Autorica knjige “Izvan okvira” Lea Brezar dala je intervju za portal intervju.hr. Njena bi knjiga mogla biti veoma zanimljiva čitateljima Stratega, budući da se bavi osobnim promjenama, pogotovo u kontekstu menadžmenta.
Kako Lea Brezar sama kaže: “Kako sam i sama prošla put osobnih promjena koji me danas doveo do toga da uspijevam u našem timu zadržati ozračje u kojem prije svega postoji čovjek, svjesna sam da je to bio jedini ispravni način vođenja poslovanja. Postavite ga na prave temelje u kojima je čovjek, njegov um, srce i duša, najvažnija karika u lancu i izgradite odnose tako da u njima komunikacija teče u svim smjerovima, napravili ste najbolju moguću polazišnu točku u vašoj organizaciji. Upravo taj nedostatak u raznim kompanijama danas dovodi do pucanja odnosa, nedostatka povezanosti i manjka interesa za posao. Ne možete tražiti od tima da daje sve od sebe ako ste mu pritom uzeli svu slobodu izražavanja i odrađivanja zadataka. Što mu ostaje onda za dati?”
U knjizi, koja zagovara empatičnost u menadžmentu i pristup orijentiran zaposlenicima kao stvarnim ljudima s osobnostima i potrebama, srcem i dušom, navodi se se sedam koraka koji su polazišna točka za uspješno vođenje:
Naučite slušati.
Ne mislite da razumijete sve ako niste u koži te osobe.
Tražite rezultate ali ne budite razočarani ako ih ne dobijete.
Hodajte zajedno po rubu.
Budite spremni na kompromise.
Budite pravedni.
Nađite svoj mir.
Više o knjizi “Izvan okvira”, ali i o Leinom poslu kao direktorice PR agencije Dhar media, te konferenciji “Inside Out”, koju organizira 26. siječnja, pročitajte u njenom intervjuu.
Jeste li već počeli upražnjavati odluke koje ste donijeli prije novogodišnje noći? Ili ste ih odgodili za neko drugo, pogodnije vrijeme?
Taman prije završetka prošle godine naišla sam na dvije vrlo praktične rečenice književnice Doris Lessing : “Sve što mislite učiniti, učinite sada. Uvjeti su uvijek nemogući”. I dok mislim da trebamo slušati svoj instinkt i intuiciju, čekanje “pravog” vremena, ponedjeljka, tog famoznog “sutra” kako bi počeli upražnjavati nešto što silno želimo ili trebamo, povučemo neke rezove moglo bi se pretvoriti u čekanje Godota. A dobro znamo da taj nikad ne stiže.
Priznajem, prvi dan prvog mjeseca nove godine naprosto zove na novi početak, kao da sam datum ima neku magičnu moć koja će nam pomoći ili nas natjerati da stvari mislimo, osjećamo i činimo drugačije, bolje nego što smo to činili u sad već staroj godini. I dok razumijem simboliku “novog lista” koji i doslovno okrećemo kada ulazimo u nadolazeću godinu – nova godina znači i novi planer – vrlo sam sumnjičava prema njegovom stvarnom utjecaju na izvršavanje odluka koje donosimo. Ako ne možete danas zamisliti svoj život bez cigarete, ne vidim kako ćete to moći sutra, samo zato jer je sutra 1. 1. Nešto se u vama mora promijeniti da biste se ostavili cigarete, a ne datum na kalendaru. Odluka o preokretu bilo koje veličine i važnosti dolazi isključivo iz nas samih, iz naše volje, potrebe, želje i snage da je donesemo i onda je se držimo. Uvjeti će uvijek biti nemogući.
Puno nas ima problema s odlučivanjem i to oko onih minornih stvari poput toga u koji kafić sjesti, do onih većih koji se tiču smjera u kojem naš život ide. Odlučnost je nešto što se gradi i nešto što izgrađuje naš karakter, samosigurnost i samopouzdanje – ono što razlikuje snažne od slabih osoba. To je ujedno i jedna od najtežih stvari na svijetu-sloboda koju imamo pri odlučivanju i odgovornost koju taj izbor nosi sa sobom. Ljudi zato, koliko god se protiv njih bunili, vole pravila i vole ograničenja jer im olakšavaju izbore, miču odgovornost sa njih samih pri donošenju istih. No taj je naizgled lakši put zapravo vrlo iluzoran jer je svaki izbor koji napravimo uvijek naš izbor, čak i kad nam se čini nametnut i neizbježan. U tom smislu, ono što savjetujem i ono što vam, osim zdravlja kao temelja svakog života želim u novoj godini jest da budete odlučniji. U nastavku zato donosim nekoliko prokušanih savjeta kako to postići. Nije lako, ali je izvedivo.
Mali koraci
Nije lako naučiti vjerovati sebi. Od malena se u nas upisuju određena mišljenja, vjerovanja, nazori, inhibicije i želje, modeli ponašanja i reagiranja. Onakvi smo kakvima su nas napravili, naša obitelj i društvo u kojem živimo. No kako vrijeme odmiče mi stvaramo vlastite modele na temelju postojećih – prisvajamo ih, odbacujemo, krojimo. Počinjemo misliti vlastitom glavom. Da bismo započeli taj proces izgradnje sebe, a tako i počeli vjerovati sebi i svojoj procjeni, potrebno je pokazati si da se na sebe možemo osloniti. Što drugo to može značiti nego izvršavati stvari koje smo si zadali, držati se odluka koje smo donijeli i prihvatiti odgovornost za iste? Velike riječi, ali zapravo se ne moraju odnositi na velike stvari. Baš suprotno – treba početi s malim. Dođite na sastanak u dogovoreno vrijeme, dovršite onu knjigu koja vam već mjesecima stoji na noćnom ormariću pročitana do pola, odite na probni trening o kojem razmišljate dugo. Hoću reći, zadajte si mali zadatak koji znate da trebate obaviti već neko vrijeme, ali to nikako ne činite, neku sitnu stvar koju ste sebi obećali da ćete napraviti i onda je napravite. Zapamtite: velika postignuća započinju malim koracima.
Realna procjena situacije i realno postavljeni ciljevi
Trenirat ćete pet puta na tjedan iako se godinama niste bavili nikakvom fizičkom aktivnošću ? U potpunosti ćete prestati piti? Jest ćete samo zdravu hranu ? Super za vas, ali budite realni i pošteni sami prema sebi. Nitko se uvijek ne drži svakog pravila koje si je postavio. Tajna dobre odluke i poštivanja iste jest da je ona donesena u skladu s vama, vašim slabim i jakim točkama. To znači da pri donošenju i izvršavanju odluka treba na umu imati razvojnu ljestvicu, od nula do sto gdje između ta dva krajnja broja, odnosno onoga „sve ili ništa” postoji još cijeli niz brojeva koji označavaju koliko ste se nešto napravili. Ako ste umjesto zadanih pedeset stranica knjige pročitali deset, ne znači da niste pročitali ništa nego da ste pročitali nešto. Nemojte si postavljati manijakalno visoke kriterije jer će vam oni donijeti novi pritisak, a ako ih i kad ne uspijete ispuniti točno na način na koji ste zamislili izazvat će osjećaj frustracije, smanjiti vašu volju za nastavkom i oslabiti vaš osjećaj vrijednosti i vjere u sebe. A to nije ono što želite , zar ne ? Pokušajte biti iskreni prema sebi- nemojte precijeniti svoje sposobnosti i mogućnosti u danom kontekstu, ali se nemojte niti podcijeniti.
Pravo na grešku
Broj dva dovodi nas do broja tri. Iskušavati sebe znači dopustiti si i tolerirati pravo na grešku. Vrlo sam svjesna da neoliberalni kapitalizam i sadomazohistička dinamika koja ga prati u stopu situaciju postavljaju tako da su greške gotovo pa nedopustive, no istina je da svi radimo propuste. U privatnom životu i karijernoj domeni, prema sebi i prema drugima. Nekad su ti propusti slučajni, a nekad ih naprosto trebamo. Savršenstvo i bezgrešnost ne postoje, karakter se izgrađuje ne samo na pohvalama već i kritikama, i to prije svega načinom na koji im pristupamo. Hoću reći: oni nam uvijek nešto govore i na nama je hoćemo li se njima pozabaviti na konstruktivan ili destruktivan način. Hoćemo li naučiti nešto o sebi i svom funkcioniranju ili ćemo se bez puno obzira vratiti na staro, ignorirajući lekciju koja je jedini korak prema naprijed?
Vlastita perspektiva
Stalno smo okruženi savjetima svih vrsta o tome što bi trebali i što je za nas dobro, što je najbolje. Pogotovo u ovo blagdansko vrijeme kada posjećujemo rodbinu i razgovaramo o svojim životima, uvijek se nađu neki dobrodušni i manje dobrodušni savjeti o tome što bismo trebali sljedeće napraviti ili ne napraviti. U tom se kaosu tuđih mišljenja lako izgubiti i zaboraviti na naše vlastito. Savjeti drugih mogu nam otvoriti novi pogled na situaciju i zaista biti dobro rješenje, no ključno je da konačnu odluku, koja može ili ne mora biti temeljena na tom savjetu, donesemo sami, na temelju vlastitih htijenja i potreba. Uzmite si vremena za razmisliti o tome što vi zapravo možete, želite i trebate jer koliko god vas netko dobro poznavao i koliko god nekome objašnjavali svoju poziciju, imajte na umu da vas nitko u potpunosti ne možete razumjeti kao vi sami sebe. U konačnici, vi ste ti koju tu odluku, kakva god ona bila, morate živjeti. Dopustite sebi da presudnu riječ o odlukama koje se tiču vašeg života imate vi sami. Na taj se način lišavate potencijalnog zamjeranja drugima i jačate osjećaj kontrole nad vlastitim postupcima, a tako i životom.
Dok smo bili djeca, često su nam govorili kako nam video igre mogu oštetiti oči, zadati glavobolje, i uništiti nam živote. Danas je industrija video igara vrlo unosan posao, u kojem ne zarađuju samo programeri, već i igrači ako su dovoljno dobri.
Jedan moj poznanik trenutno radi kao tester igrica u jednoj zagrebačkoj tvrtki i vrlo je zadovoljan poslom. Nagradni fond u turnirima DOTA-e 2 se približava onome od teniskih Grand Slam turnira, i pobjednička ekipa nerijetko dijeli više od 2 milijuna američkih dolara. Dakle, nikad nije bilo bolje vrijeme za postati gejmer.
Ne iznenađuje nas ni činjenica da je provedeno mnogo studija o raznim aspektima video igara. Istraživači su godinama prikupljali podatke, i zaključili su da video igre mogu biti korisne.
Kad vam sljedeći put netko kaže da tratite vrijeme igrajući video igre, proturječite im s ovih 5 činjenica:
1. Neovisno o žanru, video igre povećavaju kreativnost
U golemoj studiji provedenoj na Sveučilištu u Michiganu 2011. godine, dokazano je da neovisno o tome je li igrica nasilna ili ne, kreativnost dječaka i djevojčica gejmera bila je viša nego kod njihovih vršnjaka. U toj studiji su također pokušali naći vezu između tehnoloških vještina, primjerice, korištenja mobitela, snalaženja na računalu i slično, s kreativnošću, ali nije pronađena nikakva poveznica.
Iako su dječaci više naginjali nasilnim igricama od djevojaka, utjecaj na kreativnost bio je jednak.
2. Igrači video igara brže donose točne odluke
Kad su znanstvenici sa Sveučilišta Rochester sagledali podatke studije o igricama, otkrili su da gejmeri donose odluke brže od drugih, a da im pritom točnost ne opada. U ovom istraživanju su sudionike podijelili u dvije skupine – u jednoj su sudionici igrali akcijske igre, dok su u drugoj sporije, strategije.
Zaključili su da su ljudi iz prve skupine imali ipak veći porast sposobnosti donošenja brzih i točnih odluka.
3. Mozak gejmera je bolje povezan, i imaju više sive tvari od drugih
Studija objavljena u petom izdanju Scientific Reportsa usporedila je strukturalnu kompoziciju i povezanost mozga gejmera i “običnih smrtnika”. Studiju su nadopunili rezultatima drugih studija koje su zaključile da igrači akcijskih igara imaju znatno bolje kognitivne sposobnosti. Nadalje, podaci su otkrili da noviji, neiskusniji igrači nisu imali takve sposobnosti.
Kad su skenirali mozgove igrača akcijskih igara magnetnom rezonancijom (MRI), pokazalo se da imaju bolju koordinaciju ruku i oka.
4. Ljudi koji redovito igraju video igra su bolje društveno povezani
Stari mit o tome da su gejmeri debeli, autistični, prljavi tipovi, srušio je Twitch, koristeći podatke od tisuće ljudi iz raznih podneblja. Ne samo da su gejmeri bolje povezani s prijateljima i obitelji, već su i rodno osviještena skupina. Sve više ženskih igračica se pojavilo tijekom trajanja studije.
Zanimljiva činjenica: gejmeri su češće bili zaposleni na stalno.
5. Igranje video igara u djetinjstvu može koristiti djeci
Budući da je sve više različitih tipova igara, sve je lakše pronaći igru kojom želite pospješiti razvoj mozga vašeg djeteta. Kad djeca igraju strategije, uče se rješavati zagonetke, i donositi brže odluke. Video igre mogu čak povećati sposobnost multitaskinga. Primjerice, ako dijete trenutno gradi svoj grad, i odjednom se nađe pod napadom, morat će brzo pronaći rješenje, i prilagoditi se, što im može pomoći da se nauče nositi s brojnim dnevnim zadacima, i izazovima s kojima će se suočavati kasnije u životu.
Na posljetku, roditelji trebaju odlučiti koje će (i hoće li uopće) igre predstaviti djeci. Ali kao što vide, postoje dobri razlozi da ponovo sagledate zanimljiv svijet video igara – mogu vam koristiti na više načina.
Jasminka Herceg ni po čemu nije stereotipna osoba: tako ćete na njezinom LinkedIn profilu naći i podatak kojim se i danas u razgovoru izuzetno ponosi, da je u mlađim danima bila načelnica izviđačkog odreda, ime svom studiju dala je inspirirana pjesmom Alanis Morissete, a uz obveze vođenja uspješnog biznisa nekako nalazi i vrijeme za pisanje bloga, i to stilom i zanimljivim pristupom kakvog se ne bi postidjeli ni dugogodišnji novinari. Sve je to bio motiv da u rubrici “Kako radim” ugostimo ovu zanimljivu i uspješnu poslovnu ženu.
Nakon završenog kozmetičkog smjera u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga 2002., Jasminka Herceg uz rad je nastavila školovanje i usavršavanje u struci u Torinu gdje se specijalizirala za aparativne kozmetičke tretmane. Po povratku iz Italije, educirala se za preparativnu dermatološku kozmetiku eminentnog američkog dermatologa, dr. Howarda Murada, kao i za aromaterapijske tretmane poznate francuske kozmetičke kuće Decléor. Zahvaljujući ovim kozmetičkim i dermatološkim kozmetikama i bogatom iskustvu, uspješno tretira sve neravnoteže i problematike kože. Osim njege i obnove kože, educirana je i licencirana alessandro nail dizajnerica od 2003. i vizažistica od 2004. godine. Bliss studio za njegu lica i tijela osnovala je 2008. godine u kojem predstavlja novi koncept kozmetičkog pristupa radu i klijentima.
Stratego: Za početak, opišite nam svoj poslovni put – od školovanja za kozmetičarku, edukacije i usavršavanja do otvaranja i vođenja vlastitog uspješnog biznisa?
Rekla bih da je moj poslovni put započeo jako rano, sa 15 godina. Nakon završene klasične osnovne škole u kojoj sam odlično funkcionirala i uvijek bila izvrsna učenica, našila sam na veliko negodovanje svoje okoline kada sam svima dala na znanje da ću se školovati za kozmetičarku. Nikome nije bilo jasno zašto bi netko tko je izvrstan u jezicima, uključujući latinski i grčki, preusmjerio svoje obrazovanje i odlučio se za strukovnu školu, pa su to nazvali vrlo jednostavno- adolescentna kriza. U to doba, kozmetička industrija nije bila ni upola popularna kao danas, u Zagrebu su egzistirale tri štovane kozmetičarke i na moju sreću, kod jedne od njih, gospođe Marine Fantoni završila sam i ja. Međutim, nakon godinu dana gospođa Fantoni je iznenada preminula, a ja sam kao praktikantica ostala educirati se u njezinom salonu koji je radio još kratko vrijeme. Iako sam praktičnu nastavu imala jednom tjedno, ja sam dolazila gotovo svaki dan. Bila sam željna znanja, klijenti su me voljeli i lako mi se dali u ruke. Još i danas čvrsto vjerujem u izreku koja kaže da je onaj tko je završio učiti završio i rasti.I danas, nakon toliko vremena, mogu sa sigurnošću reći da nisam pogriješila u svom odabiru. Dapače, smatram da je to bio moj poziv više nego odabir. Prirodan je slijed okolnosti bio što sam odmah po završetku školovanja dobila posao i nastavila obrazovanje kroz velike kozmetičke kuće s kojima radim i danas. U kratkom vremenu postala sam Decléor terapeutkinja i usavršila rad s dermatološkim preparatima renomiranog američkog doktora Howard Murada. Već sa 22 godine radila sam vrlo odgovoran posao u jednoj, tada velikoj tvrtki, koja mi je omogućila i školovanje za aparativne tretmane lica i tijela u Torinu. Ondje sam nakon samo deset dana dobila ponudu za posao i ostanak u Italiji, no to sam odbila. Jednostavno nisam htjela napustiti Zagreb. Volim učiti i to činim svaki dan, bez iznimke. Jednako tako volim prenositi znanje svojim kadrovima i svojim klijentima jer smatram da se znanje množi jedino onda kada se dijeli. To doživljavam i kao svoju obavezu.
Stratego: Kad danas gledate na svoj poduzetnički početak, koji su vam bili najteži izazovi? Je li ženama lakše ili teže uspjeti u poduzetništvu?
Iskreno, slabo se sjećam perioda otvaranja Blissa. Vjerujem da tome postoje dva razloga; bilo me jako strah jer je moj posao uvijek bitan dio mene i moja strast, a drugo, toliko mi se toga dogodilo od tada da mi se ponekad čini da sam poduzetnica već dvadeset godina, a ne sedam. Svaki je početak težak. Moram priznati da su se pri pokretanju ideje o otvaranju Bliss studija za njegu lica i tijela pojavljivali razni početni izazovi koji su ponekad kočili i usporavali naš put. Kod pokretanja privatnog biznisa, istaknula bih da je svakako potrebno imati dovoljno jak i dobar motiv. Jer dovoljno jak motiv, želja i uvjerenje u kvalitetu vlastite ideje pobjeđuju svaki izazov, poteškoću i prepreku koju, htjeli to mi ili ne, život donosi. Jednostavno treba prihvatiti činjenicu da u svakom poslu postoje bolji i lošiji dani, a zahvalan treba biti i na teškim trenucima jer su me upravo takvi trenuci naučili prihvaćanju izazova, i s vremenom donijeli potvrdu da je ono što radim ispravno. Za mene, dobar motiv jest namjera da sebe izrazimo kroz svoj posao. Novac je loš motiv. To jasno pokazuju mnogi saloni i wellnesi koji su otvarani i vođeni, pa i zatvoreni od strane menadžera, ekonomista ili ljudi koji su u nekom trenutku imali kapital za ulaganje, a nisu bili dio kozmetičke struke. Potrebno je proći razvojni proces i ne preskakati stepenice. Sigurna sam da za sve postoji pravo vrijeme. Da nisam bila praktikantica, radnica, voditeljica ne bi danas znala kako niti imala kapaciteta raditi sa tolikim ljudima niti se nositi sa svim novitetima koje struka postavlja. Mnogim je našim klijentima Bliss postao drugi dom, a upravo je vjernost klijenata poticaj da je naše usluge konstantno proširujemo, nadopunjujemo i usavršavamo. U našem poslu danas svatko može prodati uslugu, ali samo uz stečeno i opravdano povjerenje kojeg nam daju naši klijenti te istinskih rezultata možemo govoriti o uspjehu. Što se tiče žena u poduzetništvu, govoreći iz vlastitog iskustva, moram reći da se nemam što previše žaliti. Doduše, posao koji radim spada ponajviše u žensku domenu, zbog čega se može reći kako mi je u tom smislu bilo ponešto lakše nego ženama koje su svoj poduzetnički duh pokušale ostvariti u nekom drugom području. Međutim, duboko vjerujem kako su stručnost, konstantno usavršavanje, trud i velika želja za samoostvarenjem temelj svakog uspjeha te da će svaka žena koja posjeduje i njeguje navedene kvalitete uspjeti u onome što je naumila. Vjerujem u kombinaciju hrabrosti i vizije.
Stratego: Kako izgleda vaš radni dan? Koje metode koristite da biste povećali svoju produktivnost i poslovni uspjeh?
Jedan od razloga zašto volim svoj posao je taj što u ovih gotovo osam godina od osnutka Bliss studija još se nije dogodilo da sam imala dva ista radna dana. Budući da moj posao iziskuje kontinuirani rad s ljudima, svaki je dan dinamičan i pun prilika za nova znanja i iskustva. Također, rekla bih da je specifičnost moje struke ulaženje u intimnu zonu klijenata što za mene predstavlja iznimnu čast, ali istovremeno budi i osjećaj poniznosti. Jednostavno volim svoj posao i ne mogu niti zamisliti da radim nešto drugo. Također, kako bih sve to uspjela, iznimno je važno da se osjećam dobro i zdravo, stoga nerijetko punim baterije u našoj Bliss spa zoni koja uvelike pomaže u povećanju moje produktivnosti i poletnosti. Nakon saune i odmora u jacuzziju, obavezno slijedi Bliss aroma masaža koju obožavam upravo zbog kombinacije relax i medicinske masaže, a posebno volim i mezoterapiju i stimulativnu masažu lica, vrata i dekoltea. Nakon ovih tretmana osjećam ispunjenost i regeneraciju tijela, ali i uma. Također, satisfakciju pronalazim u danu prepunom smijeha i dragim ljudima, bez čijeg povjerenja i pomoći svakako ne bih bila tu gdje jesam.
Stratego: Bliss. Kako ste se odlučili za tu riječ, koja označava blaženstvo, kao ime vašeg studija?
Inspirirana jednom pjesmom Alanis Morissete, koju pratim još od osnovnoškolskih dana, u kojoj se spominje “bliss” kao bezuvjetno stanje sreće i prihvaćanja na mene je ostavilo snažan dojam. Nadala sam se da ću upravo to moći putem imena proslijediti dalje. Jedno vrijeme ljudi su mi zamjerali što nisam odabrala hrvatsko ime, no vrlo brzo pokazalo se da sam donijela dobru odluku jer su u Bliss počeli dolaziti stranci koji žive ili redovito posjećuju Zagreb. Danas su to ime svi prigrlili i misle da je izvrsno. Sve što je drugačije, traži vrijeme da se dobro ukorijeni.
Jasminka Herceg
Stratego: Koja je vaša poslovna filozofija?
Mnogi mi govore da imam sreće. Međutim oni ne znaju da je sreća rezultat dobrog planiranja i vizije. Uporan i marljiv rad uz kontinuirano ulaganje u svoje znanje i vještine. Vjerujem da je to recept za uspjeh te da dokle učimo, dotle i živimo. Također, neposrednost i pristupačnost jedan je od naših temeljnih načina djelovanja. Naime, sa svojim klijentima nastojimo uspostaviti prijateljski odnos i njihovo nam je zadovoljstvo uvijek na prvome mjestu. Prema našim se klijentima ne obraćamo samo radi prodaje naših usluga, već prije svega radi razmjene dragocjenih i poučnih savjeta i informacija bez kojih nikako ne bismo mogli napredovati. Bitna nam je također i dobra zabava i druženje. Klijenti koji dolaze kod nas na tretmane dolaze i radi dobrog provoda, ugodne atmosfere i puno smijeha. To je ono što nam daje energiju za nove izazove i što našu ljubav prema tom poslu iz dana u dan čini sve većom.
Stratego: Kako ste se odlučili spojiti dermatološku i prirodnu kozmetiku? Objasnite nam malo taj vaš pristup?
Kao što se u Hrvatskoj prije desetak godina počeo razvijati drugačiji odnos prema hrani, to se ubrzo počelo događati i prema kozmetici. Povećane su potražnja i proizvodnja namirnica iz biološkog uzgoja, traže se autentičnost proizvoda i što zdraviji sastav svake namirnice. Istodobno je porastao i senzibilitet za malo drugačiju kozmetiku koja ne sadržava industrijske konzervanse, boje, mirise i razne dodatke koji omekšavaju i pomlađuju kožu. No, budući da sam sama terapeutkinja i da sam usavršila rad s dermatološkim preparatima renomiranog američkog doktora Howard Murada, kao i aromaterapijske tretmane poznate francuske kozmetičke kuće Decléor, prirodan je slijed događaja bio da u svom pristupu koristim istodobno dermatološku i prirodnu kozmetiku. Rekla bih da je stvar u tome što ljudi često pogrešno misle da je dovoljno koristiti samo jedno od navedenog i da se na neki način moraju odlučiti. Osobno, ja sam iskustveno došla do rješenja – treba uključiti oboje.
Stratego: Koliko je zanimanje poslovnih ljudi za Bliss studio?
Činjenica jest da rad od dvanaest sati dnevno iziskuje jako puno energije. Poslovni su ljudi i voditelji tvrtki vremenom postali sve svjesniji koliko stres umanjuje njihovu radnu produktivnost i odlučili poduzeti nešto u vezi toga. I mi u Blissu smo svjesni svih izazova s kojima se svakodnevno suočavaju poslovni ljudi te smo u skladu s tim brojne usluge i tretmane prilagodili upravo njima. Drago mi je što se među našim stalnim klijentima nalaze i brojni poslovni ljudi koji odlučuju napuniti baterije upravo kod nas, i iznimno sam sretna što im možemo omogućiti da barem na nekoliko sati zaborave na svakodnevne obaveze i probleme.
Stratego: Koje usluge poslovni ljudi najčešće koriste? I što biste preporučili nekome tko je redovno izložen stresu zbog posla da koristi od vaših usluga?
Današnji stil života postavlja nove i sve zahtjevnije standarde u životima suvremenih poslovnih ljudi, kako žena tako i muškaraca. A budući da oni najčešće vode moderan način života obilježen žurbom i svakodnevnim stresom, kako bi svom tijelu vratili potrebno zdravlje i energiju, mnogi se od njih odlučuju provesti slobodno vrijeme u Bliss spa zoni. Osim što zaista pruža osjećaj potpunog blagostanja, spa zona jača imunitet, što se zasigurno pozitivno reflektira na zdravlje, ali i na svakodnevno raspoloženje. Učinke stresa ublažuje i infracrvena sauna koja povoljno djeluje na sve bolove mišića i kostiju. Tu je i velik broj opuštajućih i antistresnih masaža poput Bliss aroma masaže, Hawaii deep skin masaže, cupping terapije i masaže leđa te sportsko medicinske masaže. Bliss spa zona svakako nudi priliku da se barem na trenutak isključite od vanjskog svijeta i uživate u vlastitim trenucima mira. Neovisno o tome odaberete li odlazak na masažu, u saunu, solarij ili programe tretmana lica ili se pak odlučite na vlastitu kombinaciju navedenih usluga, vaši će vam um i tijelo biti zahvalni.
Jasminka Herceg
Stratego: Ne sumnjamo da poslovne žene često posjećuju Bliss studio. Što je s muškarcima, ima li i njih?
Jako mi je drago što me to pitate! Naime, premda su muškarci u kozmetičkom salonu dugo vremena smatrani tabu temom, mi u Blissu vrlo rado pričamo o toj temi, prije svega shvaćajući kako je odlazak na kozmetičke tretmane muškarcima danas postala uobičajena pojava. Zapravo, zdrava i njegovana koža nikad nije ni bila rezervirana samo za ženski dio populacije i mogu reći da smo napokon dočekali da su i muškarci počeli brinuti o sebi. Odlazak u teretanu zaista nije ništa drugačiji od odlaska kod kozmetičara ili stomatologa. Iznimno sam ponosna na veliki broj muškaraca koji koriste Bliss usluge i moram priznati da s njima jako volim raditi. Disciplinirani su, točni i nisu znatiželjni poput nas žena, pa nemaju potrebe kupovati razne kozmetičke proizvode samo kako bi ih probali. Od samog početka svoje karijere radila sam s muškarcima, ali svakako se posljednjih godina bilježi znatan porast. Nekad su muški tretmani uključivali pedikuru i masažu, a danas se spektar usluga koje muškarci traže utrostručio. Rekla bih da je to rezultat dugogodišnjih kampanja usmjerenih ka osvješćivanju da brinu o sebi i da kozmetička industrija nije isključivo stvorena za žene. Ipak, i danas će muškarac rijetko kada doći preventivno, najčešće dođu onda kada se problem već pojavio. Činjenica je da je muška koža snažnija i deblja od ženske, što muškarcima omogućava da se duže švercaju kad je u pitanju njega, ali kada se u koži dogodi neravnoteža i dođe do nekih zdravstvenih problematika poput seboree, kuperoze ili problematičnog tena onda put do zdrave kože iziskuje kontinuirani pristup i drugačije navike. Srećom, velika većina muškaraca je razumna i ovakav pristup njezi prihvate vrlo brzo.
Stratego: Kako ocjenjujete stanje na našoj wellness i spa sceni u usporedbi sa svjetskim trendovima? Gdje Zagreb stoji u odnosu na neke vodeće metropole?
Posljednjih je godina u Hrvatskoj primjetan rast broja wellness i spa centara. Stoga, svatko tko se odluči na odlazak na neki od kozmetičkih tretmana, doista ima veliki izbor. Što se tiče praćenja svjetskih trendova, mogu govoriti u ime Bliss studija. Naime, zaista se trudimo pratiti globalne trendove kozmetičke industrije i biti u korak sa vodećim svjetskim salonima. Svojom bogatom ponudom usluga vjerujem da smo obuhvatili sve najučinkovitije i najbolje tretmane dostupne na tržištu. No, kako ovo nije posao koji stagnira, već je riječ o “živoj” industriji koja kontinuirano stvara novitete, tako i Bliss prati sve svjetske trendove, koji su zaslužili naše povjerenje i opravdali svoj kredibilitet. Osim toga, prije nego što sam otvorila Bliss radila sam i u manjem i u većem sustavu, te je moja ideja bila spoj malog i velikog sustava u jedan. Dobra strana manjih salona jest bliskost, a većih profesionalnost, stručnost i edukacija. Stručnost, poštivanje, prihvaćanje i osjećaj sigurnosti temelj su Bliss studija i zato je naš moto “u zlatnim rukama”. Svakodnevno podizanje svijesti o zdravlju kože kao najvećeg organa, te da je ljepota uključuje ravnotežu svih dimenzija bivanja daje uistinu novu kvalitetu življenja i vjerujem da smo upravo tim pristupom prerasli koncept klasičnog kozmetičkog salona.
Potvrda naše kvalitete došla je i iz Europe početkom ove nove godine, visoko selektivni francuski kozmetički brend Carita odabrao je upravo Bliss za jedini Carita i Decléor institut u regiji koji će u potpunosti biti u mogućnosti ispuniti i njegovati visoke standarde ovih prestižnih brendova. Riječ je o jednoj od pet vodećih svjetskih kozmetika koja je prisutna samo u najprestižnijim svjetskim centrima ljepote, vrhunskom Carita brendu međunarodne reputacije, koji se sastoji od velikog broja proizvoda za njegu kože lica i tijela te njegu kose. Naši će klijenti tako moći kod nas odabrati ono najbolje za sebe u širokoj ponudi profesionalnih tretmana i maloprodajnih proizvoda ovog visokog selektivnog kozmetičkog brenda, a mi kao jedini Carita i Decléor institut u regiji garantiramo najviše standarde i vrhunsku uslugu zahvaljujući nizu stručnih edukacija i treninga.
Stratego: Koji su aktualni trendovi u kozmetici i wellnessu? Raste li svijest o važnosti takvih tretmana?
Od trenutnih trendova na tržištu kozmetike izdvojila bih Decleor DD kremu, apsolutno jedinstvenu must have D.D. kremu nove generacije koja sadrži pažljivo odabrane i inovativne sastojke pogodne za svaki tip kože. Tu je i revolucionarni Colorescience luksuzni mineralni make up kojeg koriste brojne poznate zvijezde poput Cameron Diaz, Scarlett Johansson i Taylor Swift, a sastoji se od 100% zdravih proizvoda. Također, Decleor je razvio jedinstvenu formulu prvog micelarnog ulja na svijetu, idealnu za ovo zimsko vrijeme, kada nagle klimatske promjene i nepovoljni uvjeti mogu naštetiti koži. Uz uporabu Decleor micelarnog ulja preporučuje se napraviti i Aromaplastie tretman za lice koji koži ugroženoj od vremenskih uvjeta pruža vitamine i revitalizira ju. Spomenuti mooram i tretman koji je u Blissu posebno omiljen – intenzivni tretman hidratacije lica za sve tipove kože, Hydro Moisture Infusion koji koži vraća izgubljenu vlagu i snažno je hidratizira. Svjetske trendove pratimo i u manikuri i pedikuri koristeći linije Alessandro proizvoda, vodećeg branda u njezi ruku, noktiju i stopala. Naravno, tu je i spa zona čije čari nikada ne izlaze iz mode. S početkom nove godine, spremamo jednu veliku poslasticu. Šapnut ću vam da po prvi put u Hrvatskoj u kozmetičkoj industriji, postajem ponosna Decléor i Carita brend ambasadorica čime se zasluženo okrećemo vrhunskom i ekskluzivnom brendu koji je neko vrijeme bio odsutan s našeg tržišta.
Stratego: Jedna od ključnih riječi danas je cjeloživotno obrazovanje. Kako taj proces učenja izgleda kod vas?
Kao što sam već naglasila, u mom je slučaju to proces koji nikada ne staje. Učim svakog dana i potičem sve oko sebe da ulažu u sebe. Kozmetička je industrija posebice vrlo dinamična i zahtjeva od osobe kontinuirano ulaganje u svoje znanje i vještine. Tijekom godina i sama sam ”skupila” poveći broj diploma i certifikata koje sam stekla na raznim edukacijama i seminarima diljem Europe, a redovito čitam i istražujem što ima novoga na svjetskoj kozmetičkoj sceni i u svakom trenutku nastojim biti maksimalno informirana. Duboko vjerujem da je potraga za znanjem i novim vještinama jedna od strategija za postizanje uspjeha i bogatstva. Poduzetnici se moraju neprestano razvijati. I dok neki pogrešno vjeruju da nakon postizanja cilja mogu stati, to je najgora stvar koju mogu učiniti. Uspješni poduzetnici ne mogu si priuštiti takav način razmišljanja. Onog dana kada prestanu rasti zatvaraju sve svoje mogućosti, a i mogućnosti svoje tvrtke.
Stratego: Koju strategiju pomirenja poslovnog i privatnog života biste preporučili našim čitateljima?
Bitno je znati privatne i poslovne prioritete i oslanjati se i u jednom i u drugom aspektu života na ljude u koje imamo povjerenja. Bliss je moj životni poziv i vrlo je teško izdvojiti privatni od poslovnog života. Brojne osobe s kojima se susrećem u poslovnom okruženju ili s kojima me posao spojio su postali i moji prijatelji i veže nas više od isključivo poslovnih interesa. Ipak, trudim se svako toliko ostaviti Bliss u Blissu i posvetiti se čitanju, rolanju, pobjeći na vikend putovanje sa prijateljima, igrati se sa svojom kujicom Linom ili sjesti na kavu u omiljeni kafić. Potrebno je i odvojiti se kako bih bila još produktivnija i kako bih se uvijek znala vratiti sebi. Isto to savjetovala bih i vašim čitateljima; pokušajte biti što učinkovitiji tijekom radnog vremena i što bolje iskoristite slobodno vrijeme. Tijekom druženja s najdražima, isključite mobitel ako je potrebno. Odaberite prioritete koji će vam pomoći strukturirati život, kako biste ostavili vremena za najbitnije stvari. I na kraju, naravno, pronađite vrijeme samo za sebe. Bilo da je riječ o polusatnom trčanju ili šetnji, odlasku na manikuru ili kavu s prijateljicama, vrijeme koje je posvećeno vama pomoći će vam zadržati balans i usredotočenost. Nikada nemojte zaboraviti da ste i vi važni, jer ako ste vi zadovoljni i sretni, takvi će biti i svi oko vas.
Jasminka Herceg
Više o Bliss studiju možete pročitati na www.bliss.hr
Već je sredina siječnja. Ako ste se već odmaknuli od novogodišnjih odluka, nikad nije kasno da donesete nove, pogotovo ako se odnose na vaše financije.
Blog wisebread je podijelio 8 financijskih odluka kojih nikako nećete požaliti. Što ih prije uvedete, to ćete prije povećati izglede za boljom budućnosti:
1. Više štedite za mirovinu
Koliko vam novca treba za sretnu i zdravu mirovinu? To ovisi kako je želite provesti. Trebat će vam više novca ako u mirovini planirate proputovati svijet, a manje ako vam je u planu sjediti u fotelji, čitati, gledati TV, i igrati se s unucima.
U Hrvatskoj svi radnici automatski dio plaće izdvajaju za mirovinski fond, ali s državnom mirovinom se ne može lagodno živjeti. Stoga je pametno štedjeti novac, i ulagati ga u životno osiguranje, dionice, investicijske fondove, ili slično, kako bi u mirovini imali što više novca. Takvu odluku nećete požaliti, pa je bolje da već danas svratite do banke.
2. Izgradite fond za krizne slučajeve
Što ako vam se sutra pokvari perilica za rublje? Što ako vam pukne kvačilo na autu? Ako te stvari rješavate kreditnom karticom, samo ćete nagomilavati dug.
Puno je bolje izgraditi fond za krizne slučajeve, u obliku štednog računa. Financijski stručnjaci predlažu da uštedite dovoljno da pokrijete barem šest mjeseci svakodnevnih troškova.
Ovo vam se možda čini preteškom misijom. Ali ako svaki mjesec odvajate primjerice 200 kuna – taj će fond stalno rasti.
3. Kupite stan ili kuću koju si možete priuštiti
Pri kupovini stana ili kuće, uvijek je primamljivo kupiti veći, skuplji dom. Ali kupovina nekretnine koja premašuje vaš budžet (čak i malo), može biti velika financijska pogreška. Mjesečna rata hipotekarnog kredita može vam postati ogroman teret.
Radije kupite dom kojeg možete priuštiti, čak i ako nije dvorac iz snova. Stručnjaci za hipoteke predlažu da vam troškovi kredita za dom ne bi smjeli prelaziti 30% od vaših mjesečnih primanja. Vodite se tom mišlju, i vjerojatno se nećete osjećati kao rob kredita.
4. Dobra odluka: Pratite troškove
Možda bi bili iznenađeni kad bi saznali koliko mjesečno trošite na kave, i ručkove u restoranima. Ali ako pratite troškove, lakše ćete uvesti promjene, uz koje ćete mnogo uštedjeti na godišnjoj bazi.
Izradite dnevnik trošenja – što može biti i obična bilježnica u kojoj pratite dnevne izdatke u periodu od dva tjedna do dva mjeseca. Kad pratite troškove, shvatit ćete u kojim područjima trošite previše, Ako primjerice trošite previše na jutarnje kave, odredite da ćete ići u kafić dvaput tjedno, a ne pet.
5. Izradite kućni budžet
Možda vam se praćenje mjesečnih izdataka čini kao nemoguća misija. Ali ne možete dobiti kontrolu nad financijama ako ne znate koliko novca primate, a koliko trošite svaki mjesec. A sjajno je i to što izrada budžeta nije toliko komplicirana.
Prvo, napišite kolika su vam mjesečna primanja. Potom zapišite fiksne mjesečne troškove, primjerice kredit za dom i auto, računi za struju, internet, i slično. Potom zapišite troškove koji malo variraju, kao što su računi za vodu i grijanje, računi kreditne kartice, i troškovi prijevoza do posla. Napravite realnu procjenu. Na kraju, dodajte i procjenu troškova za namirnice, zabavu, i obroke u restoranima.
Kad imate te brojke, možete odrediti koliko vam novca preostaje na kraju mjeseca. Sad znate koliko možete štedjeti, ulagati, ili ostavljati sa strane kako bi pomogli primjerice svojem djetetu da kupi prvu nekretninu.
6. Prvo štedite, potom kupujte
Želite novi tablet, ili ogroman televizor? Lako je pasti u kušnju, i iskoristiti kreditnu karticu, ali puno je bolje štedjeti za takve luksuzne stvari, i kupiti ih u gotovini.
Dakako, morate naučiti biti strpljivi. Možda će vam trebati nekoliko mjeseci dok ne uštedite za taj lijepi televizor. Ali uživat ćete u njemu više kad niste pod stresom zbog otplate kreditne kartice.
Koliko ste se puta našli u razgovoru s ljudima, u kojima se vrlo brzo stvorila “neugodna tišina”? Jeste li tada pomislili da niste dovoljno zanimljiv sugovornik? Jeste li se onda pitali kako postati zanimljiviji u razgovorima?
Osobno sam često promišljao o takvim temama. Promatrajući svoje prijatelje i poznanike, i njihovu angažiranost u razgovorima, pokušao sam dokučiti obrasce koje dijele zanimljive ljude od manje zanimljivih. Iako je to ponekad vrlo subjektivno, postoje određene stvari koje zaokupe pažnju više od drugih.
Evo koje:
1. Budite znatiželjni, slušajte i postavljajte pitanja
Prije svega, nikad nećete postati zanimljivi ako se ogradite od različitih miljenja i stavova. Trebate otvoreno tražiti nove ideje, i tuđa iskustva, uz koja ćete preispitati vaše mišljenje i osjećaje.
To ne znači da ćete se nužno složiti s tuđim mišljenjem, ali budite strpljivi, i saslušajte do kraja. Potom pitajte ljude da vam razjasne što su htjeli reći. Ljudi u pravilu vole da ih se sluša. Na kraju im dajte svoje iskreno mišljenje, i pokušajte biti što izravniji i osobniji. Distancirane osobe su lako zaboravljive.
2. Pronađite hobi, i razvijte nove vještine
Možda ste pronašli strast, i od nje zarađujete, što je vrhunska tema za razgovor. Ali postoje ljudi koji rade na poslu koji im nije pretjerano zanimljiv, ali zato imaju hobi o kojem bi mogli entuzijastično pričati satima.
Jedan moj prijatelj diplomirani je fizičar, i voli svoju struku, ali gotovo uvijek kad je u društvu voli zasvirati i zapjevati. Bilo da je riječ o harmonici, klavijaturama, gitari, ili (u posljednje vrijeme) saksofonu, on stalno želi učiti svirati. Primjerice, jučer je toliko strastveno pričao o saksofonu, i njegov sjaj u očima je bio kao u djeteta koje vidi poklone ispod Božićnog drvca.
Dakle, kako bi pokrenuli zanimljiv razgovor pričajte o strastima. Ali i vi razvijte nove vještine, i pronađite hobi. To može biti bilo što – ronjenje, planinarenje, šivanje, joga, kuhanje, vrtlarenje, skejtanje, i slično. Najdosadniji su oni ljudi koji se drže dokolice, i kojima svaki dan izgleda praktički isto. Isprobajte nove stvari.
Kad bi mene pitali zašto i u siječnju vozim bicikl, pričao bih vam satima. Strast i emocije puno su zanimljivije teme od nasumičnih činjenica.
3.Kako postati zanimljiviji u razgovorima? Naučite pričati priču
Komičari ne dolaze na pozornicu nepripremljeni – oni dobro izvježbaju nastup pred ogledalom. Sjetite se nekih zanimljivih situacija iz života, i od njih napravite barem tri dobre priče. Ljude u pravilu više zanimaju priče od stvari. Drame, tračevi, i reality emisije nisu bez razloga toliko popularne; ljude fascinira ljudsko ponašanje. Osim ako ste u društvu gdje su svi inženjeri računarstva, nemojte pričati o karakteristikama vašeg novog Iphone-a.
U prepričavanju je dakako bitna i karizma. Kad o nečemu pričate, koristite emocije, gestikulacije, i otvoren govor tijela. Kad pričate strastveno, sadržaj riječi bitan je samo 7 posto. Puno je bitniji ton glasa, i držanje.
Uzet ću za primjer svojeg prijatelja Denisa, koji ima podosta zanimljivih priča, ali jednoj se vraća uvijek kad ima nekoliko novih ljudi u prostoriji. Ta priča je dobro upakirana, i ima sve elemente koje je čine interesantnom – neobična je, osobna, i zabavna. Ide ovako nekako: “Kad sam bio u srednjoj moja majka mi je ujedno bila i profesorica francuskog jezika. Na jednom satu je izvela jednu djevojku pred ploču jer je previše pričala, i odlučila joj dati jedinicu samo zato što je promašila jedno slovo u deklinaciji. Ja sam onako, obrambeno, kavalirski rekao: ‘Pa jedno slovo više- manje, što ima veze.’ A majka mi je u sekundi odgovorila, kao da je već dugo imala spremnu tu repliku: ‘Promijenimo u tvojem imenu jedno slovo, i što dobijemo?’. Cijeli razred je prasnuo u smijeh, a ja sam se zacrvenio kao nikad u životu. Kasnije nisam s majkom dva dana pričao”; (završio je priču uz osmjeh).
Dakle, iz ovog primjera vidimo da je u priči ponekad bitno našaliti se i na vlastiti račun. Naravno, Denis to puno zanimljivije priča, a pritom mu pomaže i činjenica da čita puno knjiga. Što me vodi do sljedeće točke:
4. Čitajte
Najbolji način za naučiti izražavati se je čitajući puno knjiga. Osim što obogaćujete vokabular, kroz knjige saznajete i puno zanimljivih činjenica, na koje možda drukčije ne bi naišli. Kroz fikciju ćete razviti maštu, ali ne morate se ograničiti samo na književnost. I čitanje novosti će vas učiniti zanimljivijima. Budite informirani o svjetskim događanjima. To je univerzalna tema, ali budite pažljivi i umjereni, jer neke ljude političke teme mogu uzrujati. Kad dođe do tog trenutka, složite se da se ne slažete.
5. Pratite nove filmove, serije, i glazbu
Dok je serija Breaking Bad bila aktualna, uvijek mi je bilo žao što je nisam pogledao, jer su je ljudi vrlo često spominjali u društvu. Srećom, volim filmove, pa bih u takvim situacijama brzo okrenuo temu.
Osobno obožavam glazbu, pogotovo iz druge polovice 20. stoljeća, no u posljednje vrijeme i slušam novije izvođače, i to primarno zbog toga što potonji češće održavaju koncerte i turneje. U društvu možete pitati: “Jeste li bili na nekom dobrom koncertu u zadnje vrijeme?” To će sigurno potaknuti razgovor, možda i glazbenu raspravu, iz koje često sudionici izlaze s dobrim preporukama za slušanje.
6. Putujte
Kroz putovanja širimo poglede na svijet, stoga bi se trebali truditi da odvajamo novac u te svrhe. Pritom ne morate putovati daleko, niti trošiti previše. Pretprošlo ljeto sam upoznao dvoje Poljaka koji su do Zadra stigli autostopom, a smještaj pronašli couchsurfingom. Srećom naišli su na moje društvo, i siguran sam da su imali dobre priče za ljude u domovini.
7. Družite se s raznolikim ljudima
Možda se osjećate dosadnima zato što provodite previše vremena s jednim društvom. Isprobajte druženja s drugim ljudima; postoji vjerojatnost da bi se s njima bolje uklopili.
Savladajte strah, upoznajte nove ljude, i iskusite svježe poglede na svijet. Na Zemlji postoji toliko zanimljivih ljudi, a na njih nećete naići samo ako stalno stojite zatočeni u svoja četiri zida.
Evo, sad znate kako postati zanimljiviji drugima, ali možda se pitate kako započeti razgovor, pa ću i tome posvetiti nekoliko riječi:
Kako započeti razgovor
“Kad nemam o čemu pričati, pričam o vremenu” – Jon Lajoie.
Kao što svi znaju, vremenske prilike su najuniverzalnija tema. Vrijeme ćete otkomentirati sa susjedom, prodavačicom, osobom u tramvaju, i kolegom na poslu. Ali čak i tu temu možete učiniti zanimljivijom; primjerice pitati: “Kako ćete iskoristiti ovo toplo vrijeme u siječnju? Planirate li kakav izlet?”, ili “Ne sjećam se kad je zadnji put prvi mjesec bio ovako vruće, mislite li da globalno zatopljenje ipak nije mit?” Takvim pitanjima uvijek možete nastaviti razgovor, umjesto da zastane na običnom komentiranju očitoga.
A kad ste u većem društvu, možete jednostavno pitati više pitanja, dok ne pronađete temu za koju će se netko “zakačiti”. Primjerice, pitate ih što rade, kako im je na poslu, gdje su bili za vikend, jesu li pogledali koji dobar film u posljednje vrijeme, kako komentiraju vijesti, itd. Ako vam netko, recimo, kaže da je bio na snowboardanju prošli vikend, pitajte je li im to bio prvi put, je li im se svidjelo, kakav je osjeća boardati, itd. Pritom je bitno da ne zvučite kao da intervjuirate nekoga, već da pitate u prijateljskom, i zaigranom tonu.
Kad se razgovor razvije, možete se okoristiti i nekim “provokatnijim pitanjima”, kao što su:
Što je zadnja stvar koja vas je natjerala da se smijete na glas?
Kad biste mogli nazvati svoju verziju sebe prije 5 godina, a imali biste samo 30 sekundi za razgovor, što biste si rekli?
Kad biste se sutra mogli probuditi s jednom novom kvalitetom, ili sposobnosti, koja bi to bila?
Koja stvar o vama najviše iznenadi druge ljude?
Što vas trenutno najviše uzbuđuje, ili raduje?
itd.
Ja smatram da je svaka osoba zanimljiva, samo trebate pronaći zajednički jezik. A to ćete najlakše postići kad savladate prve dvije točke iz članka.
Svi imamo ciljeve i snove, ali zna nije lako držati ih se. Kako ostati fokusiran kad vas svlada dosada?
Jučer sam na kavi s prijateljem razgovarao o tome kako obojica vježbamo vrlo neredovito; primjerice tri tjedna entuzijastično treniramo, potom nam splasne volja, i napravimo pauzu od dva tjedna. Teško nam je održati kontinuiranost.
Neki ljudi kažu da im nedostaje mentalne izdržljivosti, oni “krenu s nečim, ali ne mogu održati koncentraciju dugo.”
Ne brinite, to se događa i najproduktivnijim ljudima.
James Clear je dugogodišnji savjetnik za produktivnost, koji je radio s brojnim poduzetnicima, umjetnicima, i sportašima. Napisao je nekoliko knjiga na temu produktivnosti, a osim toga se bavi fotografijom i govorništvom. No, čak i on ponekad gubi fokus tijekom projekta. Krene s jednom stvari, onda je prekine i započne novu, bez da je puno napredovao.
No onda se sjetio jedne stare lekcije dok je bio u teretani…
Taj dan je u teretanu bio došao trener koji je radio s tisućama sportaša tijekom svoje dugogodišnje karijere, uključujući i s nekim državnim prvacima i Olimpijcima.
Kad sam završio svoju vježbu s njim, upitao sam ga: “Koja je razlika između vrhunskih sportaša i ostatka populacije? Što uistinu uspješni pojedinci rade, a drugi ne?”
Brzo je nabrojao neke očite stvari. Genetiku. Sreću. Talent.
Ali onda je rekao nešto što nisam očekivao:
“Ali na kraju”, rekao je, “sve se svodi na to tko se može nositi s dosadom svakodnevnog treninga, i ponavljanjem istih vježbi.”
Taj savjet me iznenadio jer obasjava sasvim novo svijetlo na radnu etiku.
Ljudi često pričaju o motivaciji i “nabrijavanju” za rad prema cilju. Bilo da je riječ o poslovnom pothvatu, sportu, ili umjetnosti, često ćete čuti ovakve fraze: “Sve se svodi na to koliko strasti imaš.”
Zbog toga smatram da mnogi upadaju depresiju – gube koncentraciju i motivaciju jer smatraju da uspješni ljudi imaju nepresušan izvor motivacije, i moć volje koju ostali smrtnici nemaju. Ali to je potpuna suprotnost onome što mi je trener rekao.
On je u biti naglasio da je uspješnim ljudima jednako dosadno kao i ostalima. Nemaju nikakvu magičnu pilulu koja ih inspirira, i priprema na rad svaki dan. No, razlikuju se u tome što ne dozvoljavaju da im emocije upravljaju djelovanjem. Najučinkovitiji ljudi uvijek pronađu način da ustraju, pobjede dosadu, i svaki dan vježbaju dovoljno da bi ostvarili cilj.
Dakle, zaključio je upravo sposobnost rada unatoč tegobama, to što dijeli najuspješnije ljude od ostalih. To je razlika između profesionalaca i amatera.
Kako ostati fokusiran kad vas svlada dosada?
Svatko može raditi kad je motiviran.
Kad sam ja bio sportaš, volio sam treninge tjedan neposredno nakon velike pobjede. Tko ne bi to volio? Trener vam je sretan, momčad je entuzijastična, i imate osjećaj da možete pobijediti bilo koga. Kao poduzetnik, volim raditi kad su klijenti zadovoljni, i sve teće kako treba. Pozitivni rezultati nas guraju naprijed.
Ali što kad vam je dosadno? Što kad rad nije lagan? Što kad nitko ne obraća pozornost na vas, i ne dobivate nikakve rezultate?
Čovjekova spremnost da radi kad stvari ne idu lako, dijeli ga od ostatka.
Uspjeh je proces, a ne događaj
Prečesto naše ciljeve poistovjećujemo s rezultatima. Na uspjeh gledamo kao na nešto što trebamo postići, i dovršiti.
Evo nekoliko primjera…
Mnogi ljudi na zdravlje gledaju kao na događaj: “Ako smršavim 6 kilograma, bit ću u formi.”
Mnogi ljudi gledaju poduzetništvo kao događaj: “Kad bi naš biznis dospio na naslovnicu Forbesa, bili bismo uspješni.”
Mnogi ljudi gledaju na umjetnost kao na događaj: “Kad bi moja slika dospjela u veću galeriju, dobio bih priznanje koje mi treba.”
To su samo neki od primjera u kojima uspjeh poistovjećujemo s jednim događajem.
Ali ako promotrite ljude koji kontinuirano ostvaruju uspjeh, shvatit ćete da ih od drugih ne dijele događaji ni rezultati. Bitna je njihova predanost procesu. Oni se zaljube u svakodnevni trening, a ne u jedan događaj.
Najbolja stvar je to što ćete fokusiranjem na procese moći također uživati u rezultatima…
Ako želite biti vrhunski pisac, onda će vas razveseliti ako vam knjiga postane bestseller. Ali to ćete jedino postići ako se zaljubite u čin pisanja.
Ako želite da svijet sazna za vaš biznis, bit će sjajno ako dospijete na naslovnicu Forbesa. Ali do toga ćete doći jedino ako se zaljubite u marketing.
Ako želite ući u najbolju formu života, vjerojatno će biti potrebno da smršavite 6 kilograma. Ali to ćete jedino postići ako zavolite zdravu prehranu, i redovitu tjelovježbu.
Ako želite postati bolji u bilo čemu, morate se zaljubiti u proces, tj. sam rad. Morate se zaljubiti u izgradnju identiteta pojedinca koji konstantno radi, umjesto da sanja o rezultatima.
Drugom riječju….
Zaljubite se u dosadu. Zaljubite se u ponavljanje i vježbu. Zaljubite se u procese, i rad, i rezultati će sami doći.
Mila Marina Burger partnerica je u Fiktivu, studiju za dizajn i razvoj brandova s uredima u Zagrebu i Los Angelesu. Dobitnica je nagrade UK Sign Design Society za vlastiti hardverski navigacijski proizvod koji je razvijala u Zagrebu, Shenzhenu i San Franciscu. Bila je glavna producentica INmusic Festivala gdje je upravljala timovima koji su brojali više od sedamsto ljudi. Danas radi s klijentima u području brandinga, od kultnog The Garden Festivala preko državnih i europskih institucija do kalifornijskih venture fondova.
O firmi volim razmišljati kao o brodu s posadom — svatko na njemu ima svoju ulogu. I kapetan i prvi časnik i drugi časnik i kormilar i mali od palube, svi oni imaju svoje odgovornosti i obaveze koje omogućuju da sve na brodu dobro funkcionira. Ako jedan od njih pogriješi ili radi s 50% snage, to utječe na čitav brod — hoće li i koliko brzo stići na destinaciju, uz kakve troškove, sa zadovoljnim ili nezadovoljnim timom i sl.
Kad je na brodu tek nekoliko ljudi, izuzetno je važno tko će doći sljedeći; kad su na brodu dvije tisuće, stvar je drugačija. S povećanjem broja ljudi u organizaciji multiplicira se količina komunikacije, logično, imamo više međuljudskih odnosa i dinamike, nastaje potreba za uvođenjem procesa i protokola, kroz način suradnje i životni stil gradi se kultura kompanije. S povećanjem broja ljudi stvari se kompliciraju, postaju zahtjevnije za upravljanje. Zato je, po mom mišljenju, odabir ljudi to važniji što je organizacija manja i pametno je uložiti u to da zaposlimo osobu koja će dobro raditi svoj posao ali i koja će firmi donijeti neku novu vrijednost.
Htjeli mi to ili ne htjeli, u fazi regrutiranja natječemo se s kojekakvim firmama koje na raspolaganju možda imaju veće resurse nego mi. To je dobro osvijestiti jer iako velika plaća može privući dobre ljude, ima i onih koji svjesno žele raditi u maloj firmi čak i ako to znači manju plaću.
Zapošljavanje zahtijeva određenu pripremu — treba odrediti opis i odgovornosti radnog mjesta, osigurati radni prostor i adekvatne radne uvjete (kompjuter, auto, telefon i sl.), odrediti plaću, naknade i bonuse, nekog tko će novog zaposlenika uvesti u firmu, voditi, educirati, supervizirati i sl. No, to su zapravo tehnikalije i treba razmisliti o tome što možemo ponuditi novim ljudima te po čemu ćemo se zaista razlikovati (npr. plaćanje 3. stupa na kraju godine što se knjigovodstveno tretira kao trošak, dugoročnu mogućnost partneriranja, neku specifičnu edukaciju i sl.).
Činjenica je da koga god zaposlimo, ta osoba će u najvećem broju slučajeva morati prilagoditi svoj set vještina i znanja novom okruženju i morat će učiti. Bilo bi dobro imati jasnu ideju o tome što tražimo kod potencijalnog kandidata ali i biti svjestan da će svatko koga zaposlimo svoje radno mjesto interpretirati i ispuniti na potpuno drugačiji način. Nepotrebno je očekivati od kandidata da po PS-u (pravilima struke) ispunjava sve naše uvjete, vjerojatnije je, čak i ako kandidat ne odgovara 100% našem profilu ali ima pozitivan stav i želi učiti, da će posložiti svoju poziciju unutar firme tako da maksimalno koristi svoje potencijale, u okviru svojeg radnog mjesta i malo šire.
Privlačenje talenata u novoj ekonomiji
Danas ima zaista puno mogućnosti za zapošljavanje — Internet nam je približio kadrove iz cijelog svijeta i postoji niz virtualnih timova koji ne sjede na istom mjestu, čak niti na istom kontinentu. U tom smislu, ne moramo nužno pratiti stare modele zapošljavanja koji zahtjevaju puno radno vrijeme, rad u uredu i sl. Ljudi mogu raditi od kuće, preko svojeg obrta, na autorski ugovor, na pola radnog vremena i to su sve vrijedne opcije pogotovo u fazi probnog roka nakon kojeg firma potencijalno ulazi u puni trošak zapošljavanja.
Postoji mnogo načina kako doći do potencijalnih kandidata. Kanale komunikacije novog radnog mjesta treba prilagoditi ciljnoj publici odnosno u ovom slučaju potencijalnim zaposlenicima. Ako su to studenti-stažisti onda treba koristiti alate koje oni koriste npr. društvene mreže; ako trebamo iskusnog profesionalca za visoku poziciju unutar firme onda su to možda headhunteri ili širenje glasa po svojoj mreži kolega i poznanika.
Najbolji put za više pozicije obično je regrutacija iznutra, dakle, kad netko tko već poznaje organizaciju dolazi na novu poziciju s novom misijom. No, dakako da to nije uvijek moguće i ponekad nam treba osoba s potpuno novim znanjima i vještinama kakve još nemamo u organizaciji. U tom slučaju, novo bi radno mjesto trebalo oglasiti, navodim nekoliko aktualnih načina za to:
Društvene mreže — dobar i koristan alat za promociju pozicije no ne nužno i privlačenje kandidata. Na Facebooku postoje specijalizirane grupe za neke industrije što može biti korisno, Linkedin da bi objavio oglas za posao naplaćuje 400 USD i više. Za društvene mreže, čak i uz sponzorirane postove/tvitove itd., bitan je faktor broj prijatelja/fanova/followera koje imamo.
Oglašavanje — u Hrvatskoj od ozbiljnih portala za zapošljavanje postoje MojPosao i Posao.hr. Iz iskustva, oglas će na ovim stranicama biti objavljen brzo, no rezultat je hrpa uglavnom nekvalificiranih prijava od kojih najveći dio možete odmah zanemariti. Moguće je oglašavati i na drugim dnevnim ili specijaliziranim medijima, opet, treba procijeniti jesu li to mediji koje naši potencijalni zaposlenici čitaju. Bilo bi dobro koristiti specijalizirane medije za pojedine profesije kad god je to moguće.
Osobna preporuka i umrežavanje — svaki poslodavac bi najradije zaposlio čovjeka od povjerenja (iako ni to nije garancija). U najboljem slučaju, ako imamo resurse, kvalitetne ljude trebalo bi zaposliti kad se pojave, ne nužno kad već postoji novi opseg posla kojeg netko treba odrađivati.
Konverzijom iz stažista — programi za stažiranje unutar firme su ulaganje u budućnost. Za relativno malo novaca možete dobiti uvid u osobnost i radne navike čovjeka i, ako se pokaže dobrim, zaposliti ga i to po dosta dobrim poreznim uvjetima ako se odlučite na zapošljavanje na neodređeno. No, mladi ljudi moraju učiti i stjecati iskustvo tako da je zapošljavanje stažista dugoročna strategija.
Agencije za ljudske resurse — u osnovi rekla bih da su agencije za ljudske resurse igra za velike no u zadnje se vrijeme pojavljuju male specijalizirane agencije koje, ako odgovaraju industriji firme zaista mogu lakše doći do kadrova koji nam trebaju i uostalom, bave se time cijelo vrijeme. Regrutacija ljudskih resursa je posao za sebe tako da, ako možemo, odlično je imati nekog tko nam u tome pomaže. U slučajevima otimanja ljudi od konkurencije što je se u Hrvatskoj sve češće, pogotovo među traženim kadrovima (npr. programerima) malo je “mekše” kad se to napravi preko agencije, pogotovo ako je zaposlenik agenciji u nekom trenutku sam pristupio. Pristupanje ljudima bez posrednika i otimanje od konkurencije vidim kao potez nekog tko nema vremena i/ili izbora što nije dobra pozicija.
Stručne udruge i grupe — korisni kao i specijalizirani mediji, ako imaju članstvo i ako su aktivni. Ponekad su korisne pogotovo za dolazak do ljudi koji ne traže posao aktivno, ali bi ga promijenili. U slučaju dizajnera npr. dobra je ideja oglasiti posao preko Hrvatskog društva dizajnera.
Prije su poslodavci tražili motivacijsko pismo i životopis, danas to nije uvijek slučaj. Ponekad vam je dovoljno da vidite nečiji Linkedin profil da steknete dojam o profilu osobe i profesionalnom iskustvu.
Fiktiv je ovim oglasom postigao veliki odaziv na društvenim mrežama
Privlačenje talenata je kontinuirani proces i dobar menadžer uvijek će gledati je li mu na radaru netko kvalitetan i kompatibilan s vrijednostima firme. Bilo bi idealno kad bi, u trenutku kad se pojavi novi opseg posla i potreba za novim čovjekom, organizacija već bila u kontaktu, ako ne i u pregovorima s kandidatom. Organizacija javnih natječaja iziskuje vremena a isto toliko ako ne i više iziskuje proces koji slijedi — intervjuiranje, testiranje i selekcija.
“Mogu li na posao dovesti psa?”
Svako zapošljavanje je rizično. Rizično je za firmu, rizično je za zaposlenika. Da bi nekako umanjili taj rizik ili barem upravljali njime, radimo intervjue i testiranja i u vrlo kratkom vremenu pokušavamo upoznati i procijeniti osobu s kojom bismo trebali raditi.
Psihološka testiranja za male su firme obično skupa no, da je moguće, moj bi izbor za procjenu karaktera uvijek padao na Hermann Brain Dominance Instrument (HBDI). Postoje mnoge metode psihološkog testiranja (MBTI, DISC itd.), ono po čemu se HBDI razlikuje je jasan grafički prikaz karaktera na bazi 4 kvadranta stilova razmišljanja koji možemo vrlo lako usporediti s onim što nam u organizaciji u tom trenutku treba. Osim toga, ako želimo da nam organizacija ima zastupljene različite stilove razmišljanja, s ovim alatom možemo doslovno sklapati tim kao slagalicu, komad po komad.
Uzorak rezultata HBDI metode testiranja
Koliko su stresni za kandidata, intervjui su toliko zahtjevni za onog koji ih vodi. Važno je za organizaciju da intervjui budu profesionalno odrađeni, s pametno odabranim pitanjima jer proces intervjua pruža kandidatu sliku o organizaciji i na temelju tog razgovora pametan čovjek štošta može zaključiti. Da bi se uštedjelo vrijeme, te ako postoji više od 5 kandidata s kojima bi smovoljeli porazgovarati, za prvi korak dobro je napraviti i telefonski intervju. To nam itekako može pomoći da odlučimo želimo li osobno upoznati čovjeka.
Pokazalo se da je u nekoj kasnijoj fazi korisno zatražiti reference i porazgovarati s bivšim šefovima, kolegama, partnerima. Naime, ima ljudi koji će odmah spremno poslati nekoliko kontakata, no ima ih i koji neće. Ako se to pokaže kao problem, onda je jasno da osoba nije u poziciji da ga netko preporuči što nije baš dobro ako se radi o nekome tko već ima iskustva. Ako se potrudite čitati između redova, reference će reći o kandidatu čak i stvari koje nisu nužno pozitivne i o kojima kod odabira treba voditi računa.
Nakon što ispregovaramo uvjete i počnemo uvoditi novog člana tima u organizaciju slijedi period međusobnog upoznavanja i usklađivanja komunikacije, načina rada i izgradnje odnosa. Taj probni rok na neki način je još uvijek period regrutacije jer vam ni jedan psihološki ili tehnički test, pa i nekoliko intervjua s čovjekom ne otkriju toliko koliko svakodnevno iskustvo kad zaista s njim ili njom počnete raditi.
S ljudima nema pravila
Korporacije i velike firme konkurentne su na tržištu rada jer mogu ponuditi dobre uvjete, mogućnost napredovanja unutar sustava, zacrtanu strukturu i pravila, skupu edukaciju. Male firme mogu konkurirati humanošću, jednostavnošću procesa, zanimljivim poslom, manjom birokracijom, većom autonomijom, fleksibilnim uvjetima i dobrom atmosferom.
Pametno je uvijek imati otvoren kanal komunikacije tako da se ljudi u svakom trenutku mogu javiti sa životopisom, motivacijskim pismom, portfolijem ili što je već za struku primjereno. Vjerojatno nema puno takvih slučajeva, ali bilo bi idealno da nam se kvalitetni ljudi javljaju sami od sebe, to bi u principu značilo da imamo dobro posložene odnose s javnošću i izgrađen imidž.
Iz mog iskustva, s ljudima nema pravila. Ima ih koji se dobro prezentiraju i znaju ispregovarati uvjete i plaću, a onda se u poslu pokažu nekompetentni. Ima ih koji u procesu selekcije sve naprave korektno i onda se u poslu pokaže da su sve samo ne timski igrač. Iskustvo pomaže i nakon nekog vremena postanemo malo bolji u procjeni i odabiru, no, treba pripaziti da si zbog nekog superstara ne dovedemo tim u disbalans ili potrošimo previše novaca na lošu investiciju. Ma koliko bio mali ili velik, naš brod plovi i uvođenjem novog člana posade stvari će se promijeniti. Neka to bude nabolje!
