različito od budžetiranja – riječ je o zapisivanju potrošnje. Ljudi ne misle na to da su ujutro otišli na kavu i kupili pecivo, ili da su poslijepodne kupili sok ili čokoladicu. I onda godišnje na to potroše 6-7 tisuća kuna. S tim novcima mogli su na odmor.
Pratite li svaku kunu koju potrošite, vidjet ćete razliku. Jednom kad ste stekli naviku zapisivanja troškova, možete i budžetirati. Bez zapisivanja, nećete znati koje troškove morate odbaciti ili ograničiti.
Brojni su razlozi zbog kojih netko može imati financijskih problema, ali ovih pet spada među najčešće. Što se može poduzeti da ne bude tako?
Postoje financijski savjetnici, koji vam mogu za malu naknadu pomoći u upravljanju vašim financijama. Ako se ne razumijete u financije, i nemate vremena ili volje učiti o tome, a žargon koji se koristi u svijetu investiranja vas plaši, možda je to rješenje za vas.
Većina ljudi misle da će upotrijebiti svoju kreditnu karticu samo jednom, pa da će onda lako otplatiti trošak kad im račun stigne. Pa se zateknu s desecima tisuća kuna duga na karticama. Pametniji plaćaju samo debitnom karticom, onom koja izravno skida novac s njihovog tekućeg računa. I oni bi trebali razmisliti o tome – studije pokazuju da je lakše potrošiti novac kad ga ne morate zaista izvaditi iz novčanika i predati nekom drugom u ruke.
Ne, ne morate otkazati opskrbu električnom energijom, ali sigurno postoji nešto što koristite, a nije vam esencijalno. Kablovska televizija? Kupovina grickalica kad idete u kino? Impulsna kupnja na blagajni supermarketa? Osjećaj je loš, ali može se.
Postavite trajni nalog na tekući račun, koji će vam automatski dio plaće prebacivati na štednju ili, primjerice, u neki fond. Ako ne znate kako štediti, izračunajte svoj mjesečni budžet, i sav višak preusmjerite negdje drugdje, a ne u potrošnju. Osobito je dobro štednju staviti u nešto što nije baš likvidno, primjerice dionički fond za koji morate pisati zahtjev za isplatu i čekati novce nekoliko dana. Nemojte samo koristiti takav instrument za štednju koja predstavlja vaš fond za hitne slučajeve – ne želite čekati isplatu tri dana, ako vam se, primjerice, pokvario auto.
Mnogi koji imaju problema s financijama nemaju znanja o financijama. Ljudi izbjegavaju tu temu. Takvo ponašanje ne možete sebi priuštiti. Potražite neku knjigu o osobnim financijama i pročitajte je. Stratego je ranije preporučio knjigu i savjete Davea Ramseya. Morate poznavati barem osnove. Što više tema svladate, štednja, investicija, budžetiranje, imat ćete više kontrole nad svojim financijama. Kontroliraju li financije vas, uvijek ćete biti bez novca. Ne smijete živjeti iznad svojih mogućnosti, jer se tako izlažete riziku da ostanete bez svega.
Službena znanost do nedavno je imala nezadovoljavajuć odgovor na pitanje kako biti sretan: roditi se takav. Ako je vjerovati psiholozima, koliko se čovjek osjeća sretnim, ovisi samo o njemu, i ljudi se kroz život uglavnom osjećaju jednako sretnima. Ta se teorija naziva teorijom hedoničke adaptacije i potvrđena je brojnim studijama.
Najpoznatija takva studija je ona koju su 1971. objavili psiholozi Brickmann i Campbell, koji su razgovarali s 22 dobitnika na lutriji i 29 paraplegičara, koji su izgubili pokretljivost nakon nesreće. Brickmann i Campbell su utvrdili da je razina sreće koju u osjećaju i zadovoljstva životom ostala jednaka prije i nakon dobitka na lutriji ili nesreće. Paraplegičari su, doduše, nakon nesreće imali jedan kraći period u kojem su bili izrazito lošeg raspoloženja, ali su se veoma brzo oporavili.
Druga studija rađena na osobama koje su stradale u nesrećama i izgubile pokretljivost u donjim ekstremitetima zbog ozljede kralježnice pokazala je da su pacijenti bili najdepresivniji u prvom tjednu nakon ozljede, dok su već nakon osam tjedana pozitivne misli prevladavale pred negativnima.
Jedna dugogodišnja studija pokazala je da je većina njih uporno iz godine u godinu samoprocjenjivala istu razinu sreće. Tek četvrtina ispitanika je iskazala oscilacije sreće i zadovoljstva životom, a samo 9 posto je imalo značajne pomake na ljestvici.
Znači li to da ne možemo pobjeći sami od sebe? Da su neki ljudi jednostavno obdareni time da budu sretni u svakoj situaciji, dok su drugi po prirodi nesretni? I ne baš pokazuju najnovije studije. Jedna životna situacija u kojoj je dokazano da razina zadovoljstva životom univerzalno pada kod svih ispitanika je – zatvor. Međutim, čim budu pušteni na slobodu, zatvorenici se vrlo brzo vraćaju na razinu na kojoj su bili prije zatvaranja.
Postoje i drugi čimbenici kojima možemo utjecati na vlastitu sreću. U Njemačkoj je provedena do sada najveća studija o sreći, i to na 60 tisuća ispitanika. Pokazalo se da je čak 40 posto ispitanika značajno promijenilo svoju razinu sreće, za više od 25 centila na ljestvici. Ono što je ključno, na to su utjecali osobni izbori ispitanika – znači ipak smo kovači vlastite sreće.
Najvažnijima se pokazalo pet čimbenika: osobine partnera, životni ciljevi i prioriteti, religija, razlika između radnog i slobodnog vremena te usvajanje društvenog i zdravog životnog stila.
Od ranije je poznato da su neurotični ljudi inače nesretniji, a sada je utvrđeno da je još gore odabrati neurotičnog životnog partnera. Nebitno je jesu li osobnosti partnera slične ili različite.
Osobni prioriteti su iznimno važni – sretniji ljudi su oni koji biraju obiteljske i altruističke vrijednosti, dok su oni koji traže uspjeh i materijalna dobra nesretniji. Za žene je osobitno bitno da njihov partner teži obiteljskim vrijednostima.
Jedan od najvažnijih čimbenika, ako ne i najvažniji, utvrdilo je istraživanje, je razlika u broju tjednih sati koje osoba radi i broja koij bi osoba željela raditi svakog tjedna. Ako je razlika tri sata ili manje, osoba je iznimno sretna. Ljudi koji rade puno više sati tjedno nego bi željeli su manje zadovoljni životom, ali to je ništa prema ljudima koji rade manje sati nego bi željeli – oni su daleko najnesretniji. Također, oni koji slobodno vrijeme troše na društvene aktivnosti i vježbu su sretniji od ostalih.
Ta su otkrića u raskoraku s teorijom hedoničke adaptacije. Čini se da ipak biramo koliko ćemo biti sretni, i to prilično izravnom: odabirom kako ćemo i s kime provesti svoje vrijeme. Također, studija je dokazala i da se sreća može promijeniti tijekom vremena. Jasna je implikacija: ipak smo sami odgovorni za svoju sreću i možemo je oblikovati tijekom godina.