Ovih 10 navika se morate odreći želite li biti produktivni

Autor
Roko Ramov
-

Kad smo produktivni, zadatke izvršavamo učinkovitije i brže, a postižemo i bolje rezultate. Produktivnost utječe na naše samopoštovanje, stoga joj trebamo težiti. Trebamo se organizirati, fokusirati, i raditi. Ali to nije tako lako, pogotovo kad nam neke ružne navike koče napredak. Možda ih niste ni svjesni, ali ovih 10 navika se morate riješiti želite li biti produktivni:

1. Gledanje televizije prije počinka

Nakon napornog dana na poslu, gotovo svima je u navici sjesti pred televizor, i onda se prebaciti u spavaću sobu (u kojoj je najčešće još jedan TV prijemnik), i nastaviti gledati. Mnogi ljudi misle da ih to opušta. U biti ih samo umara. Ponekad izgubite pojam o vremenu gledajući serije (emisije), i odlazite na počinak puno kasnije nego što biste trebali. Izbacite televizor iz spavaće sobe, i spavat ćete dulje i bolje, a ujutro ćete se osjećati svježije. Ako vam nije u spavaćoj sobi, svejedno nemojte ići u krevet netom prije gledanja televizije. To vam remeti san, radije čitajte sat vremena prije spavanja.

Kad se probudite svježi i pozitivni ujutro, na poslu ćete viti produktivniji. Umjesto gledanja TV serija, iskoristite vrijeme pred počinak kako bi rezimirali dan, i razgovarali s partnerom. Osim toga, možete se i učiti nešto vezano za struku (iz knjige, ili internet tečaja), kako bi bili učinkovitiji u struci. Ugasite televizor, obrazujte se, i povežite se s članovima kućanstva.

2. Provođenje previše vremena na društvenim mrežama

Društvene mreže služe kako ostali u kontaktu s obitelji i prijateljima. Ali dok se dopisujemo, postamo, shareamo, gledamo smiješne slike, meme, i linkove, gubimo osjećaj za vrijeme, i trošimo sate skrolajući po News Feedu. Obično prije spavanja volimo provjeriti ima li kakvih novosti, a onda se zadržimo satima, i odlazimo kasno u krevet. Ujutro smo umorni i nesposobni za dugotrajnu koncentraciju, i kvalitetan rad.

I na poslu nas stalno ometaju notifikacije, i nove objave. Provjerimo ima li novosti, i potom se umjesto da radimo, izgubimo u bespuću društvenih mreža. Koncentracija i produktivnost drastično opadaju. Na poslu isključite notifikacije, ili još bolje: nemojte se niti ulogirati na društvene mreže. Umjesto da slobodno vrijeme trošite na “društvenim” mrežama, radije porazgovarajte s kolegom, pročitajte poglavlje knjige, ili najdražeg zabavnog časopisa. Tako se možete zabaviti, a pritom i naučiti korisne stvari.

3. Nedostatak tjelovježbe

Ljudi zanemaruju fizičku aktivnost zbog svojih gustih rasporeda, ali budimo realni – svatko može odvojiti dvadesetak minuta dnevno za tjelovježbu. Prije, ili nakon posla, možete otići trčati 20 minuta. To stvarno nije puno, a donosi toliko prednosti umu i tijelu. Ako ne volite joggirati po gradskim pločnicima, možete obaviti jednostavan set vježbi kod kuće. Imate li vremena, otiđite i na jogu koja vam osim dobre forme, pruža i mir umu, koji vam je potreban za fokusiranost.

Ako vježbate, neće vas boljeti leđa zbog sjedenja, i stresa u uredu. Definitivno ćete se osjećati bolje i zdravije, što će dakako pridonijeti i produktivnosti.

4. Multitasking

Mnogi se hvale kako mogu obavljati više stvari od jednom, ali u biti manje od 2 posto ljudi može uistinu multitaskati. Multitaskingom se ne treba dičiti, jer je on jedan od najvećih ubojica produktivnosti. Fokusiranjem na više zadataka najčešće produžujemo ukupno trajanje posla, a umanjujemo često i kvalitetu.

Potpuna koncentriranost na jedan zadatak donijet će vam bolje rezultate, jer ćete uspjeti nesmetano raditi dulje vremena. Ako vam je multitasking ušao u naviku, organizirajte se, i radite jedan po jedan zadatak, i potom usporedite rezultate s prijašnjima. Bit ćete iznenađeni.

5. Perfekcionizam

Ljudi koji su predani svojem poslu uvijek teže savršenstvu. Ali neki ljudi doslovno nikad nisu zadovoljni svojim radom, što im uzrokuje dodatan stres. Kad težite perfekcionizmu, najčešće bespotrebno analizirate stvari, i fokusirate se na najsitnije detalje. Pažnja na detalje je odlična vrlina (pogotovo ako ste kirurg, ton majstor, ili arhitekt), ali sitničarenjem često trošite dragocjeno vrijeme. To vas umara, i umanjuje produktivnost. Potrudite se što bolje odraditi zadatak, i pazite svakako na detalje, ali nemojte trošiti vrijeme, talent, i energiju na stvari koje ne utječu na ishod zadatka.

6. Preveliki nemar

Spontanost mora postojati u našim životima, i ne možemo sve predvidjeti. Ali što se tiče posla, trebamo dobro organizirati vrijeme. Kad ste nonšalantni, posao će vam se nagomilati. Kaotičan raspored samo urušava produktivnost, i umanjuje uspjeh.

Želite li biti produktivni, naučite organizirati svoje vrijeme. Odredite svoje kratkoročne i dugoročne ciljeve, i vođeni njima, napravite raspored.

7. Pokušavate biti produktivni čitav dan

Nemoguće je biti produktivan i fokusiran cijeli dan. Neki su produktivniji ujutro, neki popodne, a neki noću. Pronađite svoje optimalno vrijeme za rad, i prema tome organizirajte vrijeme.

8. Želite li biti produktivni, ne možete sve obaviti sami

Mnogi ljudi misle da mogu uštedjeti novac ako sve rade sami, ali u krivu su. U biti gube vrijeme (novac): umjesto da se bace na zahtjevne zadatke, bave se bespotrebnim. Manje zadatke treba delegirati, jer nema smisla da se umarate zbog svega. Ovo se pogotovo odnosi na vlasnike biznisa. Outsourcing se isplati, i oslobađa vam vrijeme za dovršavanje bitnih zadataka na vrijeme.

9. Odugovlačenje

Budući da želimo uspješno izvršiti zadatke, često odgađamo njihovo dovršavanje, jer želimo promisliti kako dobiti najbolje rezultate. Ovo uvijek vodi ka kroničnom odugovlačenju, koje remeti produktivnost. Ako želite biti produktivni, vjerujte svojem znanju, instinktu, i talentu, i nemojte se previše propitkivati. Nemojte dozvoliti da zbog odugovlačenja propadnete.

10. Negativnost i stres

Naučite se nositi sa stresom jer vam on remeti fizičko i mentalno zdravlje. Negativnost vodi do letargičnosti, i depresije, koja vam otežava rad. Recept je jednostavan – budite sretni. Izbjegavajte stresne situacije, i naučite kako se s njima nositi. Riješite se toksičnih ljudi, i okružite se pozitivnim. Kad ste sretni, sve vam dolazi lakše. Sreća i pozitivnost pomažu u svakom poslu.

Želite li biti produktivni, riješite se ovih 10 navika.

(prilagođeno s Lifehacka)

Četiri ubojice motivacije od kojih su se najuspješniji naučili obraniti

Autor
Katarina Novak
-
ubojice motivacije

Većina ljudi pogrešno shvaća motivaciju.

Često nam daju generičke savjete da razmislimo o tome “što nas motivira” ili “zašto ujutro ustajemo iz kreveta” ili, omiljen među milenijalcima, “pronađite svoju strast”.

Ali većina ljudi već zna što ih tjera na akciju, znaju prema čemu su (iako možda samo ponekad) strastveni.

Motivacija je, međutim, veoma neopipljiva za većinu nas. Jedan dan je imamo, drugi je nemamo. Poput neke neidentificirane supermoći s kojom se neki rađaju, a drugi je jednostavno nemaju.

Većina nas ima nekog u životu, bliskog prijatelja, suradnika, ili barem nekog tko se pojavljuje često u medijima, za koga se čini da je “to” savladao. Nikad ne izgledaju kao da im je teško ustati rano ujutro, otići u teretanu, prozujati kroz ciljeve koje su sebi postavili.

Sjedimo kod kuće i razmišljamo, što to oni imaju, a mi ne? Kako to sve skupa izgleda lagano kad oni to rade?

Ustvari, motivacija je iznimno kompleksna. Ali veliki čimbenik koji često previdimo nije što stvara motivaciju – nego ono što ubija motivaciju koju već imamo.

Da sve vratimo veoma staroj metafori, problem nije ni mrkva niti batina, nego vitalnost konja.

Ali kako ćemo osigurati da sami postanemo taj zdravi, sretan, gladan konj?

Moramo prevladati tihe ubojice motivacije. Evo 4 provjerena načina za to:

1. Razvijte osjećaj hitnosti

Hitnost je ključ za razvoj motivacije. Ali ponekad je ignoriramo u korist holivudskih aspekata, poput nesebičnih ciljeva ili tragedije kao motiva. Ustvari, jedna stvar koju svaki oblik motiviranosti ima je osjećaj da se to mora obaviti sad i odmah.

Stvar je u ideji da nemamo neograničeno vrijeme na raspolaganju. Osjećaj hitnosti sprečava gubljenje fokusa, jer kad vaš mozak misli da je nešto hitno, ignorira svu besmislenu zbrku u glavi i baca se na stvar koja je prva na redu. Bez hitnosti, gurnut ćemo ciljeve u pozadinu uma kako bismo se bavili drugim, “žurnijim” zadacima, koliko god trivijalni oni bili.

Kako bismo razvili osjećaj hitnosti, moramo se uvjeriti da je baš taj cilj najvažnija stvar u životu. Stoga je bolje kreativni dio posla obaviti prije dijela posla od kojeg živite. Kad uvjerite mozak da je posao koji ste krenuli obaviti važniji od onog od kojeg zarađujete za kruh, svladali ste vještinu hitnosti.

2. Zatvorite sve otvorene petlje

Što sad to znači?

Otvorena petlja je ono što je u našem umu, u pozadini ili svjesno, a još nije riješeno. Imamo ih na desetke odjednom – od kupovine namirnica, dovršavanja izvještaja, odgovora na mailove, poziva članovima obitelji – sve su to otvorene petlje dok ih ne obavimo.

Sve one sjede u našem umu i oduzimaju nam energiju. Razmislite o tome kao do desetak otvorenih aplikacija na vašem kompjutoru ili tabletu – baterija će se isprazniti, čak i ako ga ustvari i niste koristili.

Isto se događa sa svim ovim zadacima koje imate na umu. A energija je ključ održavanja motivacije.

Pokušajte zapisati sve otvorene petlje ujutro i pozatvarati one koje se mogu obaviti za manje od dvije minute odmah, a ostalim dodijeliti vrijeme i datum završetka.

3. Upravljajte ulazima

Ulaz je informacija koja dolazi u mozak na procesiranje. Ne možemo baš kontrolirati što dolazi unutra, ali ono što možemo je utjecati na to da nas većina ulaza potakne prema ciljevima.

To znači da ulazne informacije trebaju biti relevantne, pozitivne i energizirajuće. Na žalost, većina onog što nam dolazi s društvenih mreža nije takvo. Bombardiraju nas glupim filmićima, vijestima za izazivanje panike, nepromišljenim mišljenjima i sadržajem koji je uglavnom irelevantan te štetan za naš razvoj.

Odbacite većinu svoje konzumacije društvenih mreža i gledanja vijesti, ili je barem usmjerite prema pozitivnim i relevantnim pričama.

Kad ste na YouTubeu ili Facebooku, lako se izgubiti pa sat vremena konzumirati posve beskoristan sadržaj. Što nas vodi do idućeg ubojice motiviranosti.

4. Držite se pravih mikro-odabira

Kad je o velikim životnim izborima riječ – odabiru fakulteta, prijavi za posao, kupovini kuće – obično uzmemo dovoljno vremena za odluku.

Kad je o manjim izborima riječ – odlasku na godišnji odmor, odluci o boji zida u dnevnoj sobi, kupovini mobitela – obično izdvojimo nešto vremena, ali se trudimo da ne rasipamo previše energije na njih.

Kad je o mikro odabirima riječ – što ručati, što raditi tijekom pauze na poslu, potruditi se ili ne za još jednu seriju u teretani, koju TV emisiju gledati – obično ih preletimo i idemo dalje. Štoviše, većinu vremena ih niti ne vidimo – samo radimo na autopilotu.

Ustvari, ovi mikro odabiri su puno važniji od velikih – tijekom tjedana, mjeseci i godina oni u potpunosti oblikuju naše živote. Motivirani ljudi naučili su prepoznati kad se donosi mikro odabir, i zašto je važno odlučiti se za pravi.

Pokušajte biti svjesni mikro odabira u svom životu – čim ozbiljnije ih shvatite, više ćete napredovati i lakše ostati motivirani.

(Prilagođeno s Pick the Brain)

Kako uvjeriti nezainteresirane kolege da surađuju s vama

Autor
Roko Ramov
-

Jeste li ikad radili s nekim tko gotovo nikad odgovora na vaše upite (za mišljenje ili pomoć), pogotovo kad vam je njihov doprinos prijeko potreban da krenete dalje? Čini li vam se da vaša pitanja upadaju u crnu rupu? Nezainteresirani kolege i suradnici vam mogu lako umanjiti produktivnost, ako ne pronađete način da ih potaknete na suradnju. Njihova ležernost vas može lako isfrustrirati.

Ali ipak postoji način. Točnije njih 5. Evo kako uvjeriti nezainteresirane kolege da surađuju s vama:

1. Olakšajte kolegama odgovor, tako da postavite jednostavno pitanje

Neki ljudi odgađaju odgovoranje na zahtjeve jer im se čine predugačkima, i onda si kažu da će ih pogledati kasnije (a nikad im se ne vrate). Ovo možete spriječiti tako da im olakšate odgovor. Primjerice, postavite ima “DA/NE” pitanje, kako bi mogli brzo odgovoriti (pitanje formulirajte primjerice ovako “zvuči li ti to ok?”, umjesto da ih pitate “što da napravimo s ovim?”). Neka vam emailovi budu jasni i sažeti, tako da kolege ne moraju dugo čitati i dešifrirati poruku.

2. Najavite se, kako bi mogli odvojiti vrijeme u rasporedu za vas

Zatražite desetominutni sastanak, ili ih zamolite da oslobode kratak vremenski odsječak u svom kalendaru za vas. Potom ih pitajte što vam treba u četiri oka.

3. Ako vam se kolege ne jave, recite im što ćete učiniti po vlastitom nahođenju

Ovo neće uvijek upaliti, ali možete isprobati poslati ovakav mail: “Ako mi ne odgovoriš do ponedjeljka, onda ću klijentima predložiti_______ ,kako bi nastavili proceduru.” Pritom je ključno da osobi ostavite dovoljno vremena za odgovor. Nije u redu napisati “ako mi se ne javiš u sljedećih sat vremena….”. Ostavite barem nekoliko dana kako bi vam osoba mogla odgovoriti, i upozoriti vas “Hej, ipak nemoj to napraviti. Bolje je da….” Naravno, budite kratki i jasni u upitu.

4. Za nezainteresirane kolege promijenite sredstvo komunikacije po potrebi

Ljudi se često žale da im kolega ili suradnik ne odgovara na mail, ali jeste li ih možda pokušali nazvati? Ljudi u pravilu odgovaraju na mailove, ali postoji i puno staromodnih osoba, stoga isprobajte drukčije sredstvo komunikacije. Uzmite telefon, i nazovite ih.

5. Izravno pitajte osobu za savjet, ili pomoć

Ako vam suradnik nikako ne odgovara na upite, zamolite ih za pomoć! Recite im ovako nešto: “Primijetio sam da mi često ne odgovaraš na mailove – želiš li da te pitam na drukčiji način kad mi treba tvoja pomoć i savjet?” To će u najmanju ruku natjerati kolegu da promisli o tom problemu, a možda će vam i reći zašto vam ne odgovaraju, i kako im pristupiti – primjerice inbox im je prepun, i lakše bi im bilo kad bi im došli uživo s važnim upitima, ili barem naznačili mail (flag) kao važan. Možda im odgovara da im pošaljete ujutro, možda predvečer. Tko zna. Objasnite im problem, i pristojno ih zamolite za pomoć.

(preuzeto s FastTrack)

Je li stres uistinu štetan? Evo kako okrenuti stres u svoju korist

Autor
Roko Ramov
-

Ako se stalno nervirate zbog sitnica, stres vam je vjerojatno već oštetio zdravlje. Dokazano poguban, stres može remetiti san, uzrokovati oboljenje srca, rak, i dijabetes.

Kad nemate kontrolu nad njim, može vas izolirati od ljudi, a sama izolacija ima loš utjecaj na mentalno zdravlje.

Ali, koliko god se trudili, stres je nemoguće izbjeći. To se pogotovo odnosi na one čija je društvena i ekonomska situacija nezavidna, jer u njihovom slučaju pritisak može postati nepodnošljiv. Osim tih najozbiljnijih slučajeva, naše svakodnevno odnošenje sa stresom ne mora biti ubitačno, tvrdi Kelly McGonigal, psiholog i predavačica na Sveučilištu Stanford. U biti, ako smo svjesni stresa, i znamo kako ga iskoristiti, može nam pomoći da budemo pametniji, snažniji, i sretniji.

“Stres nije znak da su ne nužno ne znate nositi sa situacijom”, izjavila je nedavno McGonigal na konferenciji Fun Fearless Life. “On je znak da trebate krenuti naprijed”. Istu ideju spominje u svojoj knjizi “Prednost stresa“, i na vrlo popularnom govoru za TED: “Kako učiniti stres svojim prijateljem“.

Iako stres dokazano ubija, McGonigal je uvjerena da nas može povrijediti samo ako u to vjerujemo. Pozvala se na studiju iz 2012. godine koja joj opovrgla stajalište o tome da je stres loš. Godinama je McGonigal nalagala ljudima da izbjegavaju stres. Onda je naišla na tu studiju, koja kaže da su stresna iskustva štetna samo onda kad ljudi vjeruju da jesu, a ljudi koji ga nisu smatrali štetnim, bili su najsretniji.

Može li stres biti dobar za nas? Kako okrenuti stres u svoju korist

Zbog gore navedene studije – kao i mnogih koje podupiru tezu da je “stres dobar” – McGonigal je uvjerena da je stres koristan, jer tjera ljude da se suoče s izazovima. Ona upozorava da su studije koje pokazuju da je stres loš bile provedene na životinjama, koje su bile mučene kako bi održali u potresenom stanju. Kelly kaže da se to ne može usporediti sa svakodnevnim stresom kojeg većina ljudi proživljava.

Biologija nas uči da stres stavlja tijelo u stanje “bori se ili bježi”, i luči se kortizol. U isto vrijeme, naš probavni i imunološki sustav se privremeno gase, kako bi tijelo ostalo u borbenom položaju. Ako smo stalno u takvom stanju (poput gazele koju ganja gepard), to će nam postati biološka navika, i više nećemo moći djelovati na vrhu svojih mogućnosti, tvrdi Leslie Sherlin, psiholog, stručnjakinja za moždani performans, i suosnivačica tvrtke SenseLabs.

Kad osjetite da ste u borbenom stanju (bori se ili bježi), McGonigal savjetuje da na tu tjeskobu gledate kao na znak da se suočavate s nečim što vam je uistinu bitno.

“Preko stresa i tjeskobe, vaše tijelo vam samo govori da vam je do nečega stalo”, objasnila je Kelly.

Kako okrenuti stres u svoju korist? U djelu “Prednost Stresa” McGonigal savjetuje tri načina kako gledati na stres:

1. Prepoznajte stres kad ste pod njim.
2. Budite otvoreni prema njemu, jer je to znak da se suočavate s nečim što vam je važno.
3. Iskoristite adrenalin koji dolazi s “bori se ili bježi” reakcijom, kako bi riješili stvar koja vam stres uzrokuje.

“Ako svjesno odaberemo da ćemo vidjeti prednost čak i u najbolnijim iskustvima, možemo promijeniti svoj odnos prema stresu.”, napisala je Kelly.

Iznimka pravilu

Ali, kao i kod svih stvari u životu, stres može biti negativan, primjerice kod traume, ili raznih patnji. U tim primjerima, pozitivan obrat vam možda može pomoći da bolje funkcionirate, ali to ne znači da vam stres ne djeluje pogubno na tijelo, istaknuo je psiholog Robert Epstein, u svojem osvrtu na Kellynu knjigu.

“Iako strategija koju predlaže McGonigal može mnogima koristiti, postoje tisuće studija koje pokazuju strašan utjecaj stresa na imunitet, raspoloženje, mozak, san, seksualnu aktivnost, i još puno toga”, piše Epstein. “Ako neki ljudi mogu funkcionirati bolje kad im kažemo da je stres dobar, to podržavam. Ali stres je i dalje ubojica.”

(preuzeto s fastcompany)

Stara finska tehnika Sisu: Kako održati mentalnu snagu usprkos nedaćama

Autor
Roko Ramov
-

Bez ikakvog upozorenja, sovjeti su 30. studenog 1939. godine nahrlili na Helsinki. Finska je time bila prisilno ubačena u Drugi svjetski rat.

Zrakoplovi SSSR-a su tijekom opsade bacili više od 350 bombi. Ubili su stotine civila, zgrade su sravnali sa zemljom. A to je bio tek početak. Tri sata nakon zračnog napada, preko 450 tisuća sovjetskih vojnika krenulo maršom prema rusko-finskoj granici. Sovjetskih vojnika je bilo gotovo triput više od finskih. Osim toga, Sovjeti su imali na raspolaganju više od 6 000 tenkova, i gotovo 4 000 ratnih zrakoplova. Finska je, s druge strane imala samo 32 tenka, i 114 zrakoplova.

To je bio početak Zimskog rata. Finci su znali da će mnogi od njih umrijeti. Pitali su se hoće li uopće preživjeti.

Zimski rat

Zima je bila izrazito oštra te godine. U siječnju su temperature dosezale i 40 stupnjeva ispod ništice. Osim toga, budući da je Finska locirana sjeverno, noć je trajala gotovo 18 sati. Brojčano nadjačani, Finci su se borili u hladnom mraku, i ususret sigurnoj smrti su se oslonili na stari tradicionalni koncept: Sisu.

Pojam Sisu je nemoguće doslovno prevesti, ali možemo ga opisati kao nastavak djelovanja usprkos stalnim neuspjesima, i slabim izgledima. To znači biti ustrajan čak i kad ste na rubu mentalnih i fizičkih mogućnosti. Tijekom Zimskog rata, Finci su se mogli osloniti samo na mentalnu snagu koju im Sisu pruža.

Finci su izgubili preko 70 tisuća ljudi tijekom Zimskog rata. Ali taj broj se čini minornim u usporedbi s 323 tisuće sovjetskih žrtava. Do kraja zime 1940. godine, Sovjeti su shvatili da im je dosta. Rat je završio Moskovskim sporazumom 12. ožujka 1940. godine. Sovjeti su tijekom tog rata bili napadali s preko 900 tisuća vojnika. Finci su ih odbili s 300 tisuća domobrana.

Sisu

Emilia Lahti, koja trenutno radi doktorat na Sveučilištu Aalto u Helsinkiju, proučava koncept Sisua i kako se može primijeniti na naše živote. Prema Lahti, “Sisu je koncept koji nalaže da djelujemo usprkos nedaćama i izazovima. Nije toliko bitan uspjeh, koliko je bitno hrabro i odlučno suočiti se s izazovima”. Rekla je i da “Sisu pruža dodatno osnaženje, u situaciji kada dvojimo o tome hoćemo li nešto poduzeti.”

U puno načina je Sisu sličan pojmu “borbenosti” ili “odlučnosti”. Po te dvije odlike se najlakše predviđa uspjeh u životu. Primjerice, istraživanje Angele Duckworth, pokazalo je:

  • Kadeti West pointa (vojne akademije SAD-a) koji su postigli najbolje rezultate na testiranjima odlučnosti, imali su veće šanse za uspjeh od svojih kolega.
  • Studenti najcjenjenijih privatnih sveučilišta u Americi (Ivy League) koji su pokazali više odlučnosti (prkosa), imali su bolji prosjek ocjena od kolega – iako su na testovima općih sposobnosti (SAT testu) imali slabije rezultate, i nisu bili toliko “pametni”.
  • Usporedbom dvoje vršnjaka koji imaju različitu razinu obrazovanja, pokazalo se da preko odlučnost (borbenost) preciznije predviđa tko će stjeći bolje obrazovanje.
  • Mladi natjecatelji na državnom natjecanju u slovkanju bili su bolji od vršnjaka ne zbog IQ-a, nego zbog odlučnosti, i predanosti vježbanju.

(više o istraživanju ovdje)

Ali Sisu je ipak dublji pojam od odlučnosti. To je mentalna čvrstoća, koja vam daje neslomljivu volju i ustrajnost da podnosite breme svojih odgovornosti (koje god one bile). To je sposobnost ustrajanja, i borbe unatoč najmanjim izgledima za uspjeh. Sisu nije ni puka ustrajnost. Na Sisu se oslanjate kad imate osjećaj da vam ništa drugo ne preostaje.

Neuspjeh je samo događaj, nije dio vaše osobnosti

Joshua Waitzkin, natjecatelj u tai chi-u, i prvak u šahu, kaže: “Na najvišoj razini natjecanja, najčešće uspijeva onaj koji određuje način i “ton” borbe”. Vaša mentalna snaga – vaš Sisu – određuje ton borbe.

Većina ljudi se poistovjećuje sa svojim bitkama. Neuspjeh smatraju znakom svoje osobnosti. Ljudi koji imaju veliku mentalnu snagu sebe definiraju kroz ustrajnost. Na neuspjeh gledaju kao na događaj. Neuspjeh se dogodi osobi, ali nije dio osobe. Ovakav stav je vodio Fince kroz Zimski rat. U susret neuspjehu, smrt, i nevjerojatno malim izgledima za pobjedu, njihov Sisu im je dozvolio da sebe smatraju neuspjehom.

Svima nam ponekad mentalna i fizička snaga iščezne. Uvijek će biti razdoblja kad nas opetovani neuspjesi spuštaju, i kad trebamo naći vatru iznutra. A vrlo često će biti i trenutaka kad ćemo se morati suočiti s minornim izgledima za uspjeh. U tim trenucima, sjetite se Sisua.

  • Kad pokrećete biznis, iako se nemate kome obratiti za smjernice: Sisu.
  • Kad vam fali tri kilometra do kraja utrke, i imate osjećaj da ne možete dalje: Sisu.
  • Kad vam ponestaje “goriva”, i jedva držite oči otvorenima jer se cijelo popodne brinete o djeci, a morate pronaći snage da spremite prezentaciju za sutrašnji dan na poslu: Sisu.
  • Kad na ramena stavite šipku s utezima, i pripremate se napraviti čučanj s kilažom koju dosad nikad niste isprobali: Sisu.
  • Kad ste usred bezvoljnog razdoblja, koje nikako da prestane: Sisu.
  • Kad imate osjećaj da ste isprobali sve kako bi postigli svoj cilj, a niste još uspjeli: Sisu.

Svi nekad iskusimo neuspjeh, ali ljudi koji imaju iznimnu mentalnu snagu znaju da je neuspjeh samo događaj, a ne dio njihovog identiteta. Sisu.

(izvori: Wikipedia, James Clear)

Kako naučiti pregovarati? Evo priče Yurija Krumana, stručnjaka u tom području

Autor
Roko Ramov
-
kako naučiti pregovarati

Karijera Yurija Krumana bila je šarolika, i bogata. Završio je pravo, potom je radio kao pisac, urednik, i publicist, da bi danas bio jedan od cjenjenijih govornika, i konzultanata za pregovaranje u New Yorku. Također je savjetnik za Startupove, poslovne procese, marketing, brendiranje, i poslovne strategije.

Kako naučiti pregovarati? Evo Yurijeve opsežne priče:

“Odrastao sam okružen snažnim i brilijantnim ženama, ali one su, kao i mnogi ljudi imale jedan problem – nisu znale pregovarati. Nisam ni ja znao.

Moja majka je profesorica s doktoratom. Jedna baka mi je bila doktorica 1940-ih godina. Njena sestra također. Jedna tetka bila je zubarica u Minsku početkom prošlog stoljeća.

Moju sestru je isprva zanimao modni dizajn, ali se prebacila, i diplomirala na poslovno vođenje, i ubrzo shvatila pravila igre.

Oženio sam genijalnu i snažnu ženu kojoj je pregovaranje u krvi – i važno za posao. Ja sam joj bio potpuna suprotnost.

Bol, suze zbog ne dobivanja promaknuća ili povišice; uvrede, ljutnja i prijezir zbog riječi i dijela šefova (koji su svi bili muškarci), i danas su sa mnom.

Kako je to moguće? Tako sam naporno radio! Znam da sam najpametniji i najbolji radnik, koji ima najviše ideja i objava, osim toga najmarljiviji sam – a opet ništa.

Dok sam bi dječak, to je bilo još izraženije. Žene u mojoj obitelji su proživjele pakao Sovjetskog staljinizma i antisemitizma, bile su pod stresom zbog emigracije i asimilacije, a uz to je bilo i rastava, i još gorih stvari.

Kako je moguće da su u Americi, zemlji jednakih, izgubile svoju moć? Godinu za godinom, iz mjeseca u mjesec, bio sam frustriran zbog zlobnih muškaraca koje nisam ni vidio.

Otkrijte što je uzrok vašeg problema

Što se tiče mog razvoja, bile su mi potrebne ogromne promjene sistema kako bi napokon došao na pravi put. Pregovarati nisam naučio ni na studiju prava, ni radeći u financijama. Nisam ni upio znanja čitajući knjige i blogove o biznisu.

Morao sam prokopati duboko u djetinjstvo – koje je bilo preplavljeno sovjetskih židovskih normi za ponašanje – kako bi otkrio uzrok svojeg problema. Prodaja je u mojoj kulturi bila stigmatizirana, a pogotovo se prezirala samopromocija.

Mi smo bili “iznad” pregovaranja i besramnog komercijalizma. Bili smo pre kulturni i pristojni za takvo što. Potiho smo patili, ali održali smo ideale i čestitost. Svijet se bio okrenuo protiv nas, i nikome nismo mogli vjerovati.

Ali polako sam počinjao shvaćati prednosti traženja bolje cijene, ili bolje plaće i titule; uvidio sam da je ćaskanje moćan alat za dodvoravanje, i da je dobro proučiti podatke o osobi s kojom tek trebam pregovarati.

Takve male lukavštine prije su mi bile gnjusne. Ali kad sam dobro promislio, shvatio sam da mi je dosta mučeništva i patnje.

Moja žena potječe iz poleđine gdje je cjenkanje “dobar dan”. Ako to ne prakticirate, drugi će vas osuđivati, i izbjegavati. Njihov pojam srama dijametralno suprotan mojoj tradiciji.

Ako ne pregovarate, propast ćete. Kratko i jasno. Kad sam dobio uvid u takvo razmišljanje, kako sam mogao stajati sa strane, i šutjeti? Zbog čega? Kako bi udovoljio nekakvim nejasnim idealima? Ne hvala. Dajte mi radije taj popust.

Vježbajte pregovaranje na razne načine

U početku su mi pregovori bili pravo mučenje. Vježbao sam na tržnici u Maroku, potom u Izraelu. I upalilo je! Uspjeh je iznjedrio novi uspjeh, i postajao sam sve hrabriji.

Uskoro sam se (dok sam bio nezaposlen), usudio pregovarati za veću početnu plaću s novim šefom. Iznio sam činjenice i brojke na stol, i odlučno tražio 10 tisuća dolara više (godišnje), plus neke izmjene u ugovoru. I dobio sam upravo to što sam tražio!

Drugom zgodom, odbio sam ugovor o djelu, kako bi dobio ugovor na neodređeno (sa svim beneficijama, tvrtkinim mobitelom, i slično), a to sam uspio samo jednim direktnim zvanjem šefa uprave. Ispalo da je on vrhunski (i nemilosrdan) pregovarač. Naučio sam mnogo stvari radeći s njim, i onda sam sredio ogroman popust na najam softwarea za tvrtku.

Još jedan bitan faktor je nužnost, majka svih izuma. Kad imate ogromno studentsko dugovanje, i živite na Manhattanu, brzo ćete početi tražiti bolji, brži, jeftiniji način za sve – točnije ODMAH ćete krenuti. Ne kasnije, ne sutra.

Odgovor će često biti “da”

Žurba i nužnost vam često očvrsnu samopouzdanje. Zašto ne? Ako ne pitate, odgovor će uvijek biti “ne”.

U biti, vrlo često je dogovor “da”. To je možda zato što drugi imaju slaba očekivanja, i već su mentalno pristali na nižu cijenu. Možda ta osoba smatra da je pregovaranje grijeh, i samo se želi zaključiti posao što prije, i oprati ruke.

Što se tiče plaće i povišice, tvrtke često odvajaju sa strane novac za to. Možete možda dobiti i višu titulu. Pri ugovaranju s dobavljačima, često ćete se ugodno iznenaditi njihovom spremnošću na promjene uvjeta.

Pitajte i često ćete dobiti – bilo da je riječ o nekim dodatnim beneficijama, partnerstvu, promaknuću, ili nekoj drugoj prednosti. Budite kreativni.

Prestanite vjerovati u mitove o pregovaranju

Pogrešno je smatrati da druga strana neće popustiti. Ljudi su ipak samo ljudi. Često žele udovoljiti, biti pristojni, i pomoći, ali morate ih pitati.

Suludo je i misliti da je cjenjkanje znak neprofesionalnosti. Pokušajte pregovarati s vašim šefom, barem za probu. Ako se znate založiti za sebe, i ako ste spremni pregovarati, pokazat ćete mu da imate:

  • Samopouzdanje
  • Smisao za biznis
  • Da ste sposobni dobro se pripremiti
  • Interes
  • Predanost

Ako vaš šef ne cijeni ove osobine, onda nemojte raditi za njega!

Kako pobijediti u pregovorima

Za pobjedu u pregovorima ključno je razumjeti uvjete poslovanja, vaše i tuđe motive, i željene rezultate.

Prvo, morate znati koliko vi vrijedite svojem šefu, klijentima, i dobavljačima. Istražite tržište, prave cijene, i marže. Pitajte ljude iz struke.

Budite hrabri, riskirajte – ali to činite pametno, i uz pripremu. Granice ugovora su često šire od vaših vlastitih ograničenja.

Uzmite papir i zapišite što želite poručiti. Naglasite gornje i donje granice, i držite ih se. Što više brojki i podataka koristite, to bolje.

Pronađite partnera s kojim ćete vježbati pregovaranje. To je u idealno slučaju prijatelj ili partner koji ima iskustva u vođenju tvrtke, ili u odvjetničkoj praksi.

Želite da to bude osoba koja zna s ljudima, da bude pažljiva i iskusna, koja poznaje govor tijela, i vaše snage i slabosti. Neka vam kažu svoj dojam.

Nakon toga, potrudite se da ispravite probleme na koje vam je prijatelj ukazao. Onda obavite posao.

Kako naučiti pregovarati? Razvijte pregovarački um

Um pregovarača, kad ga prakticirate danima, tjednima, mjesecima, godinama, može biti ogromna prednost. Vježbajte pregovore svakodnevno – u lokalnim trgovinama, kafićima, buvljacima.

Pronađite kupone online, i tražite najniže cijene na internetu. Kad dostignete ovo stanje uma, nitko vas neće moći preveslati. Nanjušit ćete prevaru na kilometar, i nećete biti žrtva marketinga.

U početku će vam svakako biti teško izaći iz komforne zone, ali to je nužan korak. Nećete apsolutno ništa izgubiti, a često ćete i razviti samopoštovanje, i hrabrost za ostvarivanje velikih stvari.

Znate pravu cijenu stvari i usluga. Postavite konkretne uvjete. Budite samouvjereni. Bit ćete šokirani koliko često ćete pobjeđivati.

S vremenom će vam pregovaranje postati užitak i navika, poput tuširanja. Jedino što možete izgubiti je patnja, frustracija, i vlastita ograničenja.

Novac i zdrava slika sebe su svakako odlične prednosti vrhunskih pregovarača.

Nemojte ostaviti “novac na stolu”

Žene i muškarci tijekom radnog vijeka trebaju naučiti pregovarati. Propustite li sad tih nekoliko tisuća više godišnje, pred mirovinu ćete ostati bez potencijalnih milijuna.

Slabija titula može usporiti nečiji razvoj. Preuzmite odgovornost za svoju karijeru, naučite pregovarati sa šefovima, poslovnim partnerima, i klijentima.

Često je upravo stvar koju mrzite (pregovarati) upravo ono što vam je potrebno za napredak. Drugom riječju pregovaranje je KLJUČNA poslovna vještina.

Sad poduzmite teški korak. Potom vježbajte, i vježbajte, dok se ne usavršite. Brzo ćete vidjeti prednosti.

Vratit ću se na brilijantne žene iz moga života. Među njima ima novinarki, direktorica, vrhunskih znanstvenica, konzultantica, inženjerki, bitnih odvjetnica, bankarica, menadžerki i slično.

Toliko često su se tijekom “najbitnijeg razgovora” sa šefom ili klijentom, potpuno smrznule.

S druge strane, muškarci sa slabijim diplomama i ocjenama, muškarci koji imaju lošije radne navike i manje iskustva, često su ih pregazili: pregovaranjem bi dobili veće plaće, promaknuća, titule, ugovore, i pogodnosti. I to su uspjeli unatoč užasnom ponašanju, seksizmu, i odurnom šovinizmu.

Zauzmite se za sebe

Te žene su mi se tijekom proteklih nekoliko godina obratile, i izrazile gnušanje prema muškarcima na poslu – gade im se muški šefovi, direktori, itd.

Koliko bi frustracije, suza, razočaranja, i vremena mogli uštedjeti kad bi samo malo vježbali pregovaranje, i obavili jednostavna istraživanja? Imali bi stotine tisuća dolara više, živjeli bi bolji život, i osjećali bi se bolje u vlastitoj koži.

Dame, glavu gore! Nije sramotno, riskantno, grubijanski, ni arogantno, obznaniti vlastitu vrijednost na pregovorima. Kao i za sve dobre stvari u životu, bitno je biti predan, i planirati.

Ako se ne promijenite, zauvijek ćete ostati rob vlastitih sumnji i teoretiziranja. Taj teret vam je nepotreban.

A kad se odvažite, svijet je vaš, bez obzira u kojoj se trenutno situaciji nalazili. Ako se ne zauzmete za sebe, tko će to učiniti umjesto vas?

I budite svoji, zbog sebe. Ako nećete sada, kad ćete krenuti?”

(preuzeto s workawesome)

Neočekivana strategija za ulaganje u sebe: nikad ne jedite sami

Autor
Tomislav Milić
-
ne jedite sami

Trent Hamm sa Simple Dollara ovaj tjedan ima izvrstan članak na temu kako uložiti u sebe, ali bez novca. On je inače jedan od ponajboljih blogera na temu osobnih financija, a ovaj njegov poduži članak zaista vrijedi pročitati u cijelosti.

Ono što je nama zapelo za oko je treća po redu od devet strategija koje on predlaže, “Nikad ne jedite sami”. Evo što kaže:

To je i naslov veoma zanimljive knjige Keitha Ferrazzija i Tahla Raza koja se bavi jednim središnjim uvidom: vrijeme obroka je vrijedno vrijeme za gradnju odnosa, a kad odlučite jesti sami, žrtvujete tu priliku.

Ideja je jednostavna: pronađite način da svaki obrok jedete u društvu, bilo člana obitelji, prijatelja, suradnika ili nekog četvrtog, te provedite svaki obrok u aktivnoj diskusiji s osobom koja jede s vama. Dio vašeg cilja trebao bi biti i taj da sugovornika navedete da govori, te ga aktivno slušate i promišljate, jer je to najbolja prilika da nešto naučite, ali i izgradite čvrstu povezanost s tom osobom.

Pokušajte isplanirati tko će vam biti društvo za svaki obrok koji jedete te se potrudite taj obrok pretvoriti u pamtljivu prigodu za razgovor.

Ja, primjerice, uživam u svojoj ulozi roditelja kad svakog dana doručkujem sa svojom djecom i jedem obiteljsku večeru sa svojom djecom i suprugom gotovo svake večeri. Ako nisam s obitelji na večeri, to znači da sam s nekom drugom skupinom u mojoj zajednici. Preko tjedna su mi ručkovi najteži, jer ću ih ili preskočiti (kako bih bio produktivniji u nečem drugom), ili ću povremeno jesti vani s drugima, ili svratiti do prijatelja doma na ručak.

Pokušavam nikad ne jesti sam, jer je jedenje s drugima zlatni rudnik za izgradnju odnosa s drugima, a ne košta nas ništa osim stvarne cijene obroka.

Trent ima pravo – koliko ste puta pojeli ručak za svojim radnim stolom, umjesto da ste tih 15 ili 20 minuta uložili u to da istodobno sjednete s kolegom za stol u kantini ili na klupu u parku? Ili na brzinu nešto progutali s nogu kod kuće, umjesto da sjednete za stol sa svojom obitelji?

Vrijeme koje trošimo na jedenje ionako ćemo potrošiti, radije neka to bude u društvu drugih. Podijelimo li obrok s nekim, bit će ugodniji, a ostat će nam jača povezanost za budućnost.

Potraga za poslom: koje 4 pogreške većina pritom radi

Autor
Roko Ramov
-

Kad se prijavljujete za posao, često primijetite ako ste napravili neku pogrešku. Primjerice, zaboravili ste poslati CV, ili ste poslali staru verziju. Uputili ste otvorenu molbu gospodinu Vanji Lepuru, a onda shvatite da je Vanja Lepur žena. Potraga za poslom nije lagana, i često niti ne znate da griješite.

Možda mislite da ste sve dobro napravili,, ali postoje neke ustaljene tehnike koje kandidati koriste, jer misle da su ispravne. A u biti im upravo te strategije često onemogućavaju da dođu na toliko željen razgovor za posao.

Kako bi povećali izglede za dobivanjem posla, riješite se ove 4 pogreške, i isprobajte učinkovitije tehnike:

1. Prijavljivanje na što više mjesta

Ljudi često igraju na zakon velikih brojki. Na što više mjesta pošaljete životopis, to je veća šansa da će vas netko pozvati na razgovor, zar ne?

Pa, i ne baš. Jer prijavljivanjem na stotinu pozicija, ne stignete prikladno proučiti tvrtku i radno mjesto. Nemate vremena za prilagodbu životopisa poziciji, i niti za kontaktiranje zaposlenika tvrtke koji vam mogu dati korisne informacije.

Ponekad se kandidati prijave i na više pozicija u istoj tvrtki, misleći da će im to povećati šanse da ih prime. A u biti tako odašiljete sljedeću poruku: Ne znate što točno želite, očajnički želite bilo što, i ne znate koje su odgovornosti na svakoj pojedinoj poziciji. U svakom slučaju, to nije dobro.

Ispravak: Bitna je kvaliteta, a ne kvantiteta

Umjesto prijavljivanje na svaki polurelevantni posao u krugu od 50 kilometara, zapišite nekoliko tvrtki u kojima bi uistinu htjeli raditi, i proučite sve o njima. Kad im se otvori radno mjesto, pažljivo izradite prijavnicu – podesite životopis tako da pokažete iskustvo, napišite jedinstvenu otvorenu molbu, i prethodno pitajte nekog zaposlenika tvrtke što vam treba da se istaknete.

Ovaj put je duži i teći, ali uvelike vam povećava izglede za dobivanja razgovora.

2. Prijavljivanje odmah

U redu, suzili ste izbor na najpoželjnije tvrtke, i jedna je upravo otvorila radno mjesto za koje ste kvalificirani. Odlično! I vi odmah prikupite dokumente i pošaljete ih na mail, u nadi da će ljudski resursi cijeniti to što ste prvi poslali, i zato vas odabrati.

Ovo nema veze s istinom.

Ispravak: Pričekajte barem jedan dan

Vrlo često najbrže poslane prijavnice budu nepotpune i loše. U brzini se često zaborave detalji – ispravna imena, dodatni materijali, itd. Bolje je da uzmete dan, dva, kako bi nadopunili, prepravili, i podesili materijale, ubacili sve potrebno. Čak možete zamoliti nekoga da to pregleda (po mogućnosti zaposlenik te tvrtke). Kvaliteta prijavnice puno je bitnija od brzog slanja.

3. Očajnička potraga za poslom: Slanje životopisa neovlaštenim osobama

Vratimo se ljudima koji rade u tvrtki u kojoj bi vi htjeli. Upoznali ste ih: odlično. Pitali ste ih kako je raditi tamo: super. Poslali ste im životopis na mail uz poruku: “Hej, evo mog životopisa – pa mi javi ako ima nešto prikladno za mene!”. Ovo baš i nije najbolji potez

Možda će vam se nekad i posrećiti, ali rijetko kad tvrtka traži upravo ono što piše u vašem životopisu. Osim toga, tražite daleko previše od osobe koja vam je već puno pomogla samim opisom tvrtke. Ne može vam ona podešavati životopis.

Ispravak: Napravite standardnu prijavu, potom razgovarajte s poznanikom

U redu je (čak i poželjno) pitati vašeg poznanika savjet prije nego se prijavite. I ako u procesu zapošljavanja on/ona preporuči vas, to je izvrsno. Ali nemojte pretpostavljati da će se to dogoditi. Iskoristite primljene informacije, i potom se potrudite napraviti što bolji životopis, kao što bi to i svi drugi učinili.

4. Slanje prijavnica za poziciju za koju niste kvalificirani

Nemojte me krivo shvatiti: svatko se treba prijaviti na radna mjesta koja su mrvicu iznad njihovih kvalifikacija. Nije loše ciljati na visoko – osim toga, možda ste i kvalificiraniji nego što mislite, a uz dobru pripremu, i malo sreće, možda dobijete razgovor.

Ali postoji razlika između prijavljivanja za posao koji je mrvicu iznad vaših mogućnosti, i posao s kojim nemate veze. Primjerice: prijavljujete se na visoku menadžersku poziciju, a nikad niste vodili tim od 10 ljudi, pokušavate se prijaviti za poziciju šefa upravljanja kvalitetom, jer vam zvuči kul, iako nemate pojma što se tu sve radi –ali nema veze, shvatit ćete s vremenom. Mnogi ljudi misle da mogu svoj nedostatak iskustva nadoknaditi entuzijastičnom prijavnicom, ali sektor zapošljavanja ne pada na takve trikove.

Ispravak: Fokusirajte se na prave poslove za vas

Bolje je dragocjeno vrijeme utrošiti na prijavljivanje na pozicije koje su u skladu s vašim vještinama, i iskustvom. Potrudite se prijaviti za mjesto koje vam savršeno odgovara sadržaju životopisa, i tek onda možda nadodajte pokoji posao “izvan dosega”.

Možete razmotriti i pristup Kati Reston: “Umjesto da se direktno prijavljujete za visoko mjesto, pošaljite spekulativnu aplikaciju. Naznačite da je tražena pozicija ipak za nekoga iskusnijeg, ali recite da ste zainteresirani za rad na nekoj drugoj poziciju.”

Znamo da potraga za poslom nije nimalo lagana. Pokušajte se staviti u šefovu kožu, i pokušajte napraviti što bolju prijavnicu izbjegavajući ove četiri ustaljene pogreške.

(prilagođeno s Lifehackera)

1...585960...150Stranica 59 od 150