Steve Jobs
Ako promotrite pažljivo, za mnoge uspjehe preko noći trebalo je jako mnogo vremena.
Steve Jobs
Steve Jobs
U posljednjih deset godina, kako se počelo više raditi na razvoju korporativne kulture, osnovali su se odjeli za ljudske resurse, održavaju se radionice na temu managementa, možemo zaključiti kako su šefovi usvojili neke osnovne vještine, da ne kažemo trikove. Kod nas je najviše zaživio savjet o otvorenim vratima gdje šef držeći vrata otvorenima ili odškrinutima, šalje poruku o dostupnosti svojim zaposlenicima. Već smo pisali o tome kako postati najbolji šef na svijetu, a evo koji savjet i znanost potvrđuje kao posebno važan.
Kad menadžeri stvore atmosferu u kojoj njihovi zaposlenici znaju kako njihov šef stavlja potrebe zaposlenika ispred svojih potreba, dolazi do mjerljivih poboljšanja u zadovoljstvu zaposlenika i klijenata odnosno kupaca, boljih performansi kod zaposlenika i manje gubitaka u poslovanju, kaže istraživanje koje su proveli Robert Liden, Sandy Wayne, Chenwei Liao i Jeremy Meuser, a koje je objavljeno u časopisu Academy of Management Journal.
Zaposlenici se osjećaju najviše cijenjenima i ulažu poseban trud u svoj posao i klijente kada njihov šef stvori atmosferu povjerenja, brige, suradnje, pravednosti i empatije. Prema jednom autoru spomenutog istraživanja najbolji od stilova vodstva do sada je daleko od one stare naređivačke politike “Nemoj napraviti to. Napravi ovo.” Današnji šefovi koji služe svojim zaposlenicima puno više trebaju zvučati poput: “Mogu li ti nekako pomoći da to napraviš? Dozvoli mi da ti pomognem. Što ti treba kako bi napravio/la..?” Ovakav pristup pomaže zaposlenicima u postizanju njihovog punog potencijala.
“Tajna” je u tome što zaposlenici svoje šefove gledaju kao uzor i onda jednostavno oponašaju ono što vide. Kada se menadžeri ponašaju kao “sluge” zaposlenicima, stvaraju zaraznu atmosferu visoke produktivnosti od koje svi profitiraju jer radnici postaju vrlo učinkoviti u svom poslu. Takav stil vodstva se naziva služeći stil.
Je li teško promijeniti svoj život? “Iz svoje kože se ne može”, kaže stara poslovica. Pa ipak, neki savjetnici i životni treneri uvjereni su da se promjene moguće.
Jedan od njih je i Ian S. McKenzie s bloga Ian’s Messy Desk. Evo što on kaže:
Mogu li se ljudi zaista promijeniti? Pretpostavljamo da se okolnosti mijenjaju lako i često, ali da se ljudi mijenjaju rijetko, sporo i s velikim teškoćama. Te su pretpostavke pogrešne.
Možemo kad god poželimo odabrati promijeniti one dijelove života koji nas ograničavaju; često odlučimo da hoćemo. Međutim, te odluke kasnije kršimo jer im nismo dovoljno predani. Te odluke moramo pretvoriti u najdublje želje našeg srca, promjene u našim životima koje će nam omogućiti da napokon počnemo zaista živjeti.
Čini se da za životne promjene treba utrošiti godine, ali evo koraka s kojima možete početi danas, i život će vam se zauvijek promijeniti:
Usredotočite se na ono što želite, a ne na ono što ne želite.
Imajte na oku širu perspektivu i držite je se.
Isplanirajte promjenu i radite po tom planu.
Pazite što govorite – riječi su moćni glasnici koji će vam donijeti točno ono što od njih zatražite.
Prisjetite se trenutka kad se postigli uspjeh ili bili zadovoljni nekom situacijom ili stanjem. Gradite na svemu što je tada funkcioniralo, ne na onom što inače ne funkcionira. Zapitajte se: Koje su me okolnosti dovele do toga da se osjećam dobro zbog sebe? Kako sam se osjećao, izgledao, djelovao i reagirao na to što mi se događa u životu? Kako mogu ponoviti taj osjećaj?
Odaberite svoj cilj i razmišljajte o njemu. Ne sviđa li vam se slika koju vidite, zamijenite je boljom.
Budite realni u tome što želite ispuniti. Ne pokušavajte više nego je razumno.
Snaga volje nije važan sastojak, ali odluka i posvećenost jesu.
Ne izmišljajte izlike. Možda postoje stvarni razlozi, ali nema mjesta izlikama.
Mijenjamo život ili da bi smanjili bol, ili da bi iskusili zadovoljstvo. Koji je vaš razlog? Jeste li već iskusili dovoljno boli?
Na Strategu smo već pisali da vam tehnologija i multitasking mogu uništiti kognitivne sposobnosti. Sad ćemo pokazati kako održati mozak oštrim i britkim.
Svi bismo htjeli da nam mozak radi brže i da se lakše prisjetimo informacija. Možda mislite da vam pritom pomažu križaljke, sudoku puzle ili razne aplikacije, ali doktorica psihologije Jennifer Jones, stručnjak u području uspjeha, kaže da ne postoje pravi dokazi da takve igre pomažu u izoštravanju mentalnih sposobnosti. Ona je ponudila dnevne navike koje vam uistinu pomažu da vam mozak raste i bolje radi:
Pratiti cirkadijski ritam najbolji je način za poboljšati snagu mozga, prema Jones. Kad je naš bioritam poremećen, mozak slabije procesira informacije i teže se nosi sa stresom. “Tada naše kognitivne sposobnosti ne rade na način na koji bi trebale,” kaže dr. Jones.
Riblje ulje je puno esencijalne masne kiseline omega 3, i pomaže ukloniti stres, tvrdi Jennifer Jones. “Stres remeti naše kognitivne potencijale,” kaže ona. Riblje ulje potiče rast dendrita. “Kako bi mozak najbolje funkcionirao, moramo imati što više dendrita.”, kaže Jones. Ako ste vegan, sjemenke lana i konoplje također su pune omega 3.
“Vaš mozak treba nove stvari kako bi rastao,” kaže Jones. Izlazak iz komforne zone doslovno vam rasteže mozak i dendriti vam postaju kao velika drveća s punim granama, a ne malo grmlje. Ako vas je primjerice strah javnog govora, trebate više govoriti na sastancima kako bi izašli iz komforne zone.
Jones kaže da nova iskustva koja dolaze s djelovanjem van uobičajenosti i rutine, pomažu mozgu da se razvija. “Sami sebe obilježavamo i identificiramo se s vrlo specifičnim ulogama, a kad u tim ulogama ostajemo, naš mozak ne raste. Bilo što nam stvara veliku ugodu nije zapravo dobro za naš mozak.”, zaključuje.
Ako vam je kao i meni matematika iscprljujuća, trebali bi upravo nju vježbati. “Kad učite nešto novo, a vaš mozak se osjeća kao da želi prilegnuti, tada znate da radite stvari koje vam pomažu mozgu da se neurološki razvija, umjesto da stagnira”, kaže Jones.
Postoji puno istraživanja koje pokazuju da meditacija povećava količinu sive tvari u mozgu. “Ako ne meditirate, kao da jedete brzu nezdravu hranu svaki dan,” kaže Jones. Meditacijom stupate u kontakt s nesvjesnim umom, a umnim fokusiranjem se približavate podsvjesnom umu, području koje je ključno za neurološki razvoj – “80% odluka donosite podsvjesno,” kaže Dr Jones.
Do podsvjesnog uma se dolazi hipnozom, zato i pušači često uspiju prestati nakon terapije hipnozom. Do nesvjesnog se uma pristupa dok spavate, zato najviše možemo utjecati na razvoj mozga odmah prije spavanja. Prije nego što glavu polegnete na jastuk, razmislite što je na vas imalo najveći utisak tijekom tog dana, bilo pozitivan ili negativan, i dozvolite mozgu da to procesira u snovima.
Sigurno ste barem jednom doživjeli neuspjeh. Nada vam je propala, rezultati su vas razočarali. Srce vam se slamalo jer niste dobili ono za čim ste žudjeli.
Svi ljudi znaju što je razočaranje. I dok neki prihvaćaju poraz i odustaju od svojih ciljeva i snova, drugi koriste razočaranje kako ojačali i stvorili nove puteve do cilja – i često postignu više nego su mogli zamisliti.
Što te ljude dijeli od običnih smrtnika? Našli su učinkovite načine za nositi se s razočaranjima, a i vi možete učiniti isto ako pratite ovih 5 savjeta koje je podijelio blog pickthebrain:
Većina nas ne zna jasno odrediti ciljeve. Naše najdublje čežnje postoje samo u mutnom, nejasnom obliku. Ne uspijevamo konkretizirati ideje, zapisati ih i dati im rok ostvarenja.
Ljudi koji se dobro nose s razočaranjima zapisuju svoje jasne ciljeve. Znaju da konkretni ciljevi pružaju smjernice ka ostvarenju snova. Ti unaprijed napisani planovi pomažu im da se vrate na pravi put kad s njega skrenu ili kad ih razočarenje obeshrabri.
Želite stvoriti vlastiti plan? Uzmite nekoliko minuta i konkretizirajte tu mutnu ideju koja vam se dugo mota po mislima. Zapišite je. Napravite plan djelovanja. Nemojte se bojati ako vam izgleda preveliko ili nerealno. Zapisan i konkretan cilj može se tijekom vremena prilagođavati, a nejasne ideje nestaju s prvim znakom nevolje.
Jasni ciljevi će vas podsjetiti da su privremeni neuspjesi samo koraci do ostvarenja snova. Oni će vam pomoći da se fokusirate kako bi cijelo vrijeme znali prema čemu stremite.
Usred bolnih trenutaka, teško je pojmiti da možete izvući korisnu lekciju.
Ali uspješni ljudi iskušavaju poraze kako bi iz njih izvukli vrijedne lekcije. Zapišu ih. Dobro ih proučavaju i pamte kako bi ih iskoristili za uspjeh u sljedećem pokušaju. Ljudi koji obraćaju pozornost na lekcije s vremenom postaju mudriji.
Sljedeći put kad ste razočarani, zapišite tri stvari koje vas je to iskustvo naučilo. Iskustvima se posvetite kao ambiciozni student štivu.
Ništa ne može razočaranje pojačati više od komentara negativnih ljudi. Ti ljudi su najčešće nedovoljno hrabri da prate vlastite snove. Njih nećete vidjeti u izazovnim životnim situacijama, već u dosadnoj rutini i čemeru.
Uspješni ljudi koji su iskusili poraze i pobjede ograničavaju vrijeme provedeno s kukavicama. Oni traže ljude koji ih ohrabruju, koji su mudri i koji im mogu dati iskreno mišljenje o stvarima na kojima trebaju raditi. Takvi ljudi će vam pomoći ustati kad vas razočarenje sruši.
Ako vas pesimisti obeshrabruju, pronađite pozitivne ljude – oni će vas podignuti i potaknuti da idete dalje.
Ustrajnost ljudi često miješaju s tvrdoglavošću.
Uspješni ljudi znaju da to nisu iste stvari. Oni su spremni odustati od strategije koja ne uspijeva, ali ne odustaju od zna. Naučili su mijenjati strategije kako bi pokrenuli biznis koji žele, napisali knjigu ili otrčali maraton.
Ako vam jedan put ne donosi rezultate, nemojte odmah odustati od sna. Ne bojte se pokušati na drugi način ili postaviti nove ciljeve.
Svjestan sam da je to lakše reći nego učiniti.
Ali ako promotrite život uspješnih ljudi, vidjet ćete da su nekako uspjeli održati zanos unatoč poteškoćama. Mnogi su došli iz “komplicirane sredine”, i svjesni su da će svugdje na putu do uspjeha biti povremenih zastoja i ponora.
Vjerojatno najbolnija stvar kod ponora i zastoja je to što najčešće dođu nakon nekog početnog uspjeha. Normalno je da zanos tada mine. Ali kako uspješni ljudi održavaju entuzijazam živim?
Svjesni su da je to razdoblje samo dio puta i potpuno to prihvaćaju. Svjesni su i da 99% ljudi u tim situacijama odustaje, i da ih vrhunski rezultati čekaju iza ugla, ako ustraju još samo malo.
Kako održati entuzijazam? Na razočaranje gledajte kao znak da ste na pravom putu – kao znak da vam vaš san uistinu nešto znači.
Ako ste odlučili pratiti svoje snove, sigurno ćete naići na razočaranja.
Prihvatite ih. Koristite ih kao alat, ne samo za preživljavanje, nego i za napredak.
Uživajte u ludom životnom putovanju. Neka vam razočaranja budu gorivo koje vam daje motivaciju i nemojte baciti bijeli ručnik kad vam nevolje zaprijete snovima.
Ovo je drugi dio teksta o produktivnosti. Prvi, o odnosu produktivnosti i radnog vremena, smo objavili prije tjedan dana. Saznali smo da više radnih sati ne znači i više obavljenog posla. Sad ćemo više pričati o utjecaju tehnologije na produktivnost, našim rastresenim životima i multitaskingu.
Dugo se pretpostavljalo da tehnološki napredak pokreće produktivnost i ekonomski rast. Ali postoje dokazi da nam nije puno podigao standard života. Od 1991. do 2012. godine prosječan godišnji porast stvarnih plaća u Velikoj Britaniji bio je 1,5%, a u SAD-u 1%, prema OECD-u, udruženju većinom bogatih zemalja.
Taj porast plaća manji je nego stopa ekonomskog rasta tijekom tog vremena i puno je manji nego što je bio prethodnih desetljeća. U drugim državama je još gore. Stvaran porast plaća Njemačkoj od 1992. do 2012. godine bio je samo 0.6%, a u Italiji i Japanu porasta gotovo nije ni bilo. A i te brojke ne pokazuju pravu sliku. Stvarna plaća većini je radnika ostala ista ili se čak smanjila, dok je najbogatijima još više porasla.
Teško je pomisliti da je takva ekonomska stagnacija moguća uz nevjerojatan tehnološki napredak, ali to se i ranije događalo. Većina povjesničara ekonomije zna da je porast britanskog standarda nakon prve industrijske revolucije bio iznimno malen. A početkom dvadesetog stoljeća, razvitkom izuma kao što je električna rasvjeta, produktivnost je rasla jednako sporo kao i desetljećima prije.
Taj neuspjeh povećanja produktivnosti novim tehnologijama (osim kratkog perioda od 1996 do 2004) naziva se Solowljev paradoks. Ekonomisti nisu suglasni oko uzroka tog paradoksa. Robert Gordon s Northwestern Sveučilišta smatra da novi izumi jednostavno nisu impresivni koliko se čine, i definitivno nisu dovoljno moćni da ponište utjecaj demografskih promjena, nejednakost i vanjska zaduživanja.
Tehnologija je omogućila radnicima da rade od kuće i na poslu; uz pomoć smartfona, tableta i emaila da budu online i dostupni cijelo vrijeme, na poslu i van njega. I ljudi sve više rade na godišnjem odmoru, ili ga uopće ne uzimaju, pogotovo u SAD-u. Sve to utječe na produktivnost.
John Robinson, jedan od vodećih istraživača na temu iskorištavanja vremena, kaže da je danas najveći problem što “nemamo dovoljno vremena,” jer su nam životi razdijeljeni, previše stimulirani i isprekidani. Ed Hallowell, autor bestsellera “Driven to distraction”, tvrdi da imamo “kulturološki urođen ADD (poremećaj pažnje)”. Drugom riječju, postoji toliko puno distrakcija i stimulansa, da gubimo sposobnost fokusiranja.
Mnoge studije su pokazale da je većina radnika stalno izložena prekidima na poslu. Voditelje uprave i direktore većih tvrtke prekidaju svakih dvadesetak minuta.
Istraživanje je pokazalo da nam nakon svakog prekida treba u prosjeku 25 minuta da u potpunosti povratimo kognitivni fokus. Dr. Gloria Mark profesorica na Sveučilištu u Kaliforniji, otkrila je da se radnike u informacijskom sektoru prekida svake 3 minute – gotovo dvadeset puta u jednom satu ili 73 puta dnevno. A prosječni menadžer doživi prekid svakih osam minuta, što nije dobro za produktivnost. Ometanja su telefonski pozivi, dolazni emailovi, pitanja kolega i krizna stanja. U prosjeku većinu radnika prekinu jednom svakih 8 minuta ili u otprilike 6-7 puta u satu. U osmosatnom radnom danu to je otprilike 50-60 prekida dnevno.
Prosječan prekid traje 5 minuta. Ako vas ometaju 50 puta u danu i svaki potraje 5 minuta to vam uzima 250 minuta, tj. više od 4 sata, odnosno preko 50 posto radnog dana. Kognitivne studije koje su proučavale prekide pokazale su da ometanja zahtijevaju trenutnu pažnju i djelovanje i većina nas dozvoljava ili čak potiče prekide koji će nas odmaknuti od zadataka. Često reagiramo brzo na ometanje, jer nam daje osjećaj dovršavanja, i znamo da se vjerojatno nećemo morati usmjeriti na probleme u bliskoj budućnosti.
Postoje jasni dokazi da multitasking nije učinkovit i da jako šteti produktivnosti. Ne postoje dva zadatka koje možete istovremeno obavljati 100 efektivno. Što više zadataka obavljali odjednom, to će nam više opasti sposobnost razlikovanja važnoga od nevažnoga. Vjerojatno ste već čuli da je multitasking problematičan, ali nove studije pokazuju da nam ubija djelotvornost i potencijalno šteti mozgu. Istraživanje provedeno na Sveučilištu Stanford otkrilo je da je multitasking manje produktivan od obavljanje zadataka svaki u svoje vrijeme. Istraživači su također otkrili da su ljudi koji su redovito bombardirani dotokom elektronskih informacija ne mogu održati pažnju, sjetiti se informacija, ili prebaciti se sa zadatka na zadatak jednako učinkovito kao ljudi koji obavljaju zadatke jedan po jedan.
Zanimljivo je istraživanje provedeno na Sveučilištu u Londonu gdje su otkrili da je sudionicima koji su obavljali više zadataka odjednom tijekom kognitivnih zadataka opao IQ kao ad su pušili marihuanu ili ostali budni cijelu noć. IQ je opao za 15 bodova muškarcima koji su multitaskali i stavilo ih je u mentalni rang osmogodišnjaka. Dugo je bilo smatrano da je kognitivno pogoršanje zbog multitaskinga samo privremeno, ali novo istraživanje provedeno na Sveučilištu u Sussexu otkrilo je da ljudi koji obavljaju više stvari istovremeno imaju manju gustoću mozga u prednjem temporalnom režnju, dijelu mozga zaduženom za empatiju i kognitivnu i emotivnu kontrolu.
Tehnologija, rastresenost i multitasking mogu itekako negativno utjecati na produktivnost. U nastavku ćemo pričati o strategijama rješavanja problema produktivnosti.
(preuzeto s psychologytoday)
Winston Churchill