Vjerojatno ste u životu radili za nekog šefa koji ima očite mane. Bilo da ne zna pristojno komunicirati, loše prenosi zadatke, drži slabu koheziju tima i ne vodi team building i dopušta zaposlenicima da pregore.

Ako ste i sami šef, morate paziti da ne budete destruktivni za ljude, stvari, aktivnosti i poslovne procese u vašoj tvrtki.

Evo koja tri smrtna grijeha svi šefovi moraju izbjegavati: arogancija, nefleksibilna stajališta i izbjegavanje djelovanja.
Budući da ta tri grijeha u sebi obuhvaćaju niz specifičnih ponašanja, objasnit ću svaki posebno:

1. Arogancija

Druga riječ koja opisuje aroganciju je oholost. Iako postoji i pozitivna strana arogancije, oholost može šefove priječiti da učinkovito vode.
Prvo sagledajmo pozitivne strane arogancije. Šefovi i menadžeri mogu biti jako ponosni na svoj posao, na zadatak ili postupak. I taj ponos može biti motivacija da budu učinkoviti, predani, kvalitetni i detaljni. Ponos može biti pozitivan za bilo kojeg radnika.

Ali nažalost negativna strana osobnog ponosa je takozvani “nezdravi” ponos. Kad osoba koristi ponos na štetu drugih, onda je to negativna značajka. Ezra Taft Benson je rekla : “Oholi ljudi stvaraju neprijatelje jer se razmahuju svojim intelektom, mišljenjima, bogatstvom, djelima, talentima.” C.S. Lewis je rekao: “Taština ne proizlazi iz posjedovanja nečeg, nego iz toga što imate više nego druga osoba. Ta usporedba čini čovjeka taštim i oholim. Kad ne bi bilo elementa usporedbe (ili natjecanja s drugima), taština bi nestala.” Dakle u srži nezdravog ponosa jest mišljenje da ste bolji od drugih.

Oholost je često mana koju ljudi lako primijete na drugima, ali im dugo treba da priznaju da je i sami nose. Ohole je šefove je teško naučiti da budu bolji jer su zbog prevelikog ponosa nedodirljivi i nemoguće im je pristupiti. Preponosni šefovi lako se izoliraju i odvajaju od drugih, što može imati razoran učinak na tvrtku jer je komunikacija poremećena.

Zbog prevelike taštine i nedostatka poniznosti šefovi su uvjereni da ne griješe i da su njihove odluke najispravnije. To s vremenom u tvrtki stvara atmosferu straha i slijepog praćenja. Radnici se tada samo usmjeravaju na posao pred sobom i rade samo ono što moraju da ne bi dobili otkaz. U takvoj disfunkcionalnoj atmosferi nema kreativnosti, međusobnog osnaživanja, riskiranja ili slobode govora. Zbog toga su i odluke lošije. Zaposlenici s bradom na prsima neće razmišljati ili djelovati strateški.

2. Nefleksibilna stajališta

Šefovi moraju shvatiti da nisu svi isti. Postoje različiti ljudi i različite situacije. Kada vođa pristupa određenom problemu u tvrtki, mora pokazati dovoljno fleksibilnosti stajališta i sposobnost da se odnosi prema svakoj osobi i situaciji drugačije. Kruto razmišljanje i nefleksibilno stajalište uništavaju komunikaciju.

Iznenađujuće je koliko šefova shvaća svoje mišljenje kao dogmu i zbog toga postaju nefleksibilni i neprilagodljivi. T može biti zbog nezdravog ponosa, nesigurnosti ili čak i nedostatka iskustva. Koji god bio razlog, ako šef čvrsto stoji pri svom mišljenju ili uvjerenju iako postoji i drugi (možda i bolji) put, često će donositi loše odluke. Mnoga su istraživanja dokazala da je odluka bolja ako prvo uključuje divergentno razmišljanje, a potom jasnije konvergentno mišljenje; tj. najbolja ideja najčešće proizlazi iz više razmotrenih ideja. Najgora ideja često dolazi kad šef ne želi uzeti u obzir ideje i mišljenja drugih.

3) Izbjegavanje djelovanja

Neki šefovi misle da će se problem riješiti sam nakon nekog vremena ako ga puste na miru. Njima nedostaje hrabrosti da se suoče s poslovnim problemima i zaposlenicima koji ne surađuju.

Jack Welch je rekao: “Šefovi se moraju suočiti s realnošću a ne s njihovom percepcijom stvari.” Jako malo organizacijskih problema se mogu učinkovito srediti sami od sebe; većina problema vezanih za ljude i poslovne procese najčešće se pogorša s vremenom. Doduše neki se problemi mogu utišati na neko vrijeme i odavati dojam da su razriješeni, ali nakon nekoliko tjedana vrate se, i to najčešće s većim intenzitetom.

Učinkoviti vođe moraju biti dovoljno hrabri i sposobni prepoznati probleme odmah, shvatiti da ih trebaju riješiti, i predano raditi na njihovom uklanjanju. Ako to ne naprave, samo će dodati ulje na vatru i problemi će se uvelike povećati.

Svi šefovi bi se trebali zapitati: “Jesam li ja kriv za neučinkovitost mojih zaposlenika? Radim li marljivo na stvaranju otvorene, iskrene, pozitivne, motivirajuće i povoljne atmosfere za zaposlenike u tvrtki? Jesam li spreman sagledati vlastitu učinkovitost i napraviti potrebne promjene?”
Dobro razmislite i riješite probleme koje možete.
(preuzeto s ismckenzie)