Prije dvadesetak godina djeca su se odgajala na način da je škola svetinja, odnosno škola ispred svega, a to znači dobre ocjene i uzorno vladanje. Škola i pisanje zadaće su bili prioritet pa tek nakon ispunjenih školskih zadataka dijete je moglo razmišljati o izvannastavnim aktivnostima, igri itd.
Školovanje je toliko bitno da kad netko kaže da ne može napraviti nešto jer uči to je svetinja u koju se ne sumnja i ne dira. Ekvivalent i nastavak školskoj bi jedino bila ona izlika “imam puno posla, ne stignem”, poslovna filozofija. No zapravo najgore što možete napraviti je odgojiti dijete da slijepo pohađa školu, postigne odlične ocjene i onda nađe posao (krizu i nedostatak istih trenutno nećemo spominjati). Naravno, ovo se ne odnosi na situacije kada dijete želi postati liječnik ili pilot i zna to.
Kao poduzetnici trebali bismo djecu odgajati tako da znaju što je to sloboda, jer poduzetništvo zaista jest jedan oblik slobode koji možemo osjetiti u životu. Ako odgajamo dijete u smjeru poduzetništva automatski ga pripremamo da po početku svoga poslovnoga staža ne ovisi o nikome, nego samo stvara prilike i prihode što nije zanemarivo pogotovo ako se za fakultet ili prekvalifikacije dizao kakav kredit. No što konkretno možemo napraviti kako bismo potomstvo usmjerili u solo biznis?
Zaboravite džeparac za pomaganje u kući
Nemojte djeci davati novce za izvršenje nekog kućanskog posla. Iako se čini u redu naučiti dijete da treba nešto raditi kako bi dobilo novac, ovaj način zapravo govori da mijenjamo svoje vrijeme za novac. Koliko dugo radimo, na primjer sat vremena peremo auto, za to ćemo dobiti odgovarajuću naknadu. Ovaj princip ne funkcionira u svijetu poduzetništva gdje naplata kao omjer utrošenog vremena često nije relevantan način dobivanja prihoda.
Razgovarajte o važnosti poduzetništva
Djeca ne mogu shvatiti najbolje razliku između posla i poduzetništva već će sve percipirati kao obvezu koju moraju napraviti. Zato je važno da im objasnite zašto je poduzetništvo važno. Recite im kako je život kratak, a vrijeme je (a ne novac) najvažniji resurs koji imamo. Objasnite im kako 40 sati u radnom tjednu je puno od života za neki posao u kojem ne uživamo. Nasuprot tome poduzetništvo im može osigurati novac i dozvoliti da žive život kako oni žele.
Pomozite im oko njihovog malog biznisa
Pitajte dijete što vole raditi npr. dijete jednog poduzetnika je htjelo raditi vodiče za video igre. Tata mu je pomogao napraviti web na kojem ih objavljuje i prodaje. Zarada naravno nije značajna, ali iskustvo koje dijete time dobiva je neprocjenjivo. Ako vaše dijete voli nešto raditi popričajte s njime kako bi se to moglo plasirati u svijet poduzetništva, tko zna, možda dobijete ideju za neki novi start up.
Neka uči iz vašeg primjera
Znanstveno je dokazano da djeca slušaju što im govorite, ali zapravo “kopiraju” ono što – radite. Vaša postignuća će ih naučiti što je sve moguće u životu, a vaš posao što je sve potrebno kako bi to postigli. Ako ste zarobljenik nekog posla vaša djeca to vide. Vide s koliko mrzovolje idete ili dolazite s posla i percipiraju posao kao nešto grozno u životu. Ako ste poduzetnik, svojoj djeci pokazujete kako živjeti slobodno pa svakako budite primjer osobe koja voli svoj posao, naučite svoju djecu zašto volite svoj posao i kakav život vam vaš posao omogućuje.
Uključite dijete u svoj posao
Postoje manji zadaci koje možete dati djetetu. Mogu vam pomoći nešto pripremiti, pospremiti neke stvari ili napisati par rečenica u nekoj ponudi koju šaljete. Kad narastu mogu i sami odgovarati na vaše mailove ili pružati pomoć korisnicima. Ili poput poduzetnice Kristine Ercegović možete dok vodite event za odrasle (njezin projekt Business cafe), djetetu delegirati vođenje „eventa“ za djecu vaših klijenata koji se odvija paralelno (zapravo vrtić za djecu sudionika na BC-u.)
Upravo smo Kristinu pitali o odgoju djeteta u smjeru poduzetništva i odlučili vidjeti je li se praksa poklapa s ovim teoretskim djelom kojeg smo iznijeli u prvom djelu teksta.
Luka (na slici) ima svoje planere i stalno nešto zapisuje, ima 6 i pol godina te kreće na jesen u školu. Od treće godine ima blagajnu pa je “otvorio dućan”, a sad trenutno ima sedam “svojih firmi”. Obiteljskog poznanik mu je napravio žigove s imenima firmi koje je sam osmislio.
Kako si primijetila da Luku zanima poduzetništvo?
U nekoliko navrata sam ga pitala što želi biti kad odraste – uglavnom mi govori da želi imati svoje firme, jednom je spomenuo da želi imati svoj restoran – i još dvije firme.
Kad je imao tri godine stric mu je poklonio blagajnu kao igračku, s Eurima kao virtualnim novcem i pitao me često koliko nešto košta, a kad bih ja rekla npr. 100 kn, onda je njegov odgovor bio „OK mama to je u kunama, a koliko je to u eurima?“. U stanu je potom jedno vrijeme oformio dućan, uzimao meni stvari pa mi ih prodavao nazad. Tata mu isto ima svoju firmu i slagao je tamo papire, ali i dogovorio satnicu prethodno…
Meni ponekad pomaže s papirima kad nešto radim od doma, npr. slaganje i odlaganje, ali sve je uvijek bilo na njegovu inicijativu. Ponekad sam ga usput povela na putu za posao/vrtić do knjigovodstva pa mu objasnila što i zašto radim jer ga je uvijek to zanimalo, govori Kristina.
Što je po tebi bilo presudno za taj interes?
I njegov tata i ja smo poduzetnici, s time da Luka živi sa mnom pa dodatno zna da sam napisala knjigu o poduzetništvu, vidi da sam povremeno na TV-u i novinama povodom poticanja drugih da pokrenu vlastiti biznis, tako da bih rekla da moj primjer najviše utječe.
Što savjetuješ roditeljima na koji način da usmjeravaju dijete u poduzetništvo?
Ja to radim više primjerom, a manje riječima – uvijek mu govorim jer znam da će mu se to urezati u podsvijest, da je najvažnije da je sretan i da radi ono što ga veseli. Da je najbolje od svega toga što odabere, bez obzira na to što odabere, imati svoj posao, a ne raditi za druge. No naglašavam sreću. Kad odraste moći ću jasnije i detaljnije komunicirati s njim, ali u istom pravcu. Do tada ga potičem u svim njegovim idejama i inicijativama.
Ne znamo kako vi zamišljate kadrovsku strukturu vodstva jedne važne hrvatske hotelijerske kompanije, ali nama nije palo na pamet da bi ona mogla uključivati i jednog vrhunskog računalnog stručnjaka, osobu pred doktoratom na zagrebačkom Fakultetu elektronike i računarstva, koja razmišlja o primjeni umjetnih inteligencija u turizmu ili suvereno vlada marketinškim i drugim mogućnostima društvenih mreža. Upravo takva osoba je savjetnik Uprave Jadranke d.d. Marko Lukičić.
Lošinjska Jadranka se s novim vlasnicima pokazala kao jedno od najpropulzivnijih i najambicioznijih turističkih poduzeća u državi. Osim razvoja vlastitih hotelskih kapaciteta, koji su već mahom ekspresno preuređeni i dovedeni na najviše kategorijske razine, posvetili su se razvoju cijelog Lošinja kao prestižne destinacije – ulažu 25 milijuna eura u lošinjski aerodrom, grade golf igralište, razvijaju vitality i zdravstveni turizam.
S Lukičićem smo razgovarali o informatičkoj strani turističke branše, ali i globalnim strujanjima, društvenim mrežama, trendovima u marketingu te prijetnji AirBnB-a hotelijerskom biznisu.
Uvala Čikat
Kako ste se kao FER-ovac i osoba koja je radila u kompanijama kojima je tehnologija core business odlučili za prelazak u turistički sektor?
Još kao FER-ovac sam naginjao poslovnim sustavima, informatika je tu uvijek nekako bila u funkciji rješavanja poslovnih problema. Već je moj prvi posao bio je vezan uz inteligentne sustave i skladišta podataka koja su opet bila samo platforma za rješavanje kompleksnih problema u poslovanju. Afiniteti prema toj problematici su me i u drugim kompanijama dovele do toga da sam kao IT-jevac radio na strategijama i pripremi strateških projekata. Prelazak u turistički sektor se dogodio nekako, rekli bi, sudbinski. Mogu reći da sam odrastao u hotelima jer je moj otac radio kao direktor u Inter-Continentalu i od malih nogu nas je učio kako procesi i usluge u vrhunskom hotelu trebaju izgledati. U jednom trenutku su se spojili moji afiniteti, edukacija, iskustvo i poslovna prilika i dogodio se taj big bang.
Koliko je točan dojam da je jedno hrvatsko poduzeće poput Jadranke u turističkom sektoru danas posve globalno izloženo svim prilikama i prijetnjama koje donose svjetska strujanja turističkog tržišta? Kako se jedna hrvatska kompanija s time može nositi i je li odgovor u informacijskim tehnologijama?
Rekao bih da je dojam jako točan i to ne samo za Jadranku nego za sva hrvatska poduzeća i sve sektore. Svi smo danas podložni globalnim prilikama i prijetnjama. Često se iznenadimo koliko neki događaji na posve drugom kraju svijeta, naizgled potpuno tematski nevezani za nas, utječu na nas i mijenjaju nas. Kako se najlakše nositi s tim prilikama i prijetnjama? Rekao bih da je odgovor u informacijama. Danas je jedan mobilni uređaj, sat ili senzor u tenisici u stanju generirati na stotine i tisuće podataka u minuti. Mjesto gdje mi kontinuirano ne uspijevamo obaviti svoju zadaću je procesuiranje tih podataka. Upravo nam procesuiranje tih podataka može pomoći da se nametnemo na globalnoj razini, odnosno da odgovorimo globalnim prijetnjama i da iskoristimo globalne prilike. Tu je mjesto gdje ja vidim tehnologiju kao glavnu polugu razvoja.
Dosta ste govorili o inbound marketingu. Možete li malo pojasniti za čitatelje koji nisu stručni razliku inbound i outbound marketinga, koji većina prosječnih čitatelja jedino percipira kao marketing?
Outbound marketing je onaj tradicionalni marketing, marketing koji se oslanja na oglas u novinama, reklami na televiziji ili radiju, letak u poštanskom sandučiću i sličnom. Tipične karakteristike outbound marketinga su izostanak bilo kakve interakcije sa publikom te što je on “disruptive” – on grubo prekida pažnju primatelja poruke kako bi mu prenio marketinšku poruku. Primatelj poruke je prisiljen prekinuti raditi ono što je do tada radio, poput gledanja filma ili slušanja omiljene pjesme na radiju. Stoga on nastoji izbjeći taj prekid, neutralizirati njegov utjecaj i vratiti se čim prije onome što je radio prije prekida pažnje. U skladu s time, efekt je outbound marketinga relativno nizak.
Inbound marketing je po toj karakterizaciji dijametralno suprotan pristup. Ovdje se radi o stvaranju dodatnih vrijednosti primateljima marketinških poruka kako bismo stvorili u njima interes za našim proizvodima i uslugama. Oni na temelju tog interesa samoinicijativno pristupaju prodavaču.
Informacijska tehnologija je kao stvorena za efikasnu provedbu inbound marketinga. Osigurava nam bilateralnu komunikaciju s potencijalnim kupcima. Potencijalni kupci komuniciraju sa onima koji već odavno konzumiraju proizvode i usluge. Oni razmjenjuju iskustva, educiraju i savjetuju se. Čak se aktivno uključuju u unapređenje proizvoda i njegov daljnji razvoj. Tipičan primjer inbound marketinga bi bila kulinarska Facebook stranica s receptima koja bi koristila namirnice iz vlastitih dućana.
Koliko su društvene mreže danas važan alat u marketingu?
Već sam spomenuo društvene mreže u primjeru inbound marketinga. Rekao bih, one su vrlo, vrlo bitne. Mi danas uglavnom govorimo o Instagramu, Facebooku i još o nekoliko društvenih mreža. No činjenica je da njihov broj svakim danom enormno raste. Njihov rast i razvoj vrlo aktivno prate i potiču globalne korporacije. Nastoje se s njima integrirati i uključiti ih u vlastite marketinške aktivnosti.
Dolazi li rastom broja društvenih mreža do rasipanja korisnika i smanjuje učinak marketinških aktivnosti na društvenim mrežama? Rekao bih da ne. Svaka je društvena mreža karakterizirana specifičnim tržišnim segmentom. Usmjerena je drugim interesima, drugim starosnim grupama, drugim geografskim područjima. To zapravo samo olakšava marketinškim odjelima pristup određenom segmentu tržišta i povećava učinkovitost vlastitih kampanja.
Koji je vaš stav o poslovnim ljudima i menadžerima koji osobno nisu prisutni online, nemaju profil na Linkedinu i slično?
Moj stav o ljudima koji su generalno agnostični prema IT tehnologijama je isti kao i prema ljudima koji su prigrlili IT tehnologije i u privatnom i u poslovnom životu. Smatram da svaka kompanija mora promovirati raznolikost pa tako i iz vida IT-a. Upravo iz raznolikosti dolazimo do odličnih ideja. Upravo iz raznolikosti dolazi i tolerancija, ali i samokritičnost koja nas vodi ka daljnjem unapređenju ideja. Raznolikost je nužan preduvjet za stvaranje primordijalne juhe poslovnog uspjeha.
Hotel Bellevue
Koliko će sharing economy utjecati na turističko tržište? Jeste li kao poduzeće s 30 posto prihoda od hotelskog poslovanja zabrinuti zbog Air BnB-a i drugih sličnih platformi?
Mislim da će sharing economy znatno utjecati na turistički segment i mislim da ga treba poticati. Uvijek kažem, budi korektan prema partnerima, ali njeguj konkurenciju. Nema veće motivacije za unapređenje od jake i zdrave konkurencije. Slaba lokalna konkurencija vodi u stagnaciju. Vodi u način poslovanja u kojem se zavaravamo da je vrijeme stalo. Da se tržišta ne mijenjaju i da proizvodi ne evoluiraju. No svijet ne spava. On razmišlja. Ide dalje. I što dalje ode to će nam teže biti uhvatiti tempo. I upravo zato mi je bitno da dijelimo iskustva, resurse, podatke i praksu. Sve što nekome može pomoći u stvaranju ideja i jačanju poslovanja. Nema smisla da se nadmećemo unutar iste momčadi. Radije se momčadski postavimo na globalnoj utakmici
AirBnB i slične platforme vrlo agresivno uzimaju dio kolača. Postotak rezervacija koje se dešavaju putem takvih servisa raste brzim tempom. Ti servisi svojim komisijama otkidaju od zarade koju ostvaruju ljudi koji stoje iza tih ugostiteljskih usluga. Teško da mogu reći da sam s nekim iz hotelijerstva o tom razgovarao a da nije pokazao zabrinut zbog toga.
Međutim, upravo stoga je bitno da gradimo informacijsku okosnicu koja će pametno kombinirati agregaciju i analitiku podataka te inbound marketing mehanizme. To je jedini put kojim možemo povratiti dio novaca koji sada odlazi u AirBnB i slične servise. To je jedini put koji osigurava zajedničku egzistenciju u globalnom hotelijerskom ekosustavu
Očito je da u Hrvatskoj više nije problem popunjenosti u srpnju i kolovozu, nego u kratkom trajanju sezone. Mogu li IT alati pomoći u optimizaciji popunjenosti izvan špice sezone? Kako sama Jadranka rješava ili misli iskoristiti priliku za produljenje sezone?
U prvom redu bih stavio naglasak na uspostavu dodatnih usluga. Konkretno, kao kompanija smo izrazito intenzivni na tom pitanju. Krenuli smo u planiranje izgradnje golf igrališta, uspostavu zdravstvenog turizma i niza drugih usluga. Naravno, IT ovdje također ima jako veliku ulogu. Činjenica je da su hrvatski hoteli izvan sezone prazni, ali je činjenica da su i ti kišni, hladni, tmurni dani isto prilika za osiguravanje dodatnih prihoda. Vidim prije svega problem nedovoljno iskorištenog outbound marketinga kojim bi se komunicirali ti specifični ugođaji, za koje tržište pokazuje jasne signale da interes postoji.
Ako sam dobro shvatio vaše planove u Jadranki, vi ćete uskoro biti u poziciji da, bez pretjerivanja, znate da neki gost želi neku uslugu prije nego i on sam toga postane svjestan. Ali ovaj put razlog neće biti intuicija iskusnog conciergea nego vaš program upravljanja iskustvom gosta. Možete li malo više reći o tom projektu?
Kao što sam prije rekao, informacije u sustavu postoje, potrebno ih je pametno kanalizirati u glavne tokove, analizirati ih i iskoristiti ih za daljnju prodaju. Mi smo konkretno prvo krenuli s implementacijom Micros Opera sustava, čime smo iščupali iz organizma kompanije stari živčani sustav, ugradili novi i stavili u pogon posve nove poslovne procese na korporativnoj razini. U drugoj fazi ćemo napraviti isto sa CRM sustavom. Novi CRM sustav će iz Microsa dobivati žive podatke, analizirati ih i stvarati profile gostiju. Profili će se koristiti za pronalaženje idealne kombinacije proizvoda i potencijalnih kupaca. U trećoj fazi otvaramo brojne digitalne kanale poput mobilnih aplikacija, aplikacija za tablete, iskoristit ćemo postojeći digital signage sustav, iskoristit ćemo i novi web, te kanale, kontrolirane s centralne točke, ćemo kontinuirano opskrbljivati podacima iz Micros i CRM sustava kako bi kroz dvosmjernu komunikaciju s gostima i potencijalnim gostima maksimizirali korisničko iskustvo ali i vjerojatnost kupnje naših proizvoda i usluga.
Kako to funkcionira na primjeru?
Jadranka u svom portfelju ima nekoliko teniskih kampova, koji se, na žalost, prodaju mimo bilo kojeg informacijskog sustava. To znači da se prodaja ostvaruje i zaključuje na samim teniskim kampovima. Takva prodaja je reaktivna, ali ćemo ju učiniti proaktivnom.
Konkretno, to znači da ćemo razviti hotelsku aplikaciju za mobilne uređaje naših gostiju. S druge strane ćemo iskoristiti jednu od BlueTooth Low Energy tehnologija poput Appleova iBeacona. Uloga iBeacona je da BlueToothom odašilje jedinstveni broj. Jednom kada mobilna aplikacija detektira iBeacon uređaj, proslijediti će centralnom sustavu broj sobe našeg gosta i očitani jedinstveni broj iBeacon uređaja.
Centralni sustav će na temelju jedinstvenog broja znati da se gost nalazi u blizini teniskog kampa. A na temelju broja sobe će znati o kome se radi. Na temelju tih podataka će CRM sustav biti u stanju zaključiti koliko je gost pogodan da mu se u tom trenutku ponudi određena usluga iz teniskog kampa. Do tog će zaključka CRM sustav doći jednostavnom analizom dosadašnjih aktivnosti gosta iz svih proteklih godina i analizom raspoloživosti pojedinih resursa u teniskom kampu.
Ukoliko se pokaže gost pogodnim za prodaju usluga kampa, sustav će na temelju unaprijed zadanih pravila stvoriti individualiziranu ponudu i proslijediti ju aplikaciji na mobilnom uređaju gosta.
Sve ovo navedeno se zbiva unutar nekoliko sekundi. Naš gost je i dalje u blizini teniskog kampa. U jednom trenutku mu zavibrira telefon, vadi ga iz džepa i na zaslonu primjećuje ponudu koja može glasiti ovako: “Ako u sljedećih 15 minuta rezervirate teniski teren broj 4 u vremenu od 14 do 15h, dobit ćete 30 posto popusta na teren. A u istom terminu možete unajmiti i trenera i sportsku opremu.”. Prihvaćanjem ponude se automatski alocira teniski teren broj 4 u ponuđenom terminu a sav trošak gosta se zaračuna na njegovu sobu.
Ima li u Hrvatskoj dovoljno kvalitetnih kadrova za vaše potrebe? Je li teško pronaći dobro obrazovane informatičare, marketingaše i druge potrebne ljude?
Rekao bih da kvalitetnih ljudi ima. Isto tako bih rekao da je zapravo nama kao poslodavcu najnužnije osigurati prije svega ugodnu i poticajnu atmosferu. Tolerantnu ali i samokritičnu. U takvoj atmosferi će se rast kompetencija spontano dogoditi.
Na svom Linkedinu navodite da ste trkač. Mi na Strategu njegujemo misao da je zdrav život nedjeljiva komponenta uspješnog profesionalnog života. Vidite li i vi tu vezu i možete li malo reći o vašem trčanju?
Između trčanja i poslovnog svijeta vidim jednu izrazitu sličnost. Trčanje nije ništa drugo nego kontinuirano i često mukotrpno ponavljanje jedne iste radnje, ali na način da svakim korakom pokušate tu radnju učiniti još boljom, optimalnijom, gotovo savršenom. Samo to od vas može učiniti vrhunskog trkača. Ipak, taman kada usavršite tu radnju, doći će do promjene nagiba terena, promjene vrste podloge, promjene atmosferskih prilika. Isto je i u poslovnom životu. Svijet se mijenja, ide dalje, jedini opstanak je u kontinuiranoj težnji za optimalnim i prilagodbi novim prilikama. Izgleda da je to generalno životna utrka svih nas.
Vjerojatno se i na vašem radnom mjestu mnogo razgovara – o dnevnim zadacima, o onoj narudžbi koja je stigla u zadnji tren, o projektu koji je trebao biti završen jučer. Ali, što bi se dogodilo kad biste vi i vaše kolege na trenutak izašli iz žrvnja i razgovarali o samom radnom okruženju? Ako ćete raditi do pune dobi za mirovinu, možda ćete odraditi i blizu 100 tisuća radnih sati. Imalo bi smisla provesti nekoliko od njih da zajedno s vašim kolegama pokušate svoje radno okruženje učiniti boljim.
Blog Ian’s Messy Desk postavlja pitanje: da, ali o čemu bismo točno trebali razgovarati? Kako se oduprijeti težnji da taj razgovor preraste u seriju žalopojki? Može li se njime razotkriti nešto korisno, umjesto da trošimo vrijeme na razgovore o očitom?
Tome služi ova lista s 10 točaka. Ona nudi poticajna pitanja koja će sigurno otvoriti vrijednu konverzaciju o vašem radnom okruženju. Podijelite listu s kolegama, odaberite jedno ili dva pitanja koja se doimaju najrelevantnijima i zakažite razgovor. Nema točnih ili pogrešnih odgovora, niti vam za ovo treba cijeli dan. Samo sat vremena razgovora s otvorenim očima i ušima. Produbit ćete razumijevanje i usmjeriti se prema konkretnim poboljšanjima.
1. Posao poticajan za um
Kad ste se zadnji put izgubili u zanimljivom radu do te mjere da ste izgubili pojam o vremenu? Što ste tada radili? Je li sam posao, način na koji ste ga obavljali, njegova svrhovitost ili nešto drugo učinilo taj rad tako divnom aktivnošću?
2. Plodovi vašeg rada
Kad želite vidjeti rezultate svog posla, na što prvo gledate? Kako znate da vaši napori imaju pozitivan učinak? Kad biste imali čarobni štapić i mogli odmah stvoriti sustav za smislenije praćenje rezultata, kako bi izgledao?
3. Pozitivni problemi
John W. Gardner je rekao: “Konstantno se suočavamo sa serijom velikih prilika briljantno prerušenih u nerješivih problema.” Koji je vaš najveći nerješivi problem? Zašto se tako teško pozabaviti njime, i koja je najveća prilika koja se u njemu krije? Kako biste se bavili tom prilikom kad biste izazov mogli podijeliti na manje, smislene, zadatke?
4. Sastanci, sastanci i još sastanaka
Koliko sati tjedno provodite na sastancima? Koliko je sati od toga korisno, a koliko je izgubljeno? Kad biste to neproduktivno vrijeme mogli usmjeriti u neku korisnu aktivnost, koja aktivnost bi to bila?
5. Glas klijenta
Kad vaši klijenti tračaju vašu organizaciju, što mislite što govore? Tko vas najviše hvali, tko je najkritičniji, i zašto? Razmislite o svojim izravnim klijentima: što govore o vama osobno (znate da rade to!), što će najvjerojatnije reći drugima?
6. Ravnoteža zajednice i pojedinca
Što je naglašenije kod vas, timski rad, zajedništvo ili individualnost i raznolikost? Ako je odgovor timski rad i zajedništvo, tjera li ta potraga za jedinstvom ljude da prikrivaju svoje različitosti? Ako su u fokusu individualnost i raznolikost, imate li dojam da je vaše radno okruženje neformalna nakupina sukobljenih stilova i planova? Kako možete uravnotežiti jedinstvo i jedinstvenost?
7. Od pasivnih prigovora do pozitivne akcije
Koji je vaš najveći prigovor na radno okruženje? Sad ga preoblikujte i definirajte kao pozitivan cilj. Evo primjera: “Umoran sam od nepotrebnog rada. Pola dana se bavim brojkama koje nitko nikad ne pogleda.” Evo pozitivnog cilja: “Radije bih proveo više vremena u radu koji doprinosi našoj misiji i utječe na naše klijente. Ako moj rad na brojkama ima stvarnu vrijednost, volio bih znati koja je.” Kad definirate cilj, možete definirati i akciju: što vi i drugi možete učiniti da se on ostvari?
8. Poštovanje
Goethe je rekao: “Kako gledate na ljude, tako se prema njima i odnosite, a kako se prema njima odnosite, to i postaju.” Što je Goethe mislio, i kako to utječe na radno okruženje? Što možete odmah poduzeti da poštovanje postane jedna od snaga vašeg radnog okruženja?
9. Možemo li razgovarati?
Postoji li gorila od 200 kila na vašem radnom mjestu – veliki problem ili briga o kojoj se nikad ne razgovara? Nešto poznato svima i u očajničkoj potrebi za dijalogom? Ako postoji, zašto nitko ne priznaje da je gorila u vašoj kompaniji? Koji su rizici koje nosi razgovor o tome? Koje su moguće dobrobiti?
10. Preuzimanje odgovornosti
“Kad bih imao samo malo više autoriteta na poslu, ja bih…” Popunite prazninu s nekoliko akcija koje biste htjeli odmah poduzeti kako biste postali učinkovitiji na poslu. Onda istražite zašto ne možete. Što vam ne dopušta to? Koju od tih akcija biste ipak mogli odmah pokrenuti?
Pitati nekoga za pomoć nije lako, pogotovo ako ste navikli sve raditi sami. Ali u životu ćete se sigurno naći u situaciji kad ćete trebati tražiti pomoć. Trebamo druge ljude kako bi živjeli bogat i ispunjen život – a to znači da povremeno pitamo druge i za pomoć. Ako se želite izgraditi, nemojte se ustručavati uključiti ljude u svoj život.
Zašto je pitati za pomoć pametno
Ljudi su racionalna bića, stvorena za život u zajednici. Zatvorenicima je najveća kazna boravak u samici, a opet toliko puno slobodnih ljudi bira samotan život i izolaciju.
Bliskost s ljudima je ključ za potpun život. U samoći, nikako ne možemo ostvariti naš pun potencijal, i propuštamo najvažnija životna iskustva.
Odnosi se razvijaju prema sljedećem obrascu:
1. Nastanak: Dvije osobe se međusobno prihvaćaju, postavljaju granice veze i odlučuju u kojem će se smjeru odnos razvijati; koje će aktivnosti raditi skupa, koliko će vremena provoditi zajedno i koji će im trenuci ostati u sjećanju.
2. Turbulentnost: U svakom odnosu neizbježno dođe do turbulencija; sukobi, nesuglasice, razočaranja. Prijateljstvo je stavljeno u kušnju. Nažalost mnogi odnosi ne prežive ovaj stadij.
3. Norme: Jednom kad se sukobi primire i povjerenje se uspostavi, razvije se i duboko međusobno razumijevanje i iskrena prisnost.
4. Suživot: U ovoj fazi, dvije osobe znatno utječu jedna na drugu, dijele iskustva, i njihov odnos postaje poprilično emocionalno otvoren. Iskuse sinergiju odnosa i počnu razumijevati bliskost. U ovom stadiju, osobe se međusobno poznaju, vole i slave uspjehe zajedno.
Ako prijatelja pitate za pomoć, a on vas iznevjeri, vaš će odnos vjerojatno nazadovati. Ako zavrijede vaše povjerenje i pouzdanje, vaša prisnost će se produbiti, a odnos će prijeći na višu razinu.
Prednosti traženja pomoći:
Potiče vas da razvijete naviku iskrenog života i da budete emocionalno otvoreni.
Traženje pomoći je ključno za razvijanje prave bliskosti.
Dopuštate drugima da vam pomažu, i uzajamno gradite zdrave odnose.
Kako možete početi tražiti pomoć već danas
Traženje pomoći može biti zastrašujuće, pogotovo ako vam je to novost. Ako želite stvoriti snažne odnose koji će vam ispuniti život, najbolje je da za pomoć pitate osobu koju znate i kojoj vjerujete. Ako vam pak treba pomoć za pojedini zadatak koji ne možete sami obaviti, možda će vam lakše biti pitati potpunog stranca za pomoć ili nekoga unajmiti.
Ako ste nervozni dok pitate za pomoć, budite iskreni. Objasnite da inače ne tražite pomoć, i da vam je neugodno što to sad radite. Objasnite vašu situaciju, kako se osjećate, i budite jasni oko toga što tražite. Većina ljudi će vam, ako to mogu, ispuniti zahtjev. Ako vas odbiju, pristojno im zahvalite i nemojte da vas to obeshrabri.
Izgradite bliskost
Tražiti pomoć znači priznati da ste kao i svaka osoba na svijetu – pogrešivi, nesavršeni i da trebate druge ljude. Nemojte dopustiti da vas strah i ponos sprječavaju u razvijanju bliskih veza s drugima, pri dobivanju pomoći kad ju trebate, i življenju života kojeg zaslužujete.
Navikli smo slušati o pametnim telefonima kao o ubojicama produktivnosti. Ali, uz malo discipline (i deinstalaciju Facebook aplikacije), moj pametni telefon postao je moj veliki pomoćnik za produktivnost.
Evo šest načina na koje mi moj pametni telefon pomaže da budem produktivniji:
1. Online bankarstvo
Banka čije usluge koristim nudi mogućnost plaćanja računa na način da ih fotografirate. To je otprilike deset puta brže od toga da ukucavate IBAN brojeve u internet bankarstvo na kompjutoru i otprilike sto puta brže od toga da odete u poštu i tamo čekate u redu. Samo ta mogućnost uštedi mi veliku količinu vremena svakog mjeseca.
2. Elektroničke knjige
Iako za većinu čitanja koristim svoj Kindle, nisam zaboravio na mogućnost čitanja elektroničkih knjiga na pametnom telefonu. Ekran nije toliko ugodan za oči za dulje seanse, ali za popuniti desetak minuta kad negdje čekam u redu zadovoljava.
U telefonu uvijek imam nekoliko knjiga vezanih za posao, pa se obrazujem umjesto da se pitam kako ću utrošiti vrijeme dok se red na šalteru ne pomakne.
3. Mape
Appleova aplikacija Maps je vrlo jednostavna – ukucajte destinaciju i u trenutku ćete dobiti put kojim trebate ići, bez obzira idete li pješice ili automobilom. Aplikacija će vas glasom navoditi čak i kad pješačite pa ćete bez problema i brzo pronaći adrese na kojima još niste bili.
4. Sve moje bilješke na jednom mjestu
Koristim dvije moćne poslovne aplikacije, Evernote za bilješke i Wunderlist za to-do liste. Wunderlist mi je praktičan jer funkcionira na način da navečer mogu na svom kompjutoru nakucati listu zadataka za sutradan, a ujutro me spremna čeka na smartfonu i nosim je sa sobom cijeli dan.
Evernote radi u drugom smjeru – skupljam ideje za članke i projekte tijekom dana (bilo da je riječ o pisanim bilješkama, fotografijama ili nečem trećem), a navečer me sve čekaju uređene na kompjutoru. Divno.
5. Instant poruke
Ako već ne koristite Facebookov Messanger, trebali biste. Odnedavna je dostupan i ljudima koji nemaju korisnički račun na Facebooku. Najveća prednost mu je velika raširenost – ima ga više ljudi nego bilo koju drugu aplikaciju za instant poruke.
Otkad ga imam, to je najbolji i najsigurniji način za sve koji me trebaju kontaktirati.
6. Siri
Appleova virtualna asistentica je napredovala otkako se pojavila. Sad je već moguće smisleno zadati joj neki zadatak kad ne možete rukovati telefonom. Jučer sam se u autu sjetio da moram zakazati jedan poziv za srijedu u devet sati ujutro.
Pritisnuo sam gumb na slušalicama i rekao “Set reminder for Wendesday 9 a.m.”, na što je Siri pitala “Marko, what do you need to be reminded about?”. Rekao sam ime osobe koju moram nazvati, i sad imam podešen podsjetnik koji će mi u srijedu u devet reći koga moram nazvati. Sjajno.
7. Podcasti
Dok hodam gradom, trčim ili putujem javnim prijevozom, rado slušam podcaste. Ako vam engleski jezik ne predstavlja barijeru, možete se na taj način posve besplatno obrazovati i informirati o mnogim zanimljivim stvarima, pametni telefoni mogu poslužiti i za edukaciju.
Na Strategu smo do sada dali puno savjeta za produktivnost, i teško je odrediti koji je najbolji od njih. Nedavno sam na blogu Henrika Edberga pronašao rečenicu koja može poslužiti kao odlična pomoć za popraviti raspoloženje i odraditi vrhunski dan. Jednostavna, je univerzalna i svakodnevno primjenjiva:
Započnite svaki dan tako da obavite odmah najteži/najbitniji/najneugodniji zadatak.
To je sve.
Možda morate obaviti bitan poziv. Možda su vam se nagomilali emailovi koje niste odgovorili pa se morate baciti na njih. Možda morate dovršiti zadnjih nekoliko stranica seminara. Te su stvari često komplicirane i donekle neugodne.
Koji god vaš zadatak bio, riješite ga odmah ujutro. Ako to ne učinite, zadaci će se nagomilavati, problem će rasti, a posljedice njegovog neizvršavanja će postati sve teže.
Ako već nekoliko dana obveze odlažete, vjerojatno ćete je odgoditi i sutra. I preksutra. I tako u nedogled. A problem neće nestati; visit će vam nad glavom cijelo vrijeme poput kišnog oblaka.
S druge strane, ako dan započnete rješavanjem najtežeg zadatka, osjećat ćete olakšanje. Bit ćete opušteni i bolje ćete se osjećati u vlastitoj koži. A ostatak dana, i stvari s vaše to-do liste, činit će se mnogo lakšima i jednostavnijima. Zapanjujuće je koliku razliku čini djelovanje. Djelujte za produktivnost.
Dobar početak dana može vam koristiti i u drugim aspektima života. Osim što vam povećava produktivnost može vam i:
Popraviti društveno raspoloženje. Ako dan počnete s osjećajem društvenosti, cijeli dan ćete se osjećati u skladu s tim osjećajem. Ako ga pak počnete zatvoreno i obrambeno nastrojeno, teže će vam biti spustiti taj štit do kraja dana. Možete se koristiti pretpostavkom bliskosti. To znači da prije sastanka zamislite da se sastajete s dobrim prijateljem. Tako ćete automatski biti samopouzdaniji, opušteniji i ugodniji. Ovaj trik će vam pomoći čak i kad se ne osjećate previše društveno ujutro.
Podignuti razinu energije. Ako ujutro vježbate, ostatak dana ćete se biti puni energije. Ovo vam pogotovo može pomoći kad se osjećate kao zombi.
Po jutru se dan poznaje. Naš um je sklon da bude u skladu s našim prijašnjim djelovanjem. Iskoristite to kao prednost. Stupite u kontakt s najboljom stranom sebe tako da dan započnete na bolji način, potaknite produktivnost.
Držite se ovog savjeta barem jedan tjedan i vidjet ćete kako vam mali korak može odmah poboljšati život.
Najteži dio bilo kojih pregovora je ostati čvrst. Ne želite da vaš zahtjev ili odbijanje popuštanja prekinu pregovore. U tom slučaju, dobro je imati nekoga da bude “loš policajac”, čak i nekog tko nije prisutan u tom trenutku.
Kako poslovni blog Entrepreneur piše, imati na svojoj strani nekoga tko može lupiti šakom u stol čak i kad vi ne želite da vaše odbijanje prekine pregovore, je korisno. To znači, primjerice, da možete povesti prijatelja u čiju stručnost vjerujete, ili iskoristiti bračnog partnera kako biste prevladali određenu konfrontaciju. Naravno da želite kupiti XL model automobila, ali vaša supruga će biti protiv! Povesti nekoga (ili barem spomenuti), čija je uloga da bude loš policajac produžit će pregovore čak i ako odbijete ponudu:
Nekim ljudima je neugodno izravno reći što im odgovara ili ne odgovara. Korisno je imati partnera. Moja supruga je moj partner. Posavjetujem se s njom prije nego se obvežem na išta. Ljudi s kojima pregovaram znajuu za to. Mogu im reći da moram prvo provjeriti stvari s njom ili im reći: “Janica neće na ovo pristati.”
Bi li vaš prijatelj ili partner zaista pristao na nešto je posve nebitno. Ako ćete se oboje izjašnjavati, bilo bi dobro da uskladite priče ranije. Bez obzira na to, imati nekoga na koga ćete svaliti otpor u pregovorima olakšat će razgovore i pomoću u pregovorima. Prodavač vas može pritisnuti da se predomislite, kad ste samo vi u pitanju, ali neće inzistirati ako imate podršku prijatelja ili obitelji.
Ako želite pronaći posao koji sanjate, trebate imati visoke standarde. Morate znati što hoćete i koliko vrijedite, i ne smijete se zadovoljiti ničim manjim od toga.
Ali to ne znači da možete imati tako visoke standarde i pri potrazi posla. Prečesto ljudi koji traže posao imaju nerealna očekivanja o tom procesu – a zbog tih očekivanja često ostanu razočarani.
Kako bi vam potraga za poslom prošla što uspješnije, morate prestati vjerovati u ovih 5 mitova i fokusirati se na učinkovitije načine za impresioniranje poslodavca:
Mit broj 1: Ako sam pravi kandidat, proći ću automatizirani sistem
Kad se prijavite na posao putem interneta, mala je šansa da će poslodavac uistinu pročitati vašu otvorenu molbu i životopis. U Americi, samo 5 prijavnica od 1000 završi na stolu menadžera za zapošljavanje. Nemamo podatke za Hrvatsku, ali gotovo svaka prijavnica koju sam poslao putem interneta, završila je neodgovorena. Nije neobično da se u Hrvatskoj na jedno radno mjesto javi i više od 500 ili 1000 kandidata.
Ako se već mislite prijavljivati putem interneta, potrudite se napisati što bolji životopis i molbu, pronađite email adresu poslodavca i njemu direktno pošaljite materijale. Tako ćete imati veće izglede.
Mit Broj 2: Dobit ću povratnu informaciju za svaku prijavnicu
U savršenom svijetu, ljudi koji traže posao dobili bi odgovor na svaki predani životopis i molbu – ili bi bili pozvani na razgovor, ili bi doznali razloge zašto baš njih nisu odabrali.
Nažalost, stvari su puno okrutnije. Često poslodavci kontaktiraju samo kandidate s kojima žele održati razgovor. Drugi dobiju automatiziranu poruku “zaprimili smo vašu prijavnicu…”, i ništa više. Treći ne dobiju niti toliko.
Frustrirajuće je, ali je istinito: Nećete dobiti detaljan odgovor od svake tvrtke kod koje ste se prijavili.
Kako bi poboljšali izglede da vam odgovore, ponovo provjerite jeste li kontaktirali pravu osobu, a potom napišite mail, u kojem ćete u obliku kraće otvorene molbe opisati za koje se mjesto prijavljujete. Ako vam se i tad javite, nemojte se zadržavati. Prihvatite da svijet nije idealan i tražite sljedeću priliku.
Mit broj 3: Osoba zadužena za zapošljavanje će uspjeti shvatiti da sam ja idealan kandidat
Jednostavna riječ “shvatiti” treba vam biti alarmantna. Menadžer za zapošljavanje mora odmah iz vašeg životopisa vidjeti – jasno kao dan – da ste idealna osoba za posao. Ne bi trebao ništa “shvatiti.”
Ako poslodavac mora dugo kopati po vašem životopisu kako bi povezao vaše ključne kvalifikacije s radom pozicijom na koju se prijavljujete, vjerojatno će krenuti dalje, na nekog podobnijeg kandidata.
Ključno je prilagoditi životopis radnom mjestu na koje se prijavljujete, tako da ne bude sumnje zašto se prijavljujete za posao.
Mit broj 4: Moja strast za poslom će nadvladati nedostatak kvalifikacija
Kad naiđete na posao iz snova, apsolutno ništa vas neće spriječiti da ga dobijete – a pogotovo ne činjenica da ne ostvarujte minimalne uvjete kvalifikacije.
Ovo ponekad ne mora biti problem. Opis posla često je napisan za idealnog kandidata, i oko nekih je faktora moguće pregovarati – primjerice ako piše da traže 5 godina iskustva, a vi imate 3 i pol. U tom slučaju, u vašoj prijavnici trebate objasniti zašto bi vas uzeli pored iskusnijih kandidata.
“Ako je, s druge strane, taj posao za vas prevelik skok (primjerice traže 10 godina iskustva, a vi imate dvije), bolje da energiju utrošite na realnije opcije,” kaže Kari Reston. Ili, pošaljite “špekulativnu” prijavnicu, u kojoj objašnjavate da vam je upalo u oko to radno mjesto, ali da ste spremni odrađivati i manje zahtjevnu poziciju.
Mit broj 5: Ako je suđeno, dogodit će se
Dobro je biti optimističan, ali ne možete se pouzdati samo u sudbinu kod traženja posla. Najčešće je u potrazi posla ključ ustrajnost.
Morate se dobro potruditi kako bi vaša prijavnica stigla do osobe zadužene za zapošljavanje. Morate dogovarati kave, neformalne razgovore, i slati puno emailova. Kad vam ne odgovore na mail, pošaljite ga iznova, a kad vam napokon odgovore, zahvalite im na vremenu. Svaku tvrtku u koju se prijavljujete dobro istražite, i jako se potrudite napisati dobru otvorenu molbu i životopis.
Na kraju možete i reći “bilo je suđeno”. Ali neće se dogoditi samo od sebe. Vi se morate pobrinuti da se to dogodi.
Potraga za poslom je težak (ponekad i bolan) proces. Ali ako otpustite ovih 5 mitova, lakše ćete se fokusirati na bolje načine da vas primijete, dobit ćete razgovor, i na kraju posao iz snova.
