Na Strategu se često bavimo usvajanjem korisnih novih navika. Oko toga se razvila cijela industrija i novi žanr publikacija. Tema koju do sada nismo otvorili tiče se odgovora na pitanja: Kako znamo da se dobra navika primila? Kad je dobra navika zaista postala navika?

Blog Pick the Brain ozbiljno se pozabavio tim pitanjem. Kao ilustraciju za navike koriste naviku vježbanja autorice bloga, iako se njihovi zaključci mogu preslikati na bilo koju drugu naviku, od zdrave prehrane do izbjegavanja odugovlačenja. Evo kad su stvari zaista prešle u naviku:

1. Kad ih je lakše učiniti nego preskočiti

Navike su ponašanja koja mozak preferira. Ako se zateknete da radite nešto korisno za sebe, a da niste planirali, to je znak dobre navike.

Primjer: osjećala bih se čudno da ne odem na trening barem tri puta tjedno. Ne vodim dnevnik niti planiram treninge, jer mi je to sada navika poput pranja zuba. Nekad je vježbanje za mene bilo specijalna prilika. Radije sam igrala videoigre, ako sam imala slobodnog vremena, a bilo što izvan tog okvira je za mene bilo neočekivano.

Test: Je li vaše usvojeno ponašanje prešlo granicu neugodnog i postalo ugodno i željeno? Ako je, to je navika. To je njena primarna definicija i najbolji indikator. Ako nije još, možda ste blizu. Postoje znakovi koji će vam ukazati na to.

2. Ne brine vas hoćete li to obaviti (znate da hoćete)

Čim imate potrebu brinuti, znači da sumnjate u pozitivan ishod. Ako se zateknete kako brinete o tome hoćete li se uspjeti motivirati, znači da još niste usvojili naviku.

Primjer: Događalo mi se da želim otići u teretanu i vježbati, ali bih se brinula da ću, kad bude vrijeme za to, biti neraspoložena ili poželjeti uraditi nešto drugo. Često su se moje brige ostvarile i ne bih otišla. Kad sam i išla, nisam bila sigurna hoću li izdržati do kraja. Danas ne brinem, jer znam da ću otići u teretanu.

Test: Jeste li sigurni da će se željeno ponašanje dogoditi toliko da se više ne brinete? To je znak navike.

3. Više se ne doima kao neko osobito postignuće

Uobičajene navike vas više ne iznenađuju. Kobe Bryant ne pleše svaki put kad zabije tricu. Njemu je to normalno.

Primjer: Prije nekoliko godina mi je bilo teško motivirati se na vježbanje i osjećala bih se jako važno kad bih odradila 20 minuta. To je ponašanje bilo suprotno mojoj lijenosti, zato mi se doimalo da je nešto posebno kad sam se u njega upustila. Danas? Odem u teretanu, vježbam 45 minuta i ne osjećam se da sam učinila nešto posebno – jednostavno volim biti u formi.

Test: Kako se osjećate kad radite nešto pozitivno? Osjećate li se kao da ste postigli neki uspjeh, ili samo napravili jedan korak naprijed? Ako je navika, osjećat ćete se normalno, a ne izvanredno.

4. Ne traži snagu volje (ne koristi koru čeonog režnja)

Kad upotrebljavate snagu volje, ručno istiskujete prethodnu naviku. Kao da pregovarate sa svojim mozgom: “Čuj, znam da smo već tisuću puta radili tako, i bilo je zabavno, ali ova nova stvar je bolja za nas.” Mozak je isprva tvrdoglav, i morate se hrvati s njime dok se ne preda, što izmori vašu koru čeonog režnja. Ali kad navika postoji, mozak je već za, dobro ponašanje je automatizirano i više se ne morate boriti. To je lijep osjećaj.

Možete imati sve znanje svijeta i još uvijek raditi sve krivo. Znati i shvatiti nije isto. Treba u potpunosti razumjeti cijenu i dobrobiti pojedine aktivnosti. Gledanje televizije ima neke dobrobiti: relaksirajuće je, lagano i zabavno. Ali cijena je propuštanje zabavnijih aktivnosti, trpljenje posjedica sjedilačkog načina života i gubitak vremena. Prosječan Amerikanac gleda televiziju pet sati na dan – što mislite, koliko ih zaista “shvaća” odnos cijene i dobrobiti gledanja TV-a?

Primjer: Smišljala sam najluđe trikove da se prisilim na vježbu. Jednom sam osmislila složeni sustav bodovanja, u kojem sam mogla zarađivati bodove i onda “kupovati” stvari. Bilo je donekle učinkovito i zabavno, ali je očito da sam još bila u ranoj fazi hrvanja s mojim mozgom. Trikovi bi palili nekoliko tjedana, a onda bih opet počela ljenčariti.

Ono što me napokon potaknulo je izazov jednog skleka. On djeluje na način da postavlja ljestvicu zaista nisko, ali traži konzistentnost. Danas moj mozak i ja slično razmišljamo. Zajedno idemo u teretanu i on mi pomaže na benču. Ne treba mi snaga volje za vježbanje jer moj mozak napokon “shvaća” dobrobiti treninga i uživa u njemu.

Test: Morate li se motivirati da ostvarite željeno ponašanje? Treba li vam više napora nego njegova tjelesna i mentalna komponenta traži? Ako je tako, još nemate naviku.

5. Propuštate dan samo ako imate zaista dobar razlog

Zbog života ćete možda propustiti dan. Za navike, to nije problem, jer ćete nastaviti čim budete mogli. Preskočit ćete svaku zapreku.

Primjer: Ozlijedila sam prst igrajući košarku i frustriralo me što nekoliko dana ne mogu vježbati. U prošlosti, takva manja ozljeda bi mi bila prilika za opuštanje, jer sam samu sebe uvježbala u takvom načinu razmišljanja. Ali sad sam usmjerena na to da dosegnem najbolju formu u životu. Vratila sam se na teren prije nego je ozljeda potpuno zacijelila (oprezno i igrajući jednom rukom). Uskoro sam opet bila u teretani.

Test: Kad vas nešto spriječi, osjetite li olakšanje? Jesu li vaši izgovori slabašni ili čvrsti? Kad imate naviku, propustit ćete dane koje morate i niti jedan više. Navika je nešto što vaš mozak automatski želi učiniti, pa se nećete sami pred sobom opravdavati kako biste radili nešto drugo.

6. Zabavno je

Navike su nepravedne, nadljudske moći. Mogu učiniti izazovno i neugodno ponašanje automatskim, ugodnim procesom. To je magija. Jedan od razloga zašto pozitivne navike postaju sve zabavnije je i taj što ste sve bolji u njima. Ugodno je biti sve bolji u pisanju, tjelesnoj spremi, čišćenju, kuhanju ili upravljanju vremenom.

Primjer: Cijeli život mogla sam izvesti možda 4 do 7 zgibova. To je bila velika bitka za mene, osobito mentalna. Kao da je svaki od mojih mišića bio lijen za sebe. Nedavno sam uspjela izvesti 12 zgibova za redom, osobni rekord, i uživala sam u tome jer su moji mišići postali jači te mi je bilo ugodnije vježbati. Kad pogledam u ogledalo i vidim svoj napredak, još više uživam u procesu vježbanja.

Test: Je li vaša željena navika još uvijek u vašim očima obveza? Ako je, nije navika. Naravno, navike uvijek imaju i malo od obveze u sebi, ali kad je nešto zaista navika, znači da ste počeli shvaćati kakve vam dobrobiti donosi, što znači da mijenjate i svoju perspektivu prema tome. A čim se um navikne na nešto, počne i uživati u tome.

Zaključak

Teško je pokrenuti dobre navike. Grade se sporo tijekom vremena, ali kad su utvrđene i osnažene, dobar su temelj za ostatak vašeg života. Malo što vrijedi pokušati poput toga! Ovih šest znakova pomoći će vam da utvrdite gdje ste na tom putu.

I nemojte misli da je 30 dana dovoljno za naviku – to je pomodni, neznanstveni broj kojim se ljudi razbacuju bez povoda. Većina studija kaže da za formiranje navike treba mnogo više – i više od 60 dana, a i da se brojka razlikuje od osobe do osobe.

Radite se, trudite se, a ništa ne postižete. Posao se samo gomila i gomila, a vi imate dojam da niste još uspjeli završiti ni ono što ste mislili da će biti gotovo prije dva tjedna. Loša vijest je, u ovom opisu će se prepoznati većina današnjih uredskih zaposlenika. Dobra vijest je da pomoći ima, samo trebate prepoznati razloge.

Evo 8 vjerojatnih razloga zašto nemate rezultata na poslu:

1. Ne znate upravljati svojim vremenom

Dan vam jednostavno proleti. Raspored vam je pretrpan, pa jedva stižete obaviti i trećinu onog što ste zamislili. Život vam prolazi na beskrajnim sastancima, dok u uredu gore požari koje morate ugasiti.

Naučite se upravljati svojim vremenom. Budite svjesni da je ono ograničeno. Koristite to-do listu. Dvije su najpopularnije metode. Jedna kaže, odradite prvo najlakše zadatke. Druga kaže, odradite kao prvu stvar ujutro najteži zadatak. Bilo koju da odaberete, pomaknut ćete se prema naprijed.

2. Ne znate reći ne na poslu

Šefovi imaju naviku dodjeljivati zadatke prema kriteriju tko prvi naiđe, a ne tko je najkvalificiraniji da ga obavi. Izbjegavajte da vam se to dogodi. Ako vas šef pokuša preopteretiti, naučite se pristojno odbiti. Najbolje je reći: “Trenutno sam koncentriran na važan zadatak XY, i treba bi barem još toliko i toliko vremena da ga obavim kvalitetno. Je li u redu da sljedeći zadatak uzmem tek kad završim s ovim?” Naravno, pod uvjetom da zaista imate važan zadatak koji obavljate.

Osobito je važno, ako radite u kulturi u kojoj se puno sastanči, naučiti zamoili da vas se izostavi s popisa za sastanke na kojima vaša nazočnost nije nužna. Postoje menadžeri koji jednostavno pune stolice na sastancima. Othrvajte se tome.

3. Kolege vas iskorištavaju

Ponekad će vam kolege koji dijele isti rang s vama pokušati prebaciti dio svojih odgovornosti. Vjerojatno ste čuli lukavo uvijene prijedloge da možda ipak vi obavite neki telefonski poziv jer ste se već ranije čuli s tom osobom. Ili možda nekome služite kao kompanijska arhiva, jer se sjećate slučajeva iz prošlosti koje se njemu ne da potražiti u dokumentaciji. Ako ste ta vrsta uredske žrtve, naučite se odbiti kolege. Pokušajte s “Ne mogu nikako ovaj tjedan, je li ti OK da ti pomognem oko toga tamo negdje za desetak dana?” ili “Pritišće me rok, možemo li o tome razgovarati nekom drugom prilikom”. Ako zaista pretjeraju, onda ih slobodno izravno odbijte i recite da imate dovoljno svog vlastitog posla.

4. Radite u polusvjesnom stanju

Lako je ući u ciklus u kojem zbog posla ostajete budni sve kasnije, ustajete rano i onda neispavani stižete u ured. Paradoksalno, ali što više radnih sati dodajete, učinak se smanjuje. Netko tko odradi koncentriranih šest sati dnevno može biti jednako učinkovit kao neispavani zombi koji se lomi dvanaest sati dnevno. Europska država s najviše radnih sati po zaposleniku? Grčka. Sve je jasno.

5. Možete sve sami

Ne, ne možete. To osobito vrijedi za osobe koje su nedavno napredovale na upravljačke pozicije. Imate svoj tim upravo zato da biste im mogli rasporediti zadatke. Voditelj prodaje, primjerice, može ujedno i voditi accounte za najveće klijente, ali mora raspodijeliti posao prodajnim agentima, jer ne može sve stići sam. Na kraju mjeseca Upravi odgovara za ukupni volumen prodaje, a ne samo za svoj učinak. Važnije je da posloži tim i raspodjeli zadatke. Isto vrijedi i za sve druge menadžerske pozicije. Što će vam suradnici, ako sve morate odraditi sami?

6. Mrzite svoj posao

Tu nema puno pomoći. Danas se teško odlučiti na promjenu posla, ako uz njega postoji određena sigurnost primanja. Ipak, vrijedi se zapitati, želite li živjeti nesretni ostatak svog radnog vijeka. Možda ste rođeni za poduzetnika? U svakom slučaju, ništa vas ne košta da osvježite svoj Linkedin, prosurfate kroz stranice s oglasima za posao i osvježite svoje kontakte s kolegama iz branše. Nikad se ne zna kad će se ukazati prilika za bijeg. Nekad stres i beznađe mogu postati toliko jaki da je isplativije dati otkaz nego uništiti svoje mentalno i tjelesno zdravlje.

7. Majstori ste multitaskinga

Otkrit ćemo vam jednu stvar. Ne postoji majstor multitaskinga, postoje samo oni koji umišljaju da mogu raditi više stvari odjednom. Ljudi jednostavno nisu stvoreni za to. Izdvojite vrijeme za pojedini zadatak i radite ga prema rasporedu koji ste zacrtali. Kad zadatak završi ili vrijeme istekne, uzmite kratku pauzu, pa krenite na slijedeći. Vidjet ćete da zadaci nestaju s popisa jedan po jedan i da je to mnogo učinkovitija metoda produktivnosti od rađenja svega odjednom.

8. Nezdravo živite

Ako smatrate da je doručak kava i cigareta ili ako mislite da se senf ubraja u povrće kao prilog uz kobasicu, imate ozbiljan problem. Odrasla ste osoba, počnite se ponašati tako.

Vaše tijelo treba energiju iz zdravih masnoća (maslinovo ulje, avokado) i ugljikohidrate iz hrane s niskim glikemijskim indeksom (jabuka, zobene pahuljice, orašasti plodovi) kako bi radilo s konstantnom razinom energije i održavalo na životu mozak. Bez toga ne možete biti učinkoviti. Oscilacije razine glukoze u krvi loše utječu na raspoloženje i koncentraciju.