Jutros mi se ništa nije dalo. Kombinacija nekoliko dana napornog rada i nedostatka sna zbog bebe u kući donijela je svoje.

Nisam se mogao motivirati ni za što važno, što mi se rijetko događa. Osjećao sam se potpuno obeshrabreno i poraženo. Previše razmišljajući, pobudio sam sumnje u sebe i zapitao se, je li išta vrijedno napora.

Sjedio sam tako sat vremena i pitao se kako izaći iz tog stanja. Možda da otpišem današnji dan? Da odustanem od projekta, jer nije tako dobar kao što sam mislio da će biti?

O tome sam razmišljao, bar neko vrijeme. Ali dio mene je znao da je ovo blago stanje depresije privremeno, pa sam potražio u svojoj intelektualnoj kutiji s alatom neka rješenja – male trikove uma koji mogu imati učinka na stvarnost.

Evo što pomaže, sedam stvari koje trebate imati na umu (i raditi) kad se osjećate obeshrabljeno i poraženo:

1. Niste u središtu svemira (ne mora se uvijek raditi o vama)

Svi imamo tendenciju stavljati se u središte svemira, i gledati na sve iz perspektive iz koje utječe na nas. Ali to nam može donijeti razne štetne učinke, od samosažaljenja kad stvari ne idu po planu, do sumnje kad nismo savršeni.

Jutros sam, umjesto da brinem zbog sebe, odlučio razmisliti o drugima. Potraga za načinima na koje mogu malo pomoći drugima izvukla me iz egocentričnog promišljanja, a onda se više nisam niti valjao u samosažaljenju – počeo sam razmišljati o tuđim potrebama. Ne sumnjam u sebe, jer pitanje jesam li dovoljno dobar više nije glavno pitanje. Sad je važnije pitanje što drugima treba.

Stoga razmišljanje o tuđim potrebama pomaže kad se osjećamo obeshrabreno i poraženo.

2. Vaš otpor stvarnosti uzrokuje patnju (budite prisutni)

Jutros mi je um bježao na sva druga mjesta i vremena u kojima nisam bio tog trenutka. Kad sam se ulovio kako to radim, fokusirao sam se na sadašnjost.

Sjetite se, sreća znači pristati na to što “jest” umjesto da priželjkujete i brinete zbog nečega što “nije”. Ono što “jest” je ono što i treba biti, jer inače ne bi bilo. Ostalo je samo vaša svađa sa životom. Razmislite malo o tome. To znači da se patnja događa samo kad se odupirete stvarima koje postoje u sadašnjosti.

Iako ne možete kontrolirati sve što vam se događa, možete kontrolirati svoje reakcije na događaje.

3. Više ste od jedne stvari (opustite se i rastegnite svoj identitet)

Svi imamo mentalnu sliku sebe – ideju o tome kakva smo osoba. Kad netko zaprijeti toj ideji, reagiramo defanzivno. Ljudi mogu postaviti pitanje o tome jesmo li obavili dobar posao, a to je prijetnja našoj ideji da smo kompetentna osoba. Neke kritika vrijeđa ili čini ljutima. Ako nas netko lažno optuži i ugrozi našu ideju da smo dobra osoba, naljutimo se i napadnemo tu drugu osobu. Moj identitet mene samog je osoba koja je motiviranja, produktivna i ima sjajne ideje – to mi se jutros našlo na putu. Nisam bio produktivan, pa sam se osjećao poraženo, jer sam podsvjesno brinuo da ustvari nisam onaj tko mislim da jesam.

Rješenje je bilo shvatiti da nisam samo to jedno. Nisam uvijek produktivan – ponekad jesam, ali ponekad i nisam. Nisam uvijek motiviran – ponekad jesam, ali u drugim sam prilikama lijen. I očito je da nemam uvijek sjajne ideje jer to je nemoguće. Istina je da mogu biti mnogo stvari odjednom, a prisjetim li se toga, mogu razvući svoj identitet i učiniti ga manje krhkim. Onda nije važno misli li netko da nisam dobro obavio posao – jer ja ne obavljam posao dobro baš uvijek. Radim pogreške. Nisam savršen. I to je savršeno u redu.

4. Danas je neprocjenjiv dar (učinite najbolje što možete s njim)

Preostao mi je konačan broj dana u životu. Ne znam koliko, ali znam da je broj veoma ograničen. Svaki od tih dana je dar, blagoslov, čudo. Traćenje tih dana je zločin – grozan nedostatak poštovanja prema onome što mi je darovano. I tako se svakog jutra podsjećam da je ovaj dan važan i da moram učiniti najbolje što mogu s njim. Ne znači da moram biti hiperproduktivan ili raditi dok se ne srušim, ali moram učiniti nešto vrijedno.

Ponekad je potreban odmor da se obnovite, jer se na taj način možete regrupirati i pokrenuti druge vrijedne stvari. Ali sjedenje u samosažaljenju nije odmor. Stoga sam ustao, uzemo mog sina i odveo ga u dugu šetnju u kojoj smo uživali, i kad sam se vratio sam se osjećao bolje.

5. Žaljenje čini stvari gorima (pronađite rješenje)

Kad smo u blagoj depresiji, volimo se glasno požaliti svakom tko je dovoljno blizu da nas čuje. Očito, to ne pomaže njima, ni meni. Kad se ulovim u tome, prisilim se na promjenu tona.

U konačnici, nikad nećete stići tamo gdje želite biti na način da se žalite na to gdje ste sada. Svaki korak u životu priprema vas za onaj idući. Žaljenje kao strategija ne pali. Imamo ograničeno vrijeme i energiju. Svaka količina vremena koju utrošimo na kukanje neće nas dovesti ništa bliže nečem vrijednom. Niti će nas učiniti sretnijima.

Da 10 posto energije koju ste uložili u žaljenje primjenite na svoj problem, iznenadili biste se kako se brzo stvari mogu riješiti .(Ponekad to zaboravljam, pa zapisujem da ne zaboravim.)

Radio sam kao životni trener s osobama koje su nakon velikih trauma u životu pronašle snagu za zaokret i naučio da imamo mnogo više moći, autoriteta i utjecaja nad vlastitim životima nego vjerujemo. Kad se prestanete žaliti i gledati sebe kao bespomoćnu žrtvu, otkrit ćete da ste moćniji nego mislite, ali samo ako pristanete prihvatiti ovu stvarnost.

6. Osjećaj obeshrabrenosti i poraza je znak da je vrijeme za promjenu (promijenite se)

Možda je samo stvar promjene perspektive, ili navika. Ali u svakom slučaju, ono što radite više ne pali.

Kad se osjećamo obeshrabreno i poraženo, prvi instinkt nam je da pogledamo van sebe i pronađemo nekoga ili nešto koga ćemo okriviti. Ustvari, trebali smo promotriti svoje osjećaje, misli i planove za odgovor.

Vaš život je vaša odgovornost. Ne možete uvijek promijeniti ono što je u vašoj okolini, ali možete promijeniti svoju percepciju. Smiješno je da, kad promijenite svoj pogled na stvari, stvari se počnu mijenjati i otvaraju put za pozitivno djelovanje.

7. I najmanji korak je napredak (zakoračite ODMAH)

Teško se pokrenuti kad ste ozbiljno zapeli. Tako sam se osjećao prije deset godina, kad sam zapeo u kolotečini nakon što mi je umrlo dvoje bliskih ljudi, a ja sam ostao bez posla. Bilo mi se teško motivirati jer nisam mislio da imam snage za nastaviti dalje. Bilo mi je strašno žao mene. Ali svaki dan sam poduzeo jedan mali korak, to je bio dobar osjećaj, pa sam ojačao.

To sam učinio i jutros – najmanji korak. Upalio kompjuter, otvorio dokument i napisao jednu rečenicu. Takva akcija, toliko mala da djeluje beznačajno, a tako lagana da je bila moguća i kad se osjećam poraženo. Pokazala mi je da je idući korak moguć. Krajnji rezultat je članak koji upravo čitate.

(Prilagođeno s Marc and Angel)